PRVI FINANSIJSKI SKANDAL U BIH

ZAMJENIK PREMIJERA POMAGAO MESARE

AIM, SARAJEVO, 23.01.97. Federaciju Bosnu i Hercegovinu ovih dana potresa prvi finansijski skandal u njenoj kratkoj, trogodisnjoj istoriji. To je uopste i prva afera takve vrste u poratnoj Bosni i Hercegovini, a slican dogadjaj ne pamti se ni u blizoj proslosti, jos od zatvaranja sudskih knjiga i procesa "Agrokomercu" i Fikretu Abdicu.

U zemlji u kojoj je crno trziste vec vise od pet godina glavna poluga ukupne ekonomije za finansijske malverzacije prozvan je, ni manje ni vise nego zamjenik premijera Federacije i ujedno ministar finansija Drago Bilandzija. "Optuznicu" je sacinio njegov pretpostavljeni, federalni premijer Edhem Bicakcic, koji je u pismu odaslanom 20. januara na vise adresa, naravno i predsjedniku Federacije Kresimiru Zubaku, zatrazio pokretanje postupka za smjenu Bilandzije. Bicakcic je optuzio svog zamjenika da je samovoljno oslobodio carine firmu "Lijanovic" na uvoz robe vrijedne 157 miliona i 350 hiljada njemackih maraka, nanijevsi tako stetu Federaciji od 23 miliona DEM. Za tih 23 miliona DEM, naime, ostao je siromasniji federalni budzet i premijer trazi da se u kasu vrati i posljednja marka.

Bicakcic, koji je premijersku funkciju preuzeo 1. januara,
povukao je radikalan potez. U bosanskohercegovackoj javnosti on se komentarise kao dokaz odlucnosti da se vlast smjesti tamo gdje joj je i mjesto, u drzavne institucije. Medjutim, isto tako izrazava se bojazan da bi zahtjev za smjenu Bilandzije mogao dodatno iskomplikovati i onako, ovih dana zahladanjele odnose izmedju federalnih partnera. Takodjer, ima indicija da na ovaj nacin SDA nastoji preuzeti kontrolu nad novcem koji se slijeva u federalnu kasu.

No, bez obzira sta je prava pozadina cijelog slucaja, cinjenica je, i nju jos niko nije opovrgao, da je Bilandzija pomilovao firmu "Lijanovic" od placanja carine na uvoz enormno velikog kontigenta robe. On je takvu odluku donio 17. decembra prosle godine, pozivajuci se pri tome na nepostojecu saglasnost Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i sumarstva. Bilandzija je, sto je neuobicajeno za ovakvu praksu, svojim potpisom i sa dva ziga Ministarstva finansija ovjerio i listu sa specifikacijom proizvoda koje "Lijanovici" namjeravaju uvesti u BiH.

Cijeli ovaj slucaj zaceo se, u stvari, krajem oktobra prosle godine, kada je firma "Lijanovic" u regularnoj proceduri zatrazila od federalnog Ministarstva poljoprivrede da je se oslobodi carine na uvoz u 1997. godini, sa obrazlozenjem da se u pitanju roba koja ce kasnije posluziti za izvoz. Ministarstvo poljoprivrede nikada nije pozitivno odgovorilo na taj zahtjev, a njegova saglasnost je bila neophodna jer je se radi o firmi koja se bavi proizvodnjom mesa i mesnih preradjevina i samim tim je u okviru nadleznosti pomenutog ministarstva (mada nije u okviru teme, treba napomenuti da je za logicno bilo ocekivati da "pravovjerno" ministarstvo ni ne izda dozvolu jer se radilo o mesu i mesnim preradjevinama koje muslimanima vjera zabranjuje).

U normalnoj proceduri tek nakon saglasnosti Ministarstva poljoprivrede, koje to trebalo ovjeriti i stavljanjem pecata na listu proizvoda koji se uvoze, Ministarstvo finansija je moglo donijeti konacnu odluku. Medjutim, Ministarstvo poljoprivrede nije dalo saglasnost, a Bilandzija, da bi ubrzao proceduru, 17. decembra samostalno donosi odluku i umjesto pecata Ministarstva poljoprivrede listu ovjerava sa dva ziga Ministarstva finansija kojem je na celu.

U obrazlozenju za donosenje takve odluke Bilandzija ce se pozvati na navodnu saglasnost Ministarstva poljoprivrde od 13. decembra. Zanimljivo je da u obrazlozenju ne navodi broj tog dokumenta iz Ministarstva poljoprivrde, vec ga oznacava kao "bb". Posao je, dakle, mogao krenuti. Drzavni organi dali su saglasnost, lista je ovjerena sa dva pecata. Da se ipak radi i poslu u kojem nije sve jasno po prvi put se uvidjelo 24.decembra. Tada iz firme "Lijanovic" u Ministarstvo poljoprivrede stize po prvi put obavijest sa spiskom roba koje se namjeravaju uvesti. U ovom Ministarstvu konstatuju da umjesto njihovog pecata na kraju stoji dodatni pecat Ministarstva finansija.

Sedam dana kasnije, odnosno 14 dana od donosenja odluke o oslobadjanju firme "Lijanovic" od carine Bilandzija ce iz svog kabineta proslijediti dokument u Ministarstvo poljoprivrede, kako bi se dobila potrebna saglasnost. Ahmed Smajic, ministar poljoprivrede, konstatuje da se spisku roba za uvoz nalazi proizvodi koji ni po kom osnovu ne mogu biti oslobodjeni carine, poput susenog mesa i kobasica i stocne hrane. Naime, radi se o gotovim proizvodima, a ne sirovinama za preradu, sto znaci da nema opravdanja za njihov uvoz radi podsticanja proizvodnje namijenjene izvozu. Takodjer, na spisku je i niz proizvoda koji nisu u nadleznosti ovog Ministarstva, poput kartonske ambalaze, pa i neodredjeni kontigent robe od hiljadu tona, naznacen na specifikaciji kao "ostalo".

U nemogucnosti da zaustavi cijeli posao firme "Lijanovic" Smajic odlucuje da o svemu izvijesti premijera Federacije Edhema Bicakcica, poslavsi mu pismo posljednjeg dana prosle godine. Epilog svega bio je korak na koji se odlucio premijer, kada je zatrazio smjenu svog zamjenika Bilandzije. Sada je na potezu predsjednik Federacije Kresimir Zubak koji treba da udovolji ili ne udovolji ovom zahtjevu premijera.

U prvoj reakciji na Bicakcicev zahtjev, Zubak je premijeru zamjerio sto je "prljavi ves" nije pokusao ocistiti u cetiri oka sa Bilandzijom, jer je to, kako je naveo u pismu koje je odaslao premijeru 21. januara, trebao uciniti "iz ljudskih i kolegijalnih razloga". Premijer, medjutim, nije ostao duzan Zubaku i uzvratio mu je da je jos 9. januara od Bilandzije trazio da se izjasni o optuzbama iz Ministarstva poljoprivrede. Punih jedanaest dana Bilandzija je mudro sutao, da bi se potom Bicakcic odlucio na trazenje smjene.

Prije donosenja konacne odluke Zubak je nagovijestio da ce prvo saslusati Bilandziju i cuti i njegovu istinu. Naravno, tu istinu zeljno ocekuje i bosanskohercegovacka javnost, jer moguce da ce sa njom konacno biti dat i odgovor na istinitost sumnji u mutne rabote koje su provodjene u okviru "Herceg-Bosne". Opste uvjerenje u BiH je da su se preko "Herceg-Bosne" odvijali mnogi mutni poslovi, sto je ova paradrzava imajuci kontrolu nad granicom sa Hrvatskom bila u mogucnosti da cini. U BiH su, po tom uvjerenju, ulazili kontigenti robe bez ikakve carine, cime su privrednici iz "Herceg-Bosne" bili u mnogo povoljnijem polozaju u odnosu na svoje kolege iz ostatka drzave.

Razlog za slicne spekulacije nalazio se i u pisanju hrvatske stampe, koja je objelodanila trgovinu sa Abdicevom paradrzavicom, zatim sverc goriva za Srbe u BiH, ali i optuzbe na racun biznismena iz zapadne Hercegovine, koji su "Herceg-Bosnu" koristili za fiktivno prikrivanje robe koju su uvozili cak i u Hrvatsku. Minule jeseni, uostalom, hrvatski poljoprivrednici su, izmedju ostalog, optuzili i "Lijanovice" iz Sirokog Brijega da im prave nelojalnu konkurenciju, uvozeci preko "Herceg-Bosne" u Hrvatsku jeftinu robu.

Od zahtjeva za smjenu Bilandzije ocekuje se da otkrije i stvarno stanje u odnosima izmedju federalnih partnera. Ukoliko cijeli slucaj bude uveden u politicke vode, tesko da se moze ocekivati njegovo uspjesno okoncanje. Naprotiv, mogao bi samo jos vise zahladniti odnose izmedju Bosnjaka i Hrvata. HDZ je prosle sedmice povukao svoje predstavnike iz Vlade i Predstavnickog doma Federacije, trazeci ultimativno da se postigne politicki dogovor oko izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije, transformacije Vlade, te stvaranja novih opstina. Objelodanjivanje slucaja Bilandzija, u takvim okolnostima, doima se kao sipanje soli po zivoj rani, pogotovo sto je presutni dogovor medju federalnim partnerima bio da se nece petljati u kadrove koji u institucije vlasti dolaze sa druge strane.

Sejad LUCKIN