POSTUPI PO NAREDJENJU

Udzbenik za prebijanje naroda

Iza idilicne slike u Kolarcevoj ulici, gde studenti vec sesti dan sprovode akciju "kordonom na kordon" i bez ikakvih incidenata stoje neprekidno i licem u lice sa jakim milicijskim snagama, po sporednim ulicama gradova u Srbiji vlast premlacuje koga god stigne, tacno onako kako pise u policijskom prirucniku "Gradjanski nemiri"

,AIM, Beograd, 26. 1. 1997

Kolarceva ulica u Beogradu postala je centralna tocka politicke krize u Srbiji. Vec sesti dan, tu se ne pomeraju ni studenti ni policija. Na svaki sat i pol, smenjuju se policijaci u kordonu. Ispred njih, na svakih pet sati,jedna grupa od nekoliko stotina do nekoliko hiljada studenata, smjenjuje drugu. Studenti su svoju akciju "kordonom na kordon" pretvorili u veselu zurku i konstantno dobivaju sve vecu podrsku javnosti. Pridruzili su im se profesori, nastavnici, taksisti, advokati, sudije, novinari, lekari, glumci, propagandisti, pa cak i bivsi pripadnici MUP Srbije. Svi oni skupa simboliziraju upornost da se na miran nacin istraje u protestu protiv lopovluka na lokalnim izborima.

Na drugoj strani su policajci u punoj opremi. Mjesecna placa im je oko 1500 dinara, a dnevnica za stajanje u kordonu 60. Cilj im je da demonstriraju svu rigidnost i autoritarnost rezima.

Zadaci

Sto je, zapravo, kordon? Knjiga "Gradjanski nemiri" u izdanju Policijska akademije (1995.) autora dr Ljubomira Stajica i Obrada Stevanovica daje pored njegove definicije i mnoge druge o kojim svatko tko ovih dana iz politickih razloga ima posla sa policijom mora i te kako povesti racuna. Jer da nije rijec samo o udzbeniku, nego o vrlo relevantnim uputstvima za gusenje protesta gradjana protiv aktuelne vlasti, svjedoci cinjenica da je jedan od njenih recenzenata zamjenik ministra unutrasnjih poslova Srbije za javnu bezbjednost general pukovnik Radovan Stojicic - Badza.

Elem, kordon je na ovim prostorima "interventni stroj", a formira se "pri svakom obezbedjenju javnog skupa i intervenciji na suzbijanju nereda". Imaju "neutralne, defanzivne, ofanzivne i posebne zadatke". Konkretno: "obezbedjenja nesemetanog i bezbednog prolaza i kretanja gradjana", "zatvaranje prolaza, zadrzavanje mase i sprecavanje njenog pristupa na odredjeni prostor"; "usmeravanje kretanja, potiskivanja i rasturanja mase"; "onemogucavanje, hvatanje, izvlacenje i privodjenja izgrednika, protivsnajperska i druga posebna dejstva".

U konkretnom slucaju, u Kolarcevoj, zadatak kordona "obicnog" (ali po potrebi i "ojacanog") je "zatvaranje prolaza". Studentima se ne dopusta setnja Terazijama i centrom Beograda Razlog je "obezbedjenje nesmetanog i bezbednog prolaza" pa zato saobracaj u centru grada ne funkcionira vec peti dan umjesto nekoliko sati koliko ne bi funkcionirao da se kordon nije postavio. Zasto je sve to potrebno, autori "Gradjanskih nemira" objasnjavaju svojom definicijom studentskog protesta: to su "neredi u kojim ucestvuju neinformisani mladi ljudi". Autori primjecuju i da su ti "mladi ljudi", istrajni, trpeljivi i solidarni i da na njih "uobicajna sretstva odvaracanja, kao pretnja primenom sile vrlo malo deluju". Kako su studenti "cesto u funkciji ostvarivanja politickih ciljeva" njihovi protesti spadaju u "nelegalne demonstracije", a to su po dr Stajicu i Stevanovicu, "javno i masovno izrazavanje nezadovoljstva i spremnost demonstranata da na taj nacin ostvare neke svoje teznje". Nelegalno je danas u Srbiji, dakle, protestiranje protiv izborne kradje i nastojanje da se izlaskom na ulicu kradljivci prisile da priznaju volju gradjana. Da je to tako, svjedoce policijski kordoni na ulici.

U Kolarcevoj nema incidenta i ne treba ih ni ocekivati ukoliko vrh rezima ne naredi kordonu da krene na "usmeravnje kretanje, potiskivanja i rasturanje mase". Ocekujuci takvu komandu, studenti planiraju da posjedaju po ulici i ne suprostavlju se silom. No, ni dr Stajic i Stevanovic nisu od jucer. Za njih je takav oblik otpora "indirektno agresivno ponasanje prema neduznim gradjanima". Zato savjetuju policiju da "sjedece demonstrante" ni po koju cijenu ne odnosi "drzeci ih za noge i ruke jer te scene mogu izazavati simpatije" u njihovu korist. Treba jednostavno primjeniti minimum sile i "spreciti posmatrace da im se pridruze". Prema tome, studenti ako sjednu i ako kordon krene ka njima, mogu ocekivati samo pendreke kao i svi oni koji se solidariziraju sa njima. Jer, po autorima "Gradjanskih nemira", pendrek je "najblaze sredstvo prinude posle fizicke snage". Primenjuje se samo onda kada demonstranti nisu "naoruzani" predmetima za obranu ili kada ih ne upotrebljavaju.

Teorija i praksa

Kordon policije do sada je koristen za "potiskivanje i usmeravanje mase". To ce reci da su pripadnici MUP "licem okrenutim prema" demonstrantima, potiskivali ih fizickom snagom i pendrecima ka namjerno ostavljenom "pravcu povlacenja". Na primjer: 24. decembra 1996. tako su Beogradjani potisnuti od kontramitingasa sa Terazija na Trg Republike.

Medjutim, sto preporucuju dr Stajic i Stevanovic, ako rezim koga nikad nije odlikovala racionalnost naredi da kordon u Kolarcevoj "rasturi masu" i "uhvati izgrednike"?

Prije nego sto krenu, komandir je duzan da naredi studentima da se razidju. U "Gradjanskim neredima" savjetuje se da to umjesto bezoblicnog "razidjite se" bude: "Braco, sestre razidjimo se". U tom trenutku, potrebno je i da policajci infiltrirani u studente pocnu obracati najblizim oko sebe rijecima "hajdemo ljudi - gotovo je". Iz razloga "preusmjeravanja paznje masi", ne bi bilo lose ni da je nisko nadleti helikopter "koji bi nosio neku bezveznu reklamu".

Ukoliko sve to ne pomogne, pokret kordona "sa polazne tacke mora biti energican, efektan i organizovan". Prinuda se primjenjuje sljedecim redosljedom: "fizicka snaga, sluzbena palica, vodeni top, specijalna vozila, konjica, sluzbeni psi, hemijska sredstva, vatreno oruzje". Izuzetno je vazno i da se demonstranti obezglave. "Vodje i organizatore" hvataju, izvlace i vezuju specijalni timovi, najcesce u civilu na razlicite nacine u "uslovima panike i haosa". Preporucuju se hapsenja "pod vidom pruzanja prve pomoci", a narocito poslije zavrsetka demontsracija "kada se krecu u grupama ili pojedinacno".U posljednjim ovonedeljnim premlacivanjima i hapsenjima gradjana u Beogradu, Kragujevcu, Kraljevu policija se potpuno drzala ovog recepta.

Studentska akcija u Kolarcevoj svakako, po "Gradjanskim nemirima", spada u poglavlje "Postupci u posebnim situacijama". Kako postupati prema djeci, zenama, ali i mnogim javnim licnosti koji su svakodnevno sa studentima? Dr Stajic i Stevanovic kazu da bi, u nacelu, decu trebalo propustiti kroz kordon i predati rezervnim snagama policije. U svakom slucaju njihovo prisustvo u masi ne iskljucuje upotrebu suzavaca i vodenih topova. Takodjer, kordon prema djeci moze upotrebiti "fizicku snagu". Ukoliko se naredi, od policijskog kordona u Kolarcevoj, kako stvari stoje, treba ocekivati da primjeni nareceno. Vrh MUP Srbije, naime, smatra da se sve demonstracija protiv aktuelne vlasti nelegalne, nasilne i insprirane iz inozemstva i da je osnovi zadatak sluzbe na cijem su celu, obrana rezima. U protivnom, u "Gradjanskim nemirima" ne bi stajalo da ce demonstranti (uz adekvatnu stranu pomoc) optuzivati rezima da je nedemokratski, boljsevicki i slicno "uz brojne dokaze koji potvrdjuju te kvalifikacije".

(AIM) Filip Svarm

Antfile: Miting po policijskim uzorima

Po dr Stajicu i Sretenovicu, u svim dobro orgniziranim demonstracijama uocava se sljedeca organizaciona sema: rukovodsvo (spoljno i unutrasnje), fizicko obezbjedjenje, kuriri, udarna grupa, nosioci transparenata i podstrekaci. Da policija nije u stanju drugacije dozivjeti gradjanske proteste potvrda je kontarmiting SPS/JUL 24. decembra u Beogradu. Svi navedeni elementi bili su prisutni. Spoljno rukovodstvo ("inspiratori i organizatori") bio je cjelokupan drzavno-partijski vrh Srbije na bini kontarmitinga. Unutarnje rukovodstvo ("najekstremniji i sa spoljnim rukovodstvom povezani agitatorski elementi") - kako je cilj "manifestacije" bilo nasilno rasturanje opozicionih demonstranata i studenta - predstavljao je anonimni organizacioni Odbor. Slijedi fizicko obezbjedjenje ("najcesce fanatici skloni tucama, mada praksa pokazuje da su vrlo disciplinovani kada slede vodju"), u konkretnom slucaju, policajci u civilu koji su pokusali kordinirati kolone kontramitingase. Potom, tu su kuriri ("ljudi od poverenja") koji prenose naredjenja i informacije od spoljnog do untrasnjeg rukovodstva. Gradonacelnika Beograda Nebojsu Covica, kuriri su 24. decembra 1997. zaobilazili, a ubrzo je i istjeran iz SPS. Udarne grupe ("muskarci naoruzani drvenim palicama, lancima, nozevima, vatrenim oruzjem"), dalje, predvidjene su za izazivanje tuca i nereda i obicno djeluju na periferijama demonstracija.

Ivica Lazovic koga je u Knez Mihajlovoj tesko ranio iz pistolja kontramitingas, te jos nekoliko mahanje oruzjem njegovih kolega, na srecu bez posljedica, uvjerljivo dokazuju da su takve grupe bile organizirane. Takodjer, 27. decembra, grupe policajaca u civilu koji su mlatili gradjane mirne demonstrante, nisu imali nista drugo za cilj do izazivanje nereda i panike. Konacno, tu su nosioci transparenata ("najcesce instruirani ljudi od strane rukovodstva") i podstrekaci ("posebno obuceni agitatori" ciji je zadatak da ljude navedu da "uzvikuju ili cine ono sto inace ne bi radili". Interesantno je, zaista, kako su i zasto kontramitingasi pokupljeni iz tvornica po provinciji - a u Beogradu popljuvani i gadjani jajima - vikali "Slobo mi te volimo!"

Rezim koji je ovo izveo, nije u stanju pojmiti da postoje demonstracije na kojima gradjani ucestvuju po sopstvenoj volji i da tu ne treba ni posebnog vodjstava ni posebne organizacije. Za njihovo razbijanje, zato pripremljen je obrazac pod motom: "Milost bih i trazio, ali je nisam spreman dati".