HERCEGOVINA - DALMATINSKI SOCIJALNI VENTIL

AIM, ZAGREB, 24.1.1997. Nismo se za ovo borili - rekao mi je prije dvije godine jedan preprodavac voca i povrca iz Ljubuskog na metkovickoj trznici bojeci se da ce mu granica izmedju Hrvatske i BiH postati nepremostiva prepreka za biznis. Danas trgovac iz Neuma Mirko Provic ponavlja isto to da se nije borio za tu granicu, ali i dodaje da "kad je vec tu, onda je valja koristiti". Tako je tanki sloj trgovaca i drugih poduzetnika s hercegovacke strane otkrio prednosti nevidljive linije koja ne razdvaja promet roba i ljudi, nego samo propisa medju dvjema drzavama.

S jedne strane granica odusevljava novopecene hercegovacke bogatase i s druge strane novopecenu dalmatinsku sirotinju. Preko "mekane" granice, na kojoj vas carinici obicno ne pitaju da otvarate prtljaznik svojih kola, dolazi roba iz Hrvatske sleperima, a u Hrvatsku se vraca "mravljim" putem - osobnim automobilima ili posebno unajmljenim autobusima za shoping koji u Neum, primjerice, dovoze uglavnom umirovljenike iz Dubrovnika, s Korcule i Peljesca.

• Ovo je vise od Trsta i polako postaje Hongkong - kaze nasmijana i ljubazna prodavacica u Neumu. Tajna je u tome sto su robe, pa i one hrvatskog podrijetla bitno jeftinije nego u Dalmaciji. Hrana, ali i bijela tehnika, pokucstvo, higijenske potrepstine i drugo je od 40 do 70 posto jeftinije u Hercegovini nego u Hrvatskoj.

Trgovci iz Hercegovine robu iz Hrvatske i drugih zemalja uvoze po izvoznim cijenama, te na to placaju tek jedan posto carine za razliku od hrvatskih trgovaca koji palcaju carine i do 25 posto, te prelevmane (zastitne carine). Hercegovacki trgovci cesto proizvodjacima u Hrvatskoj placaju u gotovini postizuci manje cijene, te imaju manje trgovacke marze, pa i tako uspijevaju biti mnogo jeftiniji i masovno privuci kupce iz Hrvatske.

Zato u selima poput Sovica u blizini Gruda, ili Gabela Polja kojeg od Metkovica dijeli sredisnja crta na cesti u Ulici Marka Marulica u kojoj su parni brojevi u jednoj, a neparni brojevi u drugoj drzavi, nicu veliki shoping - centri.

• Gabela Polju trebaju svega dvije trgovine, a danas ih ima deset, velikih i dobro opskrbljenih - kaze trgovac iz tog sela. S druge strane, u Metkovicu, trgovine se zatvaraju. Velika robna kuca "Razvitka" zivotari. Novac pojedinaca, ali onda i novac za hrvatski proracun seli preko granice.

Iz Hercegovine u Hrvatsku zato dolaze gradjevinski strojevi tvrtki koje nisu prijavljene u Hrvatskoj i njoj ne placaju porez. Tri stotine vlasnika gradjevinskih strojeva iz Imotskog, koji nemaju posla, prijete da ce zatvoriti regionalne puteve ako se nastavi proteziranje hercegovackih tvrtki na poslovima u Hrvatskoj.

Dalmatinsko-hercegovacka granica, za koju cuvar hrvatskog drzavnog pecata Ivan Milas kaze da je kolonijalna, umjetna granica nastala tako da je povucena ravna crta od imotske do vrgoracke kule, unatoc teznjama s obje strane da se izbrise, zbog svoje "mekoce" za jedne i ekonomske "tvrdoce" za druge, prijeti da stvori teski, najprije ekonomski, konflikt medju Hrvatima s njene dvije strane.

Dalmatinski trgovci traze od drzave zastitu tako da se i hercegovackim trgovcima uvedu prelevmani, tj. zastitne carine, kako bi se koliko-toliko izjednacili u poslovanju. Hrvatska drzava formalno na propise u BiH ne moze utjecati, ali utjece na to da pobuna dalmatinskih trgovaca bude sto dalje od javnosti. Njihovom sastanku s predstavnicima zupanijske Gospodarske komore u Splitu nisu mogli prisustvovati novinari. Po nalogu iz Zagreba.

Hrvatskoj vlasti se, ocito, ne da "talasati" u predizborno vrijeme i gubiti svoj znacajni glasacki resurs u Hercegovini s jedne strane, a s druge zastitom domacih trgovaca pojacati nezadovoljstvo depriviranih slojeva u Dalmaciji za koje su hercegovacki ducani socijalni ventil. Ako pri tom novac dalmatinskih kupaca ne ide u hrvatski proracun - to toj drzavi nije nista novo. Hrvatska i tako na svojim plecima nosi mnogo - od troskova za knjige hercegovackoj djeci do neidentificirane sume koja iz proracuna ide za hercegovacku obranu.

Kad je Hrvatska odlucila uvesti izdavanje dozvola za prijevoz roba i naplatu cestarine za auto-prijevoznike iz Hercegovine, oni su zaprijetili privremenim zatvaranjem granice izmedju Hrvatske i BiH, pa i one u Neumu koja bi opet odsjekla Dubrovnik od matice. Hrvatska Vlada se povukla prepustajuci nove propise novom vremenu. Prednosti "meke" granice se koriste na razlicite nacine, pa i prijetnjama da ce postati "tvrde".

Marinko Filipovic, saborski zastupnik Hrvatske seljacke stranke iz Opuzena, gradica na Neretvi ciji trgovci su pogodjeni hercegovackim shoping-centrima (ali i kupci razveseljeni), napominje da je protiv sotoniziranja Hercegovaca uopce, jer "se citavom ovom situacijom koristi mozda svega pet posto tamosnjih ljudi. Ovakva 'pogranicna koncepcija' dugorocno ce stetiti jednima i drugima. Na ovaj nacin se ne moze graditi dugorocna strategija. Oni ce se orijentirati na trgovinu i ono malo vlastitog gospodarstva ce unistiti i to ce jednom puknit kao "balun od spunice" i onda ce oni ostati na cjedilu. Normalni tokovi se moraju uspostaviti... U Dalmaciji je gospodarstvo kolapsiralo. Nema kuna ni maraka, a tamo se ipak okrece ogromna para. Prihodi u Hrvatskoj su sve manji, a u Hercegovini sto se god radi, radi se de facto iz hrvatskog proracuna. Prema tome za Hrvatsku je takva situacija dvostruko stetna. Takav koncept se mora osuditi i morat ce se traziti bolja i prava rjesenja".

Filipovic ocekuje da ce bolja rjesenja potraziti nova vlast nakon predstojecih izbora dok nas jedan sugovornik iz Metkovica upozorava da nije problem samo juzni dio granice izmedju hrvatske i BiH nego da je problem cijela Hrvatska iz koje se, gotovo s bilo koje tocke, za sat i po vremena moze stici u inozemstvo. Ljudi cesto i rado odlaze u Madjarsku, Italiju, Sloveniju ili Austriju da bi kupovali bitno jeftinije, a to je problem koji se ne rjesava u Metkovicu nego u Zagrebu, kaze on.

A dok se to ne rijesi ratno saveznistvo hrvatskih i hercegovackih Hrvata transformirat ce se u saveznistvo hercegovackih bogatasa i dalmatinske sirotinje dok ce se dalmatinski poduzetnici sa sve manje novca prestrojiti iz svojih ureda u dugacku kolonu jeftinog shopinga u Hercegovini. Sve dok "balun ne pukne", kako kaze Marinko Filipovic, dok se vecina godisnjeg izvoza Hrvatske u BiH od vise od 500 milijuna dolara svima zorno ne pokaze kao samozavaranje.

GORAN VEZIC