STO TUDjMAN NUDI OPOZICIJI

AIM, ZAGREB, 23.1.1997. U srijedu 22. sijecnja, podnoseci Saboru "Izvjesce o stanju hrvatske drzave i nacije u 1996. godini", dr. Franjo Tudjman demantirao je sve najave, glasine i predvidjanja o skorasnjim ozbiljnim ustavnim reformama. Naime, nekoliko je novina, pozivajuci se na povjerljive izvore, tvrdilo kako je Hrvatska demokratska zajednica spremna na tako radikalne zahvate u Ustav RH koji bi sadasnji predsjednicki sistem pretvorili u parlamentarni sistem. Tvrdilo se kako bi ubuduce predsjednika Republike birao Sabor, da bi njegove ovlasti bile znacajno smanjene i slicne polozajima sefova drzava, primjerice, u Italiji ili Njemackoj, a da bi onda u tom slucaju na snazi i znacaju, pored Sabora, dobila i vlada. Kalkulacije su isle tako daleko da se nagadjalo kako bi novi predsjednik vlade mogao postati dr. Mate Granic, a njen sastav bio bi visestranacki, za razliku od sadasnjeg iskljucivo hadezeovskog. Neke su prognoze govorile da bi moglo doci i do ukidanja Zupanijskog doma Sabora i da bi hrvatski parlament bio jednodoman. Sve te spekulacije, koje ipak nisu bile bez osnova, temeljile su se na procjenama da ce HDZ izgubiti skorasnje lokalne i izbore za Zupanijski dom Sabora, te da ova stranka vise nema potporu biraca, pa je ponudjena koalicija strankama centra - Hrvatskoj seljackoj stranci i Hrvatskoj socijalno-liberalnoj stranci

• protumacena kao nacin da se odrzi vlast, makar je sa nekim i dijelili. U svim nagadjanjima racunalo se i sa bolescu predsjednika Tudjmana, ili u najboljem slucaju sa njegovom poodmaklom dobi, jer dobije li jos jedan predsjednicki mandat na njegovom kraju bi imao vise od 80 godina. Zagovornici teze da je Tudjman spreman na mirno povlacenje u interesu Hrvatske, a da bi izbjegao borbu za vlast u njenom najgorem obliku, racunali su na njegovu razboritost i cinjenicu da hrvatska drzava vise nije ugrozena. Predsjednik HSS-a, jedne od najjacih opozicijskih stranaka, Zlatko Tomcic cak je prije desetak dana decidirano izjavio kako ga njegova stranka nece kandidirati za predsjednika drzave zato jer izbora nece ni biti. Iako voditelj TV-Parlamenta, gdje je to Tomcic izrekao, nije priupitao sto pod tim misli, mnogi su, s obzirom na Tomcicevu poslovicno dobru informiranost, to protumacili da ce izmjena u Ustavu ipak biti. Tek manji dio bio je sklon objasnjenju da je HDZ stranka koja ni pod koju cijenu nece prepustiti vlast, sto je tako arogantno i ne libeci se krsenja zakona i osnovnih pravila demokracije, pokazala u Zagrebu. Ova druga opcija znacila bi da ce Tudjman pokusati sacuvati jedinstvo svoje partije pod svaku cijenu, a razvoj takvog scenarija mogao bi imati pogubne, pa cak i krvave posljedice. Tudjman u srijedu o tome nije rekao ni rijeci, ali ipak je govorio o promjenama Ustava, koje su tek puka kozmetika i zapravo na razini politicke pragme a ne temeljnog dokumenta jedne zemlje. Po njemu u Ustavu treba formalno- pravno promjeniti i ukinuti sve odredbe koje su bile neizbjezne u okolnostima izlaska iz SFRJ, a koje su izgubile svaki smisao i prestale vaziti cinjenicom ostvarenja drzavne suverenosti Hrvatske, i njenim medjunarodnim priznanjem (misli se tu na clanak 140. koji govori o tome da Hrvatska ostaje u sastavu SFRJ dok se drugacije ne odluci). Nadalje Tudjman predlaze da se u clanku 135. Ustava doda stavak kojim bi se propisala ustavna zabrana pokretanja postupka udruzivanja Republike Hrvatske u drzavne saveze bilo kakve juznoslavenske ili balkanske tvorevine, ili neki drugi oblik drzavnog saveza jugoistocne Evrope. U prvom slucaju rijec je o najobicnijoj redakturi u smislu prilagodjavanja stvarnom stanju, a u drugom o necemu
  cemu uopce nije mjesto u Ustavu. To je naprosto politicki stav, koji je uostalom obiljezio cijelo Izvjesce jasno se opredjelivsi protiv evropske inicijative o balkanskoj kao i americke o jugoistocnocvropskoj asocijaciji. Hrvatski Ustav potpuno jasno odredjuje i propisuje na koji nacin se odlucuje o tome da li ce Hrvatska uci u bilo kakvu zajednicu drzava, a raspolozenje naroda, koji bi svoje "za" morao reci na referendumu, je takvo da nema ni govora o nekakvoj obnovi Jugoslavije. Nakon ovoga sto je Tudjman izjavio postavlja se pitanje da li ce ustavnih promjena ipak biti samo sto HDZ u ovom trenutku jos nije spreman na pravu ponudu? Cini se da Tudjman nije zalupio vrata, vec da ceka kako ce proci izbori zakazani za 16. ozujka i mirna reintergracija Podunavlja, te da opipava puls najjacih opozicionih stranaka, vodeci pritom racuna o odnosima u vlastitoj stranci gdje su se definitivno, kao posljedica borbe za vlast i ulaska u posttudjmanovsku eru, iskristalizirale dvije jake struje. Tudjman, a sve pod pretpostavkom da zeli ustavnu reformu, u ovom trenutku nije ni mogao s njenom sadrzinom izaci u javnost, jer nije osigurao dvotrecinsku vecinu s kojom se Ustav moze mijenjati. Tako radikalna reforma sistema zahtijeva konsenzus, to jest dogovor s najmanje jednom jakom strankom u Saboru. S druge pak strane opozicija, opecena mnogim HDZ-ovskim marifetlucima, mora dobro odvagnuti da li uci u "savez s vragom" i nije li joj mozda bolje malo pricekati, pa onda samo preuzeti vlast? Dvojba glasi: da li se stopiti s HDZ-om ili popiti HDZ? I opozicija bi da testira svoju snagu na skorasnjim izborima, ne bi li tako mogla ojacana u pregovore i sa sto radikalnijim zahtjevima. Tudjman je pak u svojem Izvjescu, koje je vecina promatraca protumacila kao za njega neuobicajeno tolerantno, jer su izostale tirade i uvrede na racun unutrasnjih i vanjskih neprijatelja, bio spreman na neke ustupke, sto se vidjelo kada je na indirektan nacin objasnjavao sto znaci nedavna HDZ-ova ponuda za suradnju strankama centra. "U ovim mirnodopskim, znatno slozenijim uvjetima drustvenog i drzavnog zivota, hrvatski politicki sustav valja razvijati, pa i pravno nadogradjivati, na crti spoznaje da je suglasje svih staleza i narastaja hrvatskog naroda, sto ce reci i svih hrvatskih politickih stranaka, o temeljnim, ne samo povijesnim vec i trenutacnim, interesima hrvatskog naroda bitan uvjet sigurnosti i napretka hrvatske drzave" - kljucna je poglavareva recenica. A potom objasnjava da je "vrhovni postulat svake drzavne politike postizanje suglasja svih odgovornih stranaka o bitnim pitanjima nacionalno-drzavne sigurnosti, napretka i buducnosti". Ali da ne bi bilo zabune i da ne bi ispalo kako HDZ nudi suradnju zbog vlasitith slabosti, nego jedino u interesu naroda, Tudjman ce reci i ovo: "Dobronamjerna hrvatska javnost i odgovorni politicki cimbenici moraju biti svjesni sto je protivno interesima istinske demokracije i drzavne sigurnosti. Ne moze biti dvojbe da je udruzivanje idejno-politicki i programski posve razlicitih stranaka i struja, u sprezi s vanjskim saveznicima, zloraba vlastite demokracije. Stvaranje nenaravne udruge od skrajnje desnice do skrajnje ljevice, samo radi osporavanja prava vecinske stranke i zahtjeva za svrgavanje demokratski uspostavljene vlasti - ne znaci nista drugo nego svjesno ili nesvjesno biti sredstvo ne samo protiv demokacije, nego i protiv stabilnosti vlastite drzave". Tudjman tako zapravo drzi lekciju svojim "prirodnim saveznicima", jer su se udruzili sa ljevicom (ono o desnici nema veze jer prava i najdesnija desnica je u HDZ-u). Pazljivo iscitavanje Tudjmanovog Izvjesca daje naslutiti da se i on sam, silom prilika a ne svojom voljom, kao i svi drugi, priprema za promjene, s tim da ostaje pitanje da li ce stranke centra pristati na ponudu, a onda i na pljuvanje po svojim dojucerasnjim ne tako lijevim saveznicima, ali ipak ozbiljnim konkurentima hadezeovskoj populistickoj politici u kojoj je stradao upravo populus. Hrvatska definitivno ulazi u eru kada njome vise nece vladati samo jedna stranka. Na pomolu je vrijeme koalicija, a kao i u slucaju promjene Ustava Tudjman se vara ako misli da on moze naredjivati tko ce s kim.

GOJKO MARINKOVIC