NEUSPJESNO MIRENJE PARTNERA FEDERACIJE

MLACE POBJEDjUJU I SHILINGA

AIM, SARAJEVO, 30.01.97. Njemacki diplomata Kristijan Schvarc Schiling, kojem je pripala nezahvalna uloga medijatora, ili preciznije kazano - posrednika u rjesavanju spornih pitanja izmedju parnetra u Federaciji - jos jednom je, po svemu sudeci, razocaran napustio Bosnu i Hercegovinu. Ni u posljednjoj, ovosedmicnoj misiji nije uspio privoliti Stranku demokratske akcije i Hrvatsku demokratsku zajednicu da formiraju opstinsku vlast u Bugojnu.

Nakon propale misije u Bugojnu i Jajcu, gradovima u kojima federalni partneri nisu uspostavili legalnu vlast, Schiling je na konferenciji za novinare u Sarajevu prijetio da ce od svega dici ruke. Za neuspjeh okrivio jenacionalne mocnike Bozu Rajica, predsjednika HDZ, Edhema Bicakcica, potpredsjednika SDA, i Dzevada Mlacu, sadasnjeg neprikosnovenog vladara u Bugojnu, koji je do vlasti dosao protjeravsi HVO, a sa njim i brojne Hrvate iz "svog pasaluka".

Schilingov zemljak, Michael Steiner, zamjenik visokog predstavnika za BiH, komentarisuci stanje u Bugojnu, upitao je koga to uopste sadasnji gradonacelnik Mlaco predstavlja. "Volio bih kada bismo imali nove ljude, pa i iz iste partije. Pitanje je da li postoji politicka volja da se to ucini", izjavio je Steiner.

Prema kazivanju ocevidaca nesupjele sjednice na kojoj se trebalo konstituisati Prijelazno opstinsko vijece, Schiling je, kada je vec bilo ocigledno da nema sporazuma, razocarano upitao: "Sta taj Mlaco uopste hoce!?". Zacudilo ga je sto ovaj uporno odbija ponude za novi posao svog stranackog sefa Bicakcica i insisitira da ostane u Bugojnu. Kada bi Mlaco otisao, mnogo toga bi se moglo promijeniti nabolje, tvrdnja je koja je preovladavala u medijatorovim izjavama.

Da li jedan covjek, pa bio on i mocni Dzevad Mlaco, zaista moze biti klip koji Federaciji ne dozvoljava da krene naprijed. Pojednostavljeno gledajuci, mozda i moze. No, problem je sto Mlaco nije jedini lokalni mocnik kojeg bi trebalo svrgnuti. Nista popustljiviji nisu ni, na primjer, Andjelko Markovic u Stocu ili Pero Markovic u Capljini, pa i Mijo Brajkovic u Mostaru. I Bosnjaci, naravno, imaju jos "Mlaca". Tu je Mervana Hazimurtezic u Varesu koja pomno prati da se koji nemusliman ne priblizi bez njenog znanja svom rodnom gradu, pa travnicki muftija, kojeg Hrvati optuzuju da im ne dozvoljava povratak...

Spisak se, dakle, veoma lako moze prosiriti. I po poravilu, navjeci problem je sa gradovima u kojima je hrvatska ili bosnjacka strana vlast izvojevala puskom, i kojima bi povratak na stanje iz 1991. godine automatski znacio ugrozavanje sadasnje cvrstorukaske pozicije.

Sta to u stvarnosti znaci, moze se ilustrovati opet na primjeru Bugojna. HDZ je na zasjedanje Prijelaznog opstinskog vijeca dosao sa svojim prijedlogom novog gradonacelnika. Mlaco je, medjutim, osujetio takvo bespogovorno prepustanje vlasti. Ante Mustapic, predsjednik HDZ Bugojna (sa sjedistem u Livnu), upozorio je da se odnosi u Federaciji moraju kretati ili u pravcu povratka svih izbjeglica svojim kucama, ili ce ponovo doci do rata. Mustapic, zacudjujuce za HDZ, pri tome nije mislio samo na Bugojno, vec i na Stolac, Capljinu, Vares...

Naime, Mustapic, kao jedan od ljudi koji dijele prognanicku sudbinu, vjerovatno osobno vjeruje da je izlaz uistinu u povratku svih izbjeglica svojim kucama. U Jajcu, gdje takodjer ima problema oko povratka Bosnjaka, tokom posljednje misije Kristijan Schvarc Schiling je zamalo uspio ubijediti lokalne nacionalne lidere da pocnu posao vracanja izbjeglica bez ikakvog uslovljavanja. Jajce je bilo pogodno za zapocinjanje posla, jer u njemu nikada nije bilo sukoba izmedju Hrvata i Bosnjaka. Naprotiv, i jedni i drugi u ljeto

1. morali su bjezati pred srpskom vojskom. No, Schilingov naum vrlo brzo osujetio je Bozo Rajic, predsjednik HDZ BiH. U izjavi Hrvatskoj radio-televiziji jajacki dogovor je proglasio nistavnim i naveo "da nije u skladu sa posljednjim sporazumom vodjstava SDA i HDZ". Pri ovome se Rajic pozivao na vaninstitucionalni dogovor stranackih lidera vladajucih nacionalnih partija o povratku nacionalnih predstavnika u gradove u kojima su oni izabrani u organe vlasti.

U povratku svih Jajcana svojim kucama Rajic je, bez sumnje, vidio klicu koja bi se mogla prosiriti i na ostale gradove. Zato je u korjenu sasjekao vansumnje taktican Schilingov naum. Jer, Bosnjaci bi, nakon toga, ubrzo mogli uci i u Stolac i Capljinu. A upravo suprotno, dakle njihovo odmicanje od mora i Neuma, po ocjeni mnogih analiticara, jedan je od glavnih ciljeva politike HDZ.

Stoga, pojednostavljivanje stanja u Bugojnu i svodjenje svih nesporazuma na licnost omrazenog Dzevada Mlace nije bas sveobuhvatan pristup. Lokalni lideri koje je izrodio rat u BiH samo su dosljedni realizatori zadataka koje pred njih stavljaju stranacki stabovi totalitaristickih partija na vlasti. Jer, ko garantuje bugojanskim Hrvatima da ce Mlacin nasljednik, ako ga i bude, biti fleksibilniji. Uostalom, i Ivan Bender je napustio Neum, zavidno napredujuci u stranackog hijerarhiji HDZ, a Bosnjaci jos uvijek ne smiju ni nosom pomoliti u taj grad. Pitanje je dakle koja stranka I s kakvim zadatcima postavlja lojalne ljude na rukovodeca mjesta, a ne kakvo im je ime i prezime.

Prosle sedmice lideri SDA i HDZ u Sarajevu postigli su jos jedan u nizu svojih sporazuma kojim bi trebalo da prevazidju sadasnje nesporazume. No, nijedan od jedanaest uvojenih zakljucaka Sporazuma ne tice se povratka izbjeglica. Naprotiv, paznja je usmjerena na vrh federalne piramide, gdje se institucije vlasti grade uz iskljucivo primjenjivanje nacionalnog kljuca i autonomnost nacionalnih predstavnika. Takva izdjeljenost, normalno, sa vrha Federacije reflektuje se na zivotnu stvarnost, pa i Bugojno. Mlaco, znaci u Bugojnu radi ono sto mu se naredi. Kristijan Schvarc Schiling kaze kako se tek u opstinama moze vidjeti kolika je spremnost za saradnju medju federalnim partnerima. Uostalom, tamo je i vodjen medjusobni i krvavi rat, a ne u kabinetima politicara.

SEJAD LUCKIN