SPS - DPS KADROVSKA KOMBINATORIKA

Igre zmurke

PN: Ukoliko Milosevic, uz saradnju Demokratske partije socijalista, zasjedne na funkciju Predsjednika SRJ - gradjane srpsko-crnogorske federacije ocekuju teski dani i nova izolacija medjunarodne zajednice. U tom slucaju, Milosevicevi dosadasnji saveznici iz Crne Gore dijelice politicku sudbinu srpskog vozda. Zato su se u DPS-u odlucili da za politicko lukavstvo da se, makar privremeno, oslobode pritiska iz Beograda

TEKST:

Sedamdeset dana demonstracija u Srbiji iz temelja su uzdrmale vlast Miloseviceve politicke grupacije. Medjutim, vijest koju je krajem prosle sedmice plasirala agencija Beta, a potom i dnevni listovi "Nasa Borba" i "Dnevni telegraf" - svi se pri tom koristeci razlicitim "povjerljivim izvorima" - mogla bi da osvijetli put kojim Milosevic ponovo moze vaspostaviti izgubljenu kontrolu nad funkcionisanjem drzave. Negdje iz vrha Demokratske partije socijalista "procurelo" je, da li slucajno ili sa stanovitom namjerom, da su se celnici koalicionih i "ideolosko bliskih partija", Milosevic i Bulatovic, odlucili na znacajne kadrovske promjene u saveznom vrhu, u pravcu snazenja savezne drzave. Prema toj informaciji, novi predsjednik SR Jugoslavije trebalo bi da bude Slobodan Milosevic, a njegov crnogorski kolega, Momir Bulatovic, bio bi promovisan u novog saveznog premijera.

Informaciju su istoga dana prenijele sve znacajnije svjetske agencije i elektronski mediji - jedino su drzavni mediji u Crnoj Gori i Srbiji cutali. Nakon izbijanja medijske senzacije i prvih komentara, iz kabineta predsjednika Crne Gore Momira Bulatovica i crnogorskog premijera Mila Djukanovica demantovane su informacije o novim kadrovskim rjesenjima u vrhu administracije SR Jugoslavije. Portparol predsjednika Crne Gore, Momcilo Stojanovic je istakao da je "redovnih radnih konsultacija bilo", da su se one odigrale "izvan javnosti", ali i napomenuo da na sastanku Milosevica i Bulatovica u Beogradu "nije bilo ni govora" o kandidaturi ove dvojice za visoke funkcije u saveznoj administraciji. Slicno je postupio i sef kabineta crnogorskog premijera, Misa Brajovic, koji je istakao da "o pojedinstima treba da govore oni koji su te informacije i plasirali". Sa druge strane, iz kabineta Predsjednika Srbije, nije bilo zvanicnog reagovanja, niti potvrde, niti demantija vijesti.

Demantiji su, medjutim, potvrdili makar jedan detalj iz informacije: u ponedjeljak 27. januara crnogorski Predsjednik boravio je u Beogradu, iako nikakvog zvanicnog izvjestaja ili saopstenja nije bilo. Treba napomenuti da je crnogorski Predsjednik - ujedno i predsjednik DPS-a - boravio vec u Beogradu i razgovarao sa Milosevicem cetiri dana ranije, na "redovnim konsultacijama", kako su tada izvjestili drzavni mediji. Dakle, cudno je, ako je rijec o "rutinskoj razmjeni misljenja", da se Bulatovic u razmaku od svega nekoliko dana dva puta "rutinski" kosultovao sa Predsjednikom Srbije, kao i to da posljednji susret nije propratilo uobicajeno saopstenje?

Da sve bude zanimljivije: pouzdani izvori u Podgorici potvr|uju da se Bulatovic sa Milosevicem u ponedjeljak nije sastao u kabinetu Predsjednika Srbije, vec u njegovoj kuci u Tolstojevoj

1. O cemu su njih dvojica drugi put razgovarali tesko je sa preciznoscu utvrditi, ali je sigurno da tema razgovora nije bila kandidatura Crne Gore za predstojece Mediteranske igre 2002. godine.

Politicki i pragmatski gledano, Milosevicev dolazak na mjesto Predsjednika SRJ je u ovom trenutku mozda i najpovoljnije rjesenje za srpskog vozda. Predsjedniku Srbije krajem godine istice drugi mandat, a prema republickom Ustavu - iako je srpski Predsjednik sklon krajnje "fleksibilnom" tumacenju pravnih normi - nije mu dopustena nova kandidatura za Predsjednika Srbije. Tesko je vjerovati da bi se sada, u roku od svega nekoliko mjeseci i u jeku uzarene politicke borbe u Srbiji, Milosevic odlucio na rizican potez izmjene republickog Ustava i otvaranja mogu}nosti da bude i treci put biran.

Osim toga, podrska crnogorskih socijalista stvaranju jake savezne drzave i izboru Milosevica na celo SRJ je posljednja karta koju Milosevic ima radi povratka poljuljane vlasti i me|unarodnog ugleda izgubljenog poslije kradje glasova na lokalnim izborima u Srbiji. Dakle, ukoliko i dalje zeli biti kljucna figura u saveznoj drzavi - a te pretenzije ima i ne treba ih posebno dokazivati - Milosevic mora da preuzme neku drugu vaznu politicku funkciju. Jedna je kao stvorena za njega - Predsjednik SRJ. Sadasnjem, protokolarnom Predsjedniku Lilicu mandat istice u junu, pa ustavnih prepreka za takav potez prakticno nema ukoliko postoji dogovor sa crnogorskim rukovodstvom: Predsjednik SRJ se bira tajnim glasanjem u saveznoj Skup{tini, sto ce reci da koalicija SPS-DPS ovo rje{enje lako moze sprovesti u djelo. Mala ovlascenja koja sada ima Predsjednik SRJ takodje mu nece biti velika neugodnost. Njegovim dolaskom na mjesto prvog covjeka SRJ ta bi funkcija bila iskoristena i preko sadasnjeg ustavnog maksimuma.

Drugi dio navodne pogodbe - Bulatovicev pristanak da bude predsjednik Savezne vlade - najteze je politicki objasniti. Istina, dolazak Momira Bulatovica na mjesto saveznog premijera, u tandemu sa izborom Milosevica za Predsjednika SRJ, znacilo bi stvarno jacanje funkcija savezne drzave. Generalno gledano, zalaganje za jacanje savezne drzave uvijek je bilo stratesko opredjeljenje DPS-a i informacija o dogovoru SPS-DPS se poklapa sa temeljnim principima vladajuce partije u Crnoj Gori. No, u praksi se trijumvirat DPS-a prvenstveno brinuo da sacuva kontrolu u vlastitoj kuci pa su, koristeci se devizom "hvali more - drz' se kopna", na savezne funkcije u Beograd obicno otpremani ljudi iz takozvanog drugog esalona. Istovremeno, crnogorska vlast je, u odnosu na beogradskog partnera, ostvarila zavidan medjunarodni imidz. Insistiranje na projektu ubrzane privatizacije, forsiranje of sor zone, dinamicne spoljnopoliticke aktivnosti Vlade Crne Gore, te organizacija i finansiranje brojnih stranih politickih i privrednih delegacija

• naisle su na nesumnjivo odobravanje svijeta. Demokratska partija socijalista je uspjela da za medjunarodnu javnost stvori privid razlicitosti od Milosevica.

Prijedlog vrha SPS-a ocigledno je celnike Demokratske partije socijalista stavio na tesko iskusenje: odbiti licni prijedlog Milosevica predstavljalo bi najdirektniju konfontaciju za koju, pokazalo se, crnogorska vlast jos nije spremna. Medjutim, perfidni politicari kao sto su Bulatovic, Djukanovic i Marovic znali su, ako se ponovo i bespogovorno vezu za Milosevica, da je i njihova politicka sudbina najdirektnije ugrozena. Zato su se, po svemu sudeci, u Podgorici odlucili za igru zmurke. "Strogo povjerljiva" informacija lukavo je plasirana preko nezavisnih medija sa planom da se citava kombinacija iskompromituje. Tako se, dan nakon objavljivanja ove informacije u Crnoj Gori obreo otpravnik poslova Americke ambasade Ricard Majls da bi, kako kazu pouzdani izvori iz vrha DPS-a, upozorio crnogorske celnike koju ce cijenu platiti ukoliko se direktno svrstaju uz Milosevica i njegovu kliku. Vec sljedeci dan, ponovo kroz nezavisna glasila, objavljena je opet povjerljiva vijest da je predsjednik Crne Gore Bulatovic odustao od kandidature za saveznog premijera i o tome obavijestio Predsjednika Srbije. Razlozi za ovakav Bulatovicev potez su, kako navodi "Nasa Borba", "vrlo jaki spoljni i domaci otpori takvoj kadrovskoj kombinatorici, sve jaca medjunarodna izolacija Milosevica i nagovjestaji da ce SAD uskoro poceti polako da oslobadjaju Crnu Goru iz ralja sankcija prema Jugoslaviji".

Ocigledno je da su crnogorski socijalisti ovim vjestim manevrom privremeno odbacili prijedlog Beograda o jacanju savezne drzave i spasavanju Milosevica. Prica, medjutim, nije gotova, jer se mnogo puta dosad pokazalo da predsjednik Srbije kao da raspolaze nekim tajnim adutima kojim natjerava crnogorski vrh na poslusnost. Ono sto je, ipak, i pored svih nedoumica i kontradiktornosti sigurno je da ukoliko Milosevic zaista, uz neophodnu podrsku crnogorskih socijalista postane Predsjednik SRJ, onda je to povratak u prosle dane, koji bi gra|djanima srpsko-crnogorske federacije donijeli novu medjunarodnu izolaciju, strah, bijedu i beznadje.

Dra{ko \URANOVI], AIM, Podgorica