PRLJAVA VLAST NA GUBITKU

AIM, ZAGREB, 2.2.1997. Nikada, amigo, neces moci dokazati da smo te prisluskivali - rekao je sada vec bivsi ministar policije Ivan Jarnjak takodjer bivsem predsjedniku Vrhovnog suda Krunislavu Olujicu, kao teklic iz Predsjednickih dvora prenoseci mu poruku da sef drzave trazi njegovu ostavku. Zahtjev je bio garniran ucjenom: pristane li, moze u diplomaciju, u suprotnom - pred javnost ce se istresti njegov intimni prljavi ves, s podacima koji su prikupljeni prisluskivanjem telefona. Olujic nije pristao, pa je brzopotezno smijenjen. U disciplinskom postupku, koji je na zahtjev Vlade protiv njega pokrenut, navodno zbog narusavanja ugleda sudacke vlasti, Olujic je ostao bez mjesta u Vrhovnom sudu, ali stvarni, dugorocni gubitak - ipak je ostao na drugoj strani.

Vlast je postigla cilj da na upraznjeno mjesto predsjednika Vrhovnog suda moze instalirati covjeka kojemu vjeruje vise nego Olujicu. Pouzdani izvori tvrde da ce na tu funkciju Tudjman ponovo postaviti Milana Vukovica, sada suca Ustavnog suda, koji je u Vrhovnom sudu predsjedao od 1992. do '95. godine. Vukovic je najvise zapamcen po izjavi kako Hrvati u svom obrambenom ratu ratne zlocine i nisu mogli pociniti, sto bi trebalo znaciti da je u obrani sve dopusteno. Moze se ocekivati da ce kod njega profesionalnost i ubuduce trpjeti zbog forsiranog "domoljublja". Opca je ocjena da njegovu kandidaturu podrzava HDZ-ova desnica. Procjenjuje se da ce Vukovic maksimalno sluziti interesima Predsjednickih dvora, sto ce biti posebno vazno kad Hrvati uskoro krenu na biralista. Predsjednik Vrhovnog suda po funkciji je i predsjednik Izborne komisije i bdije nad zakonitoscu izbora. To je bio stvarni razlog za uzurbanu smjenu na celu sudbene vlasti.

Doduse, ni Olujic nije bio nelojalan. Cim je dosao na mjesto s kojeg je sada maknut pomogao je instaliranju mehanizma pomocu kojih vladajuci HDZ kontrolira sudstvo, istih onih koji su se sada okrenuli protiv njega. Kako to da je kasnije sve vise inzistirao na nezavisnost sudske vlasti - nije sasvim razjasnjeno. Ali, kao sto je konstatirao njegov odvjetnik Anto Nobilo, "obracun s Olujicem poceo je u trenutku kada je on zauzeo Ustavom propisanu distancu od izvrsne vlasti". Hrvatska je puna ljudi koji su pomogli uspostavljanju Tudjmanove autoritarnosti, a onda su i sami postali njene zrtve.

Olujic je javno optuzen za bludnicenje s maloljetnicama i policija je tjednima, pa i mjesecima procesljavala domicilni mu Osijek, trazeci dokaza. Nisu ih nasli. Na koncu mu je presudjeno zbog druzenja s ljudima koji imaju policijske dosijee. Navodno je na taj nacin rusio ugled suda. Kada bi se isti kriterij primjenjivao i na druge nositelje vlasti, recimo na ministre, u aktualnoj vrhuski tesko da bi tko ostao.

Da je rijec o montiranom politickom procesu - to je otpocetka bilo jasno, ali da se pritom nece pokusati sacuvati ni privid legalnosti - to je ipak iznenadjenje. Odvjetnici tvrde da takvo gazenje zakonitosti jos nisu dozivjeli, kazu da je komunisticki rezim i u takvim slucajevima pokusavao postivati proceduru, trazeci da se stvori dojam kako je rijec o legalnom sudskom postupku, a ne politickoj egzekuciji. Drzavno sudbeno vijece, koje je disciplinski postupak protiv Olujica vodilo, nije se time opterecivalo.

Startalo se metodom linca - prvo je Olujic javno, preko ekrana drzavne televizije optuzen za seksualna skretanja i druzenje s kriminalcima, a onda je proces zatvoren, kako je receno, radi cuvanja njegova ugleda i casti. U dokaznom materijalu nije bilo nicega osim fonograma tajno snimljenih telefonskih razgovora i svjedocenja agenata tajne policije. Obrani nije dopusteno izvodjenje ni jednog od cetrdesetak dokaznih prijedloga. Odvjetnici tvrde da ne pamte sudjenje u kojem se nesto takvo dogodilo. Svjedocima je bilo zabranjeno odgovoriti na 90 posto pitanja koja su postavili branitelji. Jedan se clan Drzavnog sudbenog vijeca pojavio u dvostrukoj ulozi - proces je zapoceo kao sudac, a nastavio kao sjvedok, sto je apsolutni pravosudni presedan. Utvrdjivanje cinjenica clanove DSV zapravo nije ni zanimalo, ponasali su se kao da imaju zadatak i oni su ga obavili - Olujicu je odredjena najteza disciplinska kazna. Mada celna osoba hrvatske sudbene vlasti, sanse za obranu i pravilno sudjenje nije imao. Strucnjaci tvrde da je njegovo smjenjivanje obavljeno na apsolutno protuzakonit nacin. Presuda se temelji na krimenu koji pravno ne postoji. Olujic je oslobodjen za glavni inkriminaciju - pedofiliju - a kaznjen je za javno druzenje s "s osobama kriminalnog ponasanja". Kriteriji po kojima se netko proglasava kriminalcem u ovom su slucaju krajnje dubiozni. Treba li uopce reci da druzenje s "osobama kriminalnog ponasanja" nije kriminalizirano ni po kojem pravnom propisu?

Olujic se zalio i po svemu sudeci koristit ce sva pravna sredstva da odluku promijeni, ali je u takav rasplet tesko vjerovati. Skandalozno smijenjeni predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske mozda i nece uspjeti dokazati da su ga neovlasteno prisluskivali (kao sto nista nije mogao dokazati, jer mu dokazi uopce nisu uvazavani). Ali iz cijelog procesa, koji je protiv njega vodjen, kao nesumnjivo proizlazi samo jedno - da veliko uho dezura nad Hrvatima, mozda vise nego ikada prije. Otvorena je tema uloge prislusnih uredjaja u hrvatskoj demokraciji. Kada je nedavno govorio o visokoj opremljenosti i organiziranosti represivnih sluzbi, poznati je zagrebacki advokat, Anto Nobilo, posebno apostrofirao veliki uvoz prislusne opreme. Podupro je to s tri argumenta. Prvo, kaze iz onoga sto cirkulira kroz njegovu odvjetnicku kancelariju zapaza "siroku rasprostranjenost primjene prislusnih sredstava". Drugo, tajne sluzbe neprestano jacaju. U njih se ulazu enormna sredstva. Trece, kaze Nobilo, postoje informacije, iz inozemstva, o velikim nabavkama suvremenih prislusnih aparata za potrebe hrvatske drzave. On smatra da ta oprema nije namijenjena otkrivanju spijuna, za to je potreban manji broj uredjaja, jer se takve stvari rade ciljano.

Kad se prislusni uredjaji uvoze masovno - znaci da ce se masovno i upotrebljavati, tvrde upuceni. Prognoza je da ce se kontrola stanovnistva pojacati. Sto se vlast bude osjecala ugrozenijom - to ce vise posezati za represijom. Dokazuje to i brutalna Olujiceva eliminacija. Najveci je dio javnosti tu aferu tako odcitao. Utoliko je i vlast, za koju je sada notorno da se sluzi takvim sredstvima, dugorocno na gubitku. Olujic je izgubio mjesto predsjednika Vrhovnog suda, ali je dobio oreol zrtve Tudjmanove samovolje. Dugorocno, to se moze pokazati i kao dobitak. Izgubio je podrsku sefa drzave, ali je dobio javnu podrsku kakvu nikad prije nije imao. Situacija je sada takva da se svaki napad od strane vlasti u dobrom dijelu javnosti dozivljava kao preporuka. Dogodila se jos jedna inverzija - Olujica su pokusali uvaljati u katran i perje, a ispao je cisci nego ikada prije. Umjesto njega, prljavom se zapravo pokazala vlast.

JELENA LOVRIC