MODRICA I POVRATAK IZBJEGLICA

NEMA POVRATKA DOK VLAST NE DOZVOLI

AIM, SARAJEVO, 01.02.97. "Ljudi se zele vratiti svojim kucama, ali lokalne vlasti ne podrzavaju povratak", tvrdi Milenko Popovic, predsjednik Crvenog krsta Modrice. Time se i Mordrica, gradic na sjeveru Bosne, svrstava u tuzni red opustosenih bosanskohercegovackih mjesta gdje stranacki mocnisi ne dozvoljavaju povratak domicilnom stanovnistvu.

U Modricu stizemo zajedno sa predstavnicima Koalicije za povratak koju cine udruzenja izbjeglica, raseljenih lica i prognanika s prostora bivse Jugoslavije, a koja djeluje pod patronatom i uz podrsku Ureda visokog predstavnika Karla Bilta. Pri prvom susretu s gradom, dok u kombiju diplomatskih tablica, prolazimo pored srusenih i spaljenih kuca, cinilo se da je vrijeme u Modrici stalo. Od kada je 1992.godine vojska bosanskih Srba po drugi put Modricu "oslobodila" od njenih dotadasnjih stanovnika, Bosnjaka i Hrvata, izgled grada vjerovatno se nije bitnije promjenio. Na svakom koraku vidljivi su tragovi borbi vodjenih jos prije gotovo cetiri godine. Rusevine i opet rusevine, uz pokoju skrto zakrpljenu zgradu i kucu - siva su slika danasnje Modrice.

Prva stanica nam je zgrada opcinskog Crvenog krsta u Modrici, gdje od predsjednika ove organizacije Milenka Popovica, te Djordja Djokica, pokusavamo dobiti informacije o danjasnjoj situaciji u Modrici. Nasi sugovrnici u ovom gradu vaze za nezavisne intelektualce pa necemo sumnjati u njihove navode. Prema Popovicu u Modrici danas zivi preko 15 hiljada srpskih izbjeglica od ukupno 30 hiljada stanovnika modricke opcine, sto znaci da je vise od polovine sadasnjih Modricana u ovaj grad zapravo doslo iz nekih drugih mjesta, najvjerovatnije, onih koji su sada pod kontrolom Armije BiH. Popovic dodaje da ako se srpske izbjeglice ne vrate svojim kucama u F BiH, male su sanse i da ce se izbjegli Bosnjaci i Hrvati vratiti u Modricu. Kao predsjednik Crvenog krsta on podrzava Koaliciju za povratak i njene ciljeve, ali kad je rijec o nekim konkretnim rezultatima ne izrazava optimizam: "Nikakve konkretne akcije oko povratka prognanih, ma koliko to oni zeljeli, nisu moguce jer takvo sto ne dozvoljavaju lokalni mocnici", tvrdi Popovic.

"A, sve sto se zeli postici nece se moci ostvariti bez konsultacija i odobrenja upravo lokalnih vlasti", dodaje Djordje Djokica. Prema njegovim rijecima ma sta da se ucini, dok aktuelne vlasti ne odobre povratak svih na svoje, povratka nece ni biti.

Nakon prilicno povrsnog i lakonskog razgovora, u pratnji Milenka Popovica uputili smo se u izbjeglicki kamp u Donjoj Kladovi, gdje su smjesteni prognani Drvarcani.

"Nema snimanja, niti slikanja", docekale su nas rijeci upravnice izbjeglickog kampa, koja nije nasla za shodno da nam kaze svoje ime. Jad i izbjeglicka muka koja tisti prognane Drvarcane zajednicka je kod svih prognanika ma kojem od tri naroda u BiH pripadali. Preko 300 ljudi, zena i djece smjesteno je u zgradi nekadasnje osnovne skole s minimalnim uslovima za zivot, ako se njihovo prezivljavanje uopste moze nazivati zivotom.

Na poziv upravnice, ljudi se okupljaju u jednoj od ucionica simbolicnog naziva "dnevni boravak", gdje im se obratio clan Koalicije za povratak fra.Franjo Radman. On je nakon price o Drvaru i zelji tamosnjih Hrvata da se vrate svojim kucama u Kakanj, Vares, pozvao prognane Drvarcane da podrze ciljeve Koalicije i povratak svih svojim kucama. Uslijedio je aplauz izbjeglica i horsko izjasnjavanje za povratak kuci.

"Zelimo svojoj kuci, u svoj kraj, pa vidite i sami kako se patimo", kaze Milan Knezevic i dodaje da bi se 50 odsto ljudi odmah vratilo u Drvar bez obzira cija je tamo vlast. Naravno, ne dijele svi stavove Milana Knezevica kad je u pitanju vlast u Drvaru, ali su jednoglasni kad je rijec o povratku kucama. Tome u prilog govori mali nesporazum koji nam se desava. Naime, praveci zabiljeske na skupu, prognanici su valjda pomislili da je novinar AIM-a neko zaduzen za prvljenje spisaka za povratak u Drvar. Uskoro, smo bili opkoljeni izbjeglicama, a imena su pljustala sa svih strana: Djuro Gvozdenovic! Jovan Sesuk! Gojko, Pero, Vasilije...

Izbjeglicki kamp u Donjoj Kladovi napustamo sigurni u u zelju Drvarcana za povratak svojim kucama, ali i to da imaju hrabrosti da svoje stavove javno iskazati. Mozda je upravo ta javno artikulisana zelja za povratkom jedan od razloga zasto su uvijek smjesteni u kolektivnom centru. To smo namjeravali pitati nacelnika modricke opcine Novaka Gojkovica, ali nakon "srdacnog" prijema u zgradu Opcine odustali smo od takve namjere. Naime, prilikom ulaska u zgradu (koja je u gradu jedna od rijetkih svjeze renoviranih), pusteno je samo par ljudi iz Koalicije za povratak uz objasnjenje da svi ne mogu uci zbog navodne skucenosti gradonacelnikovog ureda. Da li slucajno, ali pred zgradom opcine ostao je Mile Marceta, clan Koalicije i predsjednik udruzenja prognanih Drvarcana koji se javno zalaze za povratak kuci...

Unutra nas, pored gradonacelnika i njegovih suradnika, docekuje i povelik portret osumnjicenog ratnog zlocinca Radovana Karadzica. Ubjedjeni smo da bi gradonacelnik brzo okoncao sastanak da mu nisu prisustvovali i predstavnici Ureda visokog predstavnika, OSCE-a i UNHCR-a. Stoga je diplomatskim rijecnikom Novak Gojkovic pokusao objasniti da se u Modricu niko nece vratiti dok se srpske izbjeglice iz Modrice ne vrate svojim kucama, a one to, veli Gojkovic, ne zele. Da li je gradonacelnik ikada posjetio i cuo zelje prognanih Drvarcana nije poznato, ali on tvrdi da se svega dva do tri procenta izbjeglica zeli vratiti na teritoriju F BiH. Prema njegovim rijecima, krupnim problemom povratka izbjeglica, trebale bi se pozabaviti i odluku donijeti vlade entiteta.

"Poznato vam je koliko se ja borim za povratak ljudi njihovim kucama i smatram da je gradonacelnik Gojkovic imao partijski zadatak da mi omoguci prisustvo na tom sastanku", prokomentarisao je Mile Marceta svoje neprisustvovanje sastanku u opcini, nakon zavrsenog susreta. Prema njegovim rijecima, tvrdnja Gojkovica da se svega 2 do 4 odsto izbjeglica zeli vratiti kucama, netacna je a istina je upravo suprotna: "Tri do cetiri odsto ljudi ne zeli da se vrati jer su u redovima vladajuceg SDS-a, uzeli su tudje stanove, i uzivaju sve privilegije", kaze Marceta i dodaje da se na "neposlusne" izbjeglice koje se zele vratiti u Federaciju vrsi veliki pritisak.

"Ucjenjuju nas dodjelom humanitarne pomoci, hrane, obuce i odjece. Ucjenjuju nas dodjelom stanova, koje je obnovila neka norveska humanitarna organizacija, kako bi se u njih smjestili ljudi iz kolektivnog smjestaja. Stanove su dobili poslusni, neposlusni su jos uvijek u Donjoj Kladovi", kaze Marceta.

Zbog straha da ne izgube i ono malo sto im pruzaju lokalne vlasti, vecina izbjeglica ne usudjuje se javno manifestirati za povratak kuci, ali do kada. Naime, privreda u Modrici je mrtva, nema posla, nema buducnosti, ljudi su nezadovoljni, u sto smo se i sami mogli uvjeriti.

U Modrici, naravno, nisu ostvareni nikakvi dogovori ili konkretni rezultati oko povratka izbjeglica. Medjutim, sama cinjenica da se i u tom gradu konacno razgovaralo o problemima povratka veliki je pomak. Stavovi zvanicnika s koji o tome odlucuju i dalje se kruti, ali otvoreno je pitanje koliko ce jos uz pomoc stege i prisile vladajuca oligarhija moci kontrolisati volju i zelju izbjeglica da se (ne)vrate svojim kucama.

Mirsad FAZLIC