OD CEGA UMIRU SARAJLIJE
VJERA SPRECAVA OBDUKCIJE?
AIM, SARAJEVO,04.02.1977. Tokom ratnog perioda Sarajlije se ubijane granatama, mitraljezima, sijacima smrti i raznim drugim vatrenim oruzjem. Bilo je i smrti zbog gladi, a i pojedinacnih slucajeva i od hladnoce. Malo ih je umiralo od prirodne smrti. Sada, u miru, kao da je doslo do eksplozije umiranja, kako nasilnom smrcu, nesretnim slucajem - u sto se ubrajaju i samoubistva, tako i prirodnom smrcu. U miru ljudi u bolnicama-klinikama, ali i u svojim domovima. Mnogi umiru nakon duze bolesti. Neki i bez prethodnog obolijevanja. Istovremeno, malo je onih kojima se zna i pravi uzrok smrti. Najcesce, kaze se od bolesti ili - srce je "stalo", ne dise i mozak ne radi.
Medjutim, ovdje se ne moze sa sigurnoscu tvrditi da je neko bolovao od onog od cega je lijeceni. Jer, prema misljenju patologa, u poredjenju klinickih i patoanatomskih nalaza vidi se da se rezultati slazu tek u 60 do 70 odsto slucajeva. Uz to, takodje tvrde patolozi i anatomi, glavna bolest ne mora, a cesto i nije uzrok smrti. Stvarni uzrok u svakom pojedinacnom slucaju i te kako bitno ustanoviti. Ali, u Sarajevu je stanje sasvim suprotno nacelima medicinske nauke.
- Mi o mnogim novim bolestima ne znamo dovoljno, govori za AIM prof. dr. Ivan Selak, sef Instituta za patologiju sarajevskog Medicinskog fakulteta i jedini profesor u toj oblasti u BiH. - Razlog za to je sto se ne vrse obdukcije. Licno sam do rata uradio najmanje 50 hiljada obdukcija. Cak, kao student, jos 40. Da bi studenti naucili patologiju, a i mnoge druge stvari, neophodno je da urade vise desetina sekcija, no sadasnji to ne mogu. Nema leseva nad kojima bi se dozvolila obdukcija.To se ne dogadja nigdje u svijetu. Ne moze se to pravdati nicijim konzervativnim gledanjem. Jer, recimo, Austrijanci su jako konzervativan narod, tamo sef klinike odredjuje da li ce ili ne biti vrsena obdukcija pacijenta koji umre na klinici. Drugim rijecima, pacijent ne umire sa dijagnozom sefa klinike na kojoj je lijecen, nego patologa. Na tamosnjem patoloskom institutu se svakog dana vrsi najmanje desetak obdukcija kojima prisustvuju studenti koji tako imaju priliku da se svakodnevno suoce sa najmanje deset bolesti, deset razlicitih uzroka smrti. Kod obdukcije se trazi osnovna bolest i uzrok smrti.
Dr. Selak kaze da ne treba posebno naglasavati da su obdukcije veoma bitne za nauku, te da srodnici umrlog ne bi trebalo da to onemogucavaju zbog emocionalnih razloga, odnosno da je nuzno odvojiti emocije od nauke. Tvrdi i da je imao priliku secirati nekog bliskog i potom, isti dan prisustvovati sahrani tog covjeka. Tvrdi i da onemogucavanje obdukcije nema uporiste u religijskim razlozima. To potvrdjuju i vjerski velikodostojnici.
Nakana je vrlo bitna, izjavljuje nam kardinal monsignor Vinko Puljic, na upit kakvo je stajaliste Katolicke crkve u pogledu obdukcije, ali istice: -I mrtvo tijelo zavredjuje postovanje. U skladu s tim je potrebna cista nakana za vrsenje obdukcije. Uz to je veoma bitno imati saglasnost najblizih srodnika. Ukoliko postoji, treba postovati i zelju pokojnika, ako je eventualno zavjestao svje organe za znanstvene svrhe ili presadjivanje. Ukoliko je sve to ispostovano, a obdukcija se vrsi iz znanstvenih razloga, obdukcija je dozvoljena i to nije protivno religijskim nacelima. Druga su pravila za sudske i slicne obdukcije.
Prema serijatskim propisima dozvoljeno je vrsiti obdukciju, jer je to put za edukaciju medicinskih radnika i da bi bilo moguce lijeciti zive, kaze Muharem ef. Omerdic, rukovodilac Vjersko prosvjetne sluzbe Rijaseta Islamske zajednice BiH. -To je ustaljena praksa od prvih koraka medicinske nauke. To je praksa koja je poznata i verificirana u cijelom svijetu, pa i islamskom. Kad se radi o odvajanju dijelova od cjeline organizma za to se mora imati saglasnost najblizih srodnika s obzirom na to da su oni vlasnici tijela umrlog, odnosno tijelo umrlog je njihov emanet i duzni su da vode racuna da se ono ne skrnavi. Tako je sto se tice obdukcije i uzimanja odredjenih organa za koristenje u medicinske svrhe. Dakle Serijat dozvoljava obdukciju uz saglasnost nasljednika. Ako se radi o nekim specificnim slucajevima kao sto su ubistvo, trovanje ili neka sumnja u uzrok smrti umrle osobe, obdukcija se vrsi shodno posebnom zakonu, a tad se postupa i mimo volje srodnika umrlog. Takav je stav u praksi od najranijih korijena medicine do danasnjih dana.
-Kad su u pitanju zavjestanja organa nauci, postoje razlicita misljenja, nastavlja Omerdic. - Po nekim misljenjima vjerski obred na sahrani je moguce obaviti samo ako se radi o cijelom organizmu. Liberalnija stanovista su da je dopusteno pojedine dijelove u medicinske svrhe, a radi lijecenja zivih i educiranja medicinskih kadrova, izdvojiti od tijela umrlog. Po islamskim propisima je dozvoljeno i vrsenje transplantacije. U stvari, osnovno je pitanje korisnosti . Prema Hanefijskoj pravnoj skoli, kojoj i mi pripadamo, klanjanje dzenaze je dopusteno ako ima vise od polovice tijela sa glavom. To sve znaci da ljudi ne bi trebalo da prave probleme i pitanje obdukcije ne smije biti sporno. Jer tako se postupa i u gotovo svim islamskim zemljama vijekovima, s tim sto vrlo mali dio uleme ima i suprotna misljenja.
Ilustracija za to je sam Avicena ili pravim imenom Abu Ali al Husain ibn Abd ALLah ibn Sina koji je zivio od 980. Do 1037. godine. Bio je poznati i priznati persijski filozof i lijecnik. Na Zapadu je poznat vise kao medicinski strucnjak i pisac Medicinskog kanona. On je prvi opisao svih sest vanjskih misica oka. To, dakako nije mogao bez obdukcije. Ili druga potvrda. Rijec autopsija je grckog porijekla i oznacava pregledacvanje svih dijelova mrtvog tijela s ciljem da se pronadju patoloske promjene i ustanovi uzrok smrti. Sama rijec je drugi naziv za obdukciju. Kad je klinicka autopsija ili obdukcija u pitanju, stav je medicinske nauke da se ne moze ustanoviti ispravna dijagnoza u svim slucajevima, niti prava narav bolesti i uzrok smrti. Obdukcija pronalazi sve vrste bolesti, otkriva njihovu medjusobnu vezu, uzrok smrti i odnos prema glavnoj bolesti. Obdukcija ima znacaj i kao kontrola lijecnickog rada. Uz ostalo moze sluziti i kao nacin otkrivanja i opisa novih bolesti.
Kako stvari stoje, cini se da to sve u BiH ne treba. Jer, kako inace
objasniti da centralna gradska prosektura/mrtvacnica djeluje u sklopu
preduzeca "Pokop". Istina sama zgrada je locirana u sklopu Klinickog
centra. Postoje dokazi da je upravo ta mrtvacnica izgradjena
kao dio Zemaljske bolnice u Sarajevu koja je preteca danasnjeg klinickog
centra, i to krajem proslog vijeka. Sef Prosekture Alija Hodzic kaze da
je mrtvacnica u sklopu "Pokopa" od pocetka rata, tacnije juna 1992. godine.
O tome je odlucila Gradska skupstina. Ucinjeno je to kako bi se osoblje na
klinikama oslobodilo dodatnih poslova oko ubijenih.
Direktor "Pokopa", Vlado Raguz ima i dodatno pojasnjenje:
- Diljem bivse Jugoslavije, a posebno u Bosni i Hercegovini sve prosekture su u sastavu javnih komunalnih preduzeca "Pokop", dakle ljudi koji se bave sahranama, a radi zaokruzenja tehnoloskog procesa. Mi smo to trazili i prije rata, ali neke snage to nisu dozvolile. U junu 1992. godine kad je u jednom mjesecu bilo 280 mrtvih, mi smo ponudili tadasnjem UMC-u i Gradskoj skupstini da mi to preuzmemo. Preuzeli smo kompletnu mrtvacnicu. Ako neko trazi obdukciju, porodica, ljekar sa klinike ili sud ili bilo ko, sa nase strane nema problema. To je moguce i u samoj mrtvacnici na mermernom stolu (?!). Mi smo spremni i odvesti umrlog na fakultet i to bez naknade. Ali problema ima od strane porodice umrlog, ako recimo ljekar trazi obdukciju, a porodica ne dozvoljava bez obzira na razloge. Mi tu nemamo nikakvog uticaja. Jer mi smo samo servis klinika, gradjana, suda i drugih u vezi sa umrlim.
Da "Pokop" jeste zasita samo servis potvrda je i cinjenica sto cak nema ni mrtvozornika koji bi ustanovio smrt, nego to cine ovlasteni ljekari gradske zdravstvene sluzbe. Namjera odgovornih u "Pokopu" da angazuju ljekara koji bi to cinio ili preuzme sadasnju sluzbu mrtvozorstva ipak ne bi mnogo izmijenila situaciju u pogledu obdukcija.
Sta kaze zakon? Postoji propis jos iz 1930. godine po kojem je obavezna obdukcija svakog gradjanina koji umre u bolnicko klinickoj ustanovi. Istina, na molbu rodbine moze se odustati od obdukcije osim ako je to potrrebno iz sudksih, policijskih, epidemioloskih i slicnih razloga. Sada vazeci zakon o zdravstvenoj zastiti ne samo sto predvidja postojanje mrtvacnice uz klinicko.bolnicku ustanovu, nego i propisuje uz ostalo i da se obavezno vrsi obdukciju ako je pacijent umro u zdravstvenoj ustanovi osim ako clan porodice izricito to zabranjuje. I novi zakon koji je pred usvajanjem ima gotovo identicnu dj odredbu. Hoce li se postivati nakon izglasavanja ili ce dozivjeti istu sudbinu kao i prethodni akt, ostaje da se vidi. Tek posljedice niko ne snosi. A i kako bi? U namjeri da doznamo da li je Skupstina grada, odnosno kantonalno ministarstvo zdravstva nesto preduzelo da se odredba o obdukciji postuje i radi samih ljekara, radi kontrole njihovog rada, radi zdravih i bolesnih, obratili smo se dr Savi Vlaskom, zamjeniku ministra i dobili odgovor:
- Zar Prosektura nije u sastavu Klinickog centra? Ja to nisam znao. Ali ja sam na ovom mjestu tek oko dva mjeseca. Naslijedili smo vise slicnih anomalija i imamo veoma mnogo posla oko njihovog otklanjanja. Zapisacu i to i dogovoriti se sa ministrom da se rijesi, kaze dr Vlaski, zahvaljujuci se AIM-u na obavjestenju!?
Dok se zaista ne rijesi pitanje prosekture i problem (jer vec je to) obdukcije Sarajlije i mnogi drugi gradjani BiH i dalje uglavnom nece znati od cega im je umro najblizi, ljekari nece znati da li su ordinirali pravu terapiju, odnosno ustanovili pravu dijagnozu, a studenti se nece moci obucavati bez leseva, pa izjava jedne studentice da je "sretna kad imaju les na vjezbama" nece zvucati cudno. Ako je povratak vjeri opravdanje, onda su u krivu, kao i za mnoge stvari kad je u pitanju naglo preobracanje donedavnih komunista i ateista.
AMINA AHMETASEVIC