INTERVJU S MILORADOM PUPOVCEM

Zagreb Feb 2, 1997

AIM, ZAGREB, 1.2.1997. AIM: Nedavno ste bili u Vukovaru. Sto se tamo misli o Pismu namjere hrvatske Vlade?

PUPOVAC: U trenutku moje posjete ljudi su bili u iscekivanju predsjednicke izjave Vijeca sigurnosti. Smatrali su da ce ta izjava doprinijeti elementima koji ce jamciti sigurnost i dosljednost u primjeni odredaba koje proizlaze iz Pisma namjere i da ce, dakako, predstavnike Srba uciniti znacajnijim faktorom u pogledu primjene samoga Pisma namjere.

AIM: Sto misle o Kleinovom govoru na lokalnoj televiziji? Koliko se sjecam, rekao je da Srbi trebaju ostati ovdje, da je tu njihova buducnost i da se trebaju boriti za svoja prava u okviru ove drzave.

PUPOVAC: Zurba i nervoza kojom general Klein obavlja svoj dio posla na neki je nacin poremetila povjerenje koje je srpski narod na tom podrucju gajio za njega. Izgubio je na neki nacin, ali ne u cjelosti, dobru komunikaciju koju je imao s predstavnicima Srba. Izgubio je na neki nacin i dobru komunikaciju koju je imao i sa samim narodom. Ali to je privremeno stanje koje ce se vec sutra mijenjati, jer to je neophodno ukoliko se mandat misije zeli privesti kraju na uspjesan i miran nacin. Medjutim izjava koju je uputio, koliko znam, imala je u cjelini dobar odjek. Ali ljudi sa tog podrucja, ipak, ocekuju mnogo snazniju podrsku i od Kleina i od njegovih suradnika i od medjunarodne zajednice.

AIM: Nakon toga, cuo sam od prijatelja iz Vukovara, da se neki spremaju otici. Je li to moguce i za veci broj ljudi?

PUPOVAC: Jedan broj ljudi se, dakako, plasi ukupnog procesa integracije. Isto tako, jedan broj ljudi ne moze razumjeti poruku koja dolazi sa hrvatske strane - i od politickih i od nepolitickih predstavnika. U tom smislu Klein je od djela predstavnika Srba s tog podrucja dobio vrlo jasnu poruku da je potrebno da vodi mnogo vise racuna o pravima Srba koji tamo zive, nego sto je on posljednih mjesec dana mogao, jer je bio usmjeren na ugovaranje Pisma namjere.

AIM: Sto sve to globalno znaci za regiju? PUPOVAC: Jednostavno, da se taj prostor integrira u Hrvatsku. I dalje, da se umjesto teritorijalnog principa autonomije osigurava personalni princip. Onakav kakav su Srbi imali u Austro-ugarskoj, koji se ogledao u formi crkveno narodnih autonomija, a ne u obliku teritorjalno politickih autonomija.

AIM: Ljudi s kojima sam zadnje vrijeme u Vukovaru razgovarao ne mare mnogo za personalnu autonomiju, jer vjeruju da to nije dovoljno. Htjeli bi naime i malo vlasti.

PUPOVAC: U ovom trenutku ljudi su prije svega zabrinuti kako ce se s njima postupati. Da li ce imati fizicku sigurnost, zatim sigurnost svoje imovine, mogucnost zaposljavanja i da li ce moci ocuvati one elemente koji su za njih bitni. A to su vjera, kultura, obrazovanje i nacionalne institucije. Postoji i jedan broj ljudi koji smatra da je to nemoguce napraviti bez teritorijalne autonomije, bez demilitarizacije tog prostora, ali isto tako postoje oni koji smatraju da ako se ne moze imati jedinstvenu regiju, da je onda neophodno imati jedinstven narod koji ce ocuvati svoj nacionalni identitet. To je i glavna dilema ljudi koji tamo zive. Dakako i glavni izvor svih razlika.

AIM: Da li Pismo namjere ima to u vidu? Ljudi naime zele odvojene skole, cirilicno pismo, moratorij na vojnu obavezu i slicno.

PUPOVAC: Pismo namjere omogucava da Srbi na tom podrucju oforme zajednicu opcina po interesnom principu. Omogucava takodjer da se za sve Srbe u Hrvatskoj formira nacionalni savjet. Omogucava proporcionalnu politicku predstavljenost u nizim i visim predstavnickim organima i organima vlasti, kao sto su ministarstva. Omogucava moratorij na sluzenje vojnoga roka dvije godine, plus jos jednu godinu po odluci ministra obrane. To je usaglaseno izmedju generala Kleina i hrvatske Vlade, koja s dijelom medjunarodne zajednice preuzima odgovornost za implementaciju tog sporazuma.

AIM: A koji su sporni elementi? PUPOVAC: Duzina odgode vojnog roka, pitanje Zupanije i posebnih garancija da to sto je napisano nije i privremeno.

AIM: Ali sto ce biti kad se hrvatski prognanici vrate? Moze li policija (i zeli li) biti toliko efikasna? Tko ce stititi cija prava?

PUPOVAC: Prije svega, policijske snage bit ce sastavljene po principu proporcionalnosti, sto znaci da ce biti i 600 policajaca srpske nacionalnosti s oko 200 pripadnika drugih nacionalnosti s toga podrucja. To bi trebao biti dodatan faktor garancija da ce policija djelovati u skladu sa svojim ovlastenjima, a ostat ce i dio UNTAES-a koji ce nadzirati provodjenje sporazuma, zatim tu je OESS, EU i nevladine organizacije koje ce svojim nadzorom kontrolirati ukupan proces primjene toga sporazuma.

AIM: O cemu brine lokalna srpska vlast? PUPOVAC: Prije svega da se stvore pretpostavke oko odrzavanja izbora, a manje brinu o samom terminu. Ono cega svi moramo biti svjesni jeste to da u ovom trenutke nisu stvorene pretpostavke za odrzavanje izbora u martu mjesecu.

AIM: Ljudi kazu da ce izaci na izbore ako im to kaze vlast u Vukovaru. Ako ne, onda nista. Slusaju dakle naredjenje, pa sumnjam da znaju sto je dobro za njih, a sto ne.

PUPOVAC: Nedavno je u Skupstini Oblasti donesena odluka, kao sto znate, da se kolektivno uzimaju domovnice, koje su pretpostavka za izdavanje licnih karti, a one su opet pretpostavka za izlazak na izbore.

AIM: Malo je vremena ostalo. PUPOVAC: Da i za to treba ili ubrzati proces ili stvoriti dulji vremenski rok za osiguravanje dokumenata. I sto je jos bitnije, za stvaranje izbornih lista, koje u ovom trenutku takodjer ne postoje.

AIM: Je li u ovom trenutku moguce reci da ce biti stvorene sve pretpostavke za odrzavanje izbora u ozujku?

PUPOVAC: To nije moguce reci, ali ako do tada te pretpostavke ne budu ostvarene razumljivo je da ce i izbori biti odlozeni.

AIM: Vjerujete li da na duze vrijeme, kada se hrvatski prognanici vrate, moze na tom prostoru biti mira?

PUPOVAC: Treba biti svjestan cinjenice da ce tamo vlast na zupanijskom i na lokalnom nivou biti hrvatsko-srpska i da ce oni biti ti koji ce nadzirati vlast policije. I, dakako, kontrolirati ponasanje pojedinih ekstremista ili ljudi koji pod nagonom i potrebom revansinizma zbog stradanja koje su oni ili njihovi najblizi dozivjeli tokom 1991. i 1992. godine. Ne treba ocekivati da ce to biti rezultat djelovanja samo jedne strane, nego mora biti obiju strana. Jedina teskoca u tom Pismu namjere jest sto ne ostavlja dovoljno prostora za jedno takvo sudjelovanje i same srpske strane.

AIM:Sto je sa ljudima koji tamo zive, a dosli su poslije "Bljeska" i "Oluje"?

PUPOVAC: Njima treba omoguciti da dobiju dokumente, da izadju na ove izbore i da odluce gdje ce zivjeti u Hrvatskoj. Da li tamo gdje su sada ili tamo odakle su dosli. I za jedno i za drugo je potrebno stvoriti pretpostavke. Ako zele ostati tamo, onda treba stvoriti uvjete kako ne bi smetali drugima kada se vrate, kako ne bi bili u tudjim kucama. Ako zele svojim kucama, onda im treba omoguciti da se te kuce izgrade. U ovom trenutku je najbolje da im se da vremena na jedan takav izbor, a s druge strane, da drzava ucini sve da te pretpostavke zajedno s medjunarodnom zajednicom i stvori, jer ih u ovom trenutku nema.

AIM: U Hrvatskoj govore da ce UNTAES otici u sedmom mjesecu. Hoce li?

PUPOVAC: Ne, UNTAES ne moze otici u sedmom mjesecu, jer ostaje do januara 1998. godine. To je uostalom odluka Vijeca sigurnosti. Mandat naime moze zavrsiti petnaestoga sedmog za dio snaga UNTAES-a, prije svega za snazne vojne potencijale. Ali civilni dio, vojni promatraci i policajci ne mogu otici prije januara 1998.

AIM: Ocekujete li da ce sve na kraju zavrsiti O.K.? PUPOVAC: Bit ce mnogo problema. I nema potrebe za iluzijama. Ali bit ce mnogo lakse nego sto smo mislili da je moguce da bude. Nakon tolike krvi i strahota, mnogi od nas nisu ocekivali ni ovu vrstu uspjesnosti hrvatsko-srpskih odnosa na prostoru bivse Jugoslavije. Mislim da ce incidenti biti svedeni na minimum, a to ovisi u prvom redu o liderima i jedne i druge strane. Ali sve to ne znaci da problema nece biti.

AIM: Dobro, kakve probleme ocekujete? Dizanje i ono malo kuca u zrak, diskriminacije na radnom mjestu? Sto?

PUPOVAC: To nije beznacajno. Kao sto znate, Srbi u Hrvatskoj su se zadnjih godina s tim problemom susretali kao s jednim od najtezih. Ali, sto se diskriminacije tice, treba imati na umu da je to kraj u kojima mnogo ljudi zivi od zemlje i da ima radnih mjesta za mnoge. S te strane, mozda i diskriminacija na poslu i ne mora postati veliki problem. Ono sto ljudi najvise zele jest da nema sukoba u smislu revansizma.

AIM: Znaci li da se plase i hrvatske policije? PUPOVAC: Ljudi se nece plasiti toliko hrvatske policije, koliko onih koji ce htjeti preuzeti ulogu policije. Ljudi se nece plasiti toliko hrvatske vlasti, koliko nedjelovanja vlasti u pogledu zastite ljudi. Tu treba ocekivati teskoce. I tu cemo dakle koncetrirati svoju paznju: na sigurnost ljudi i sprecavanja revansizma i na obnovu povjerenja u duhu tolerancije na prostoru koje ce sacuvati kakvu takvu multietnicku strukturu.

AIM: Vjerojatno za duze vrijeme i jedino u Hrvatskoj? PUPOVAC: Za sada jedino.

ALEN ANIC