REGIONALNI PRISTUP ZA DOMACU UPORABU

AIM, ZAGREB, 26.1.1997. Nakon sto je nekoliko mjeseci neumorno upozoravao na opasnost da Hrvatska bude vracena u neki oblik obnovljene juznoslavenske, ili jos sire balkanske drzavne zajednice, Franjo Tudjman je ovih dana odlucio definitivno dokazati da misli ozbiljno. Podnoseci redovno godisnje "Izvjesce o stanju hrvatske drzave i nacije" izjavio je da smatra "svrhovitim da se u clanku 135. Ustava doda novi stavak kojim bi se propisala ustavna zabrana pokretanja postupka udruzivanja Republike Hrvatske u drzavne saveze bilo kakve juznoslavenske ili balkanske tvorevine, ili neki drugi oblik drzavnog saveza drzava jugoistocne Evrope".

Dakle, nema nikakvog udruzivanja u pravcu istoka ili juga, dopusteno je samo integracijsko stremljenje prema zapadu, a Tudjman je i izrijekom spomenuo asocijacije s kojima je jedino dozvoljeno povezivanje: Evropska unija i Partnerstvo za mir (NATO). No, bas su ti zeljeni partneri za hrvatsko ukljucivanje u svijet po Tudjmanu i glavni zagovornici njenog uvlacenja u prezrene "jugoistocne" integracije. To vec na pocetku stvara zbrku jer nije sasvim jasno zasto se onda njima toliko tezi, ali ono sto je zbrka za jedne me mora biti za druge. Tudjman je dobio najveci pljesak u prepunom Saboru bas za dio Izvjesca u kome se osvrnuo na pitanje evropskih intergracija, s poantom na spomenutoj ustavnoj zabrani udruzivanja na jugoistoku kontinenta.

Taj freneticni aplauz sasvim sigurno nije slucajan, mada duboko sumnjamo u njegovu iskrenost, jer on precizno ocrtava piramidu prioriteta vladajuce elite uoci serije ovogodisnjih izbora. Vec se dulje vrijeme, naime, osjeca da su Tudjman i njegova stranka bez pravog izbornog mamca kojeg ce ponuditi biracima. Rat je prosao, uspostavljeni su diplomatski odnosi sa SR Jugoslavijom, reintegracija istocne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema pod budnom je medjunarodnom paskom, a cak i besperspektivna Federacija BiH nekako tavori. U takvoj situaciji jedva da je moguce zamisliti neko lokalno zariste koje bi se umjetno podgrijalo iako vrag nikada nije toliko daleko da se ovo sasvim iskljuci.

Tako Tudjmanovim izbornim predradnicima ostaje ili vruci domaci teren, ili kopanje po velikoj vanjskopolitickoj vreci gdje se, ako se hoce, uvijek nesto nadje. Od unutrasnjopolitickih tema, najvise izgleda da postane HDZ-ov izborni slagvort imaju ex- komunisti, koje se vec sada optuzuje da lose utjecu na opoziciju, koja navodno zapusta glavne nacionalne interese, sto stvara zlu krv izmedju nje i vladajuce stranke. No, ta primamljiva propagandna postapalica - od koje se u samo dan-dva moze, ustreba li, napraviti i citava konstrukcija o "crvenoj azdaji" koja se vraca na mjesto zlocina - ima i jednu ozbiljnu manu.

HDZ tesko vise moze racunati da ce dobiti sve predstojece izbore i vladati kao nedodirljivi i usamljeni vladar. Zato trazi suradnju od opozicijskih stranaka centra (HSLS, HSS), koje su takodjer antikomunisticki, iako umjerenije raspolozene, ali ce one tesko otvoreno udariti na Racanov SDP, s kojim su suradjivale u nekoliko relativno uspjesnih koalicija (najvise zagrebackoj). Poslije otprilike sest mjeseci zagrebacke krize, kada se vidjelo da je solidarnost u opoziciji ipak toliko cvrsta da se u njoj ne moze izazvati otvoreni medjustranacki rat, izgleda da je Tudjman odlucio stvoriti alternativnu izbornu strategiju.

Sazvao je sjednicu Predsjednickog vijeca, neke vrste stranackog nadtijela - u kome sjede HDZ-ovi duznosnici iz svih dijelova drzavne vlasti (ukljucujuci ponekad cak i sudsku) - na kojoj je prvi put sustavno izlozio opasnost od jugoistocnih integracija. U Izvjescu je i sam Tudjman podsjetio na tu sjednicu iz svibnja ove godine, i podvukao da je na njoj upozoreno kako ce ideja jugoistocnih integracija sigurno utjecati na zakljucivanje sporazuma o suradnji Hrvatske s Evropskom unijom. Ocito zato da naglasi koliko je to bio dalekovidan zakljucak, on je u nastavku rekao da se polovicom godine u EU i sluzbeno izaslo s idejom "regionalnog pristupa".

Opasnosti koje ta ideja ima za Hrvatsku, koja bi se tu nasla zajedno sa svim drzavama ex-Jugoslavije (minus Slovenija, plus Albanija), toliko su po Tudjmanu goleme da on vjeruje kako je posrijedi obnova "versajskih pogleda". Dakle, namjera je uskrsnuti modificirani oblik Jugoslavije! Americka inicijativa (SECI), prema onome sto je kazao hrvatski predsjednik i sto se moze procitati u rezimskim glasilima, ne ide sasvim istim pravcem kao evropska, a djelomicno joj i oponira. Tu bi se na okupu nasao puno siri krug zemalja - uz spomenute, jos i Bugarska, Rumunjska, Moldavija, Grcka, Turska, Madjarska i Slovenija - a ideja je takodjer djelomicno u obnovi Jugoslavije, ali i u stvaranju bloka zemalja koje bi bile protuteza Evropskoj uniji.

Dakle, teza je da se u ova dva "regionalna pristupa" osjetnim dijelom zrcali i rivalstvo SAD i Evrope, na cemu je hrvatska diplomacija posljednih mjeseci, posebno u vezi bosanskih zbivanja, gradila mnoge strateske procjene, stovise i igrala je na njih. To se nije pokazalo osobito sretnim izborom, jer kada god je Zagreb prkosio Evropi uzdajuci se u americki kisobran, taj se kisobran sklapao, jer u Washingtonu nisu mogli dozvoliti da "posebne" veze s Hrvatskom ugroze puno vaznije partnerstvo s najvecim evropskim zemljama. Na to je iz Zagreba odgovoreno zahladjenjem i prema SAD, a izgleda da se cijela ta prica sada ponavlja i u povodu "regionalnog pristupa".

U Hrvatskoj je najprije vrijedilo misljenje da je evropski pristup opasniji od americkog, ali kako Amerikanci nisu htjeli prihvatiti ovaj "kompliment, odjednom je zakljuceno da bi se po americkom pristupu Hrvatska "nasla jos dublje u totalnom balkanskom okviru" (Tudjman u Izvjescu). Ova vratolomna promjena stavova natjerala je hrvatskog ambasadora u SAD Miomira Zuzula da u tjedniku Globus izjavi kako se u pogledu opasnosti americke inicijative pomalo pretjeruje. Ipak je opasniji pristup koji zagovara Evropa - zakljucuje mudro Zuzul, koji gotovo otvoreno priznaje da je za svog relativno kratkog sluzbovanja u SAD vec shvatio da hrvatske interese mora zastupati na americki nacin, a ne americke interese tretirati na hrvatski nacin.

No, diplomatski slif kojim se kocoperi ovaj mladi ambasador, ne znaci da se on razisao s osnovnim "strategijskim" procjenama svojih sefova u Zagrebu. Prije ce biti da se hrvatska sluzbena politika u jednom izdanju zeli predstaviti inozemnim, a u sasvim drugom domacim partnerima i konzumentima. Zato ne cudi da je prilikom nedavnog posjeta visoke americke delegacije Zagrebu, domacin neocekivano pomirljivo saslusao sto su nakane "regionalnog pristupa" Sjedinjenih Drzava. Receno je jedino da se ne zeli pristati na nikakve obnove slozenih drzavnih zajednica na ovome prostoru, na sto je stigao odgovor da je bas ta rezerva najmanje potrebna - jer takvu obnovu nitko ne trazi.

No, desetak dana poslije Tudjman je ipak predlozio ustavnu zabranu "pokretanja postupka" za juznoslavensko-balkanske drzavne asocijacije, izazivajuci ironicne primjedbe u opoziciji i u dijelu tiska da ovim dovodi u sumnju vlastiti narod i potcjenjuje nezavisnost vlastite drzave. No, nepunih dva mjeseca prije izbora, prvi covjek HDZ-a ocito nema vremena za intelektualna nadmudrivanja, a jedna mala populisticka gesta - racuna on - nikome ne moze nauditi.

MARINKO CULIC