POVRATAK IZBJEGLICA

UGLAVNOM SAMOORGANIZOVANO, I U FEDERACIJU

AIM, SARAJEVO, 22.01.97. Prema podacima UNHCR, u toku cetiri ratne godine, van svoga doma zivjelo je oko 2,3 miliona stanovnika, ili oko 50 odsto prijeratne bosanskohercegovacke populacije. Od toga, oko 1,3 miliona cine izbjeglice koje zive u trecim zemljama, dok je unutar zemlje raseljeno oko milion stanovnika. Od ukupnog broja izbjeglica gotovo polovina smjestena je na podrucju bivse Jugoslavije, oko 640 hiljada, dok su ostali "svoje mjesto pod suncem" potrazili uglavnom u Njemackoj, Svicarskoj, Austriji, Svedskoj, Holandiji i drugim evropskim zemljama.

Od deset evropskih zemalja "domacina", najveci broj bh. izbjeglica primila je Jugoslavija, oko 450 hiljada, uglavnom izbjeglica srpske nacionalnosti, dok je utociste u Njemackoj potrazio najveci broj Bosnjaka i Hrvata - oko 320 000. Od ostalih zemalja tu je Hrvatska koja je primila oko 170 hiljada, zatim Austrija - 80 hiljada, Svedska - 57 hiljada, Svicarska - 24, Danska - 19, Holandija - 16, Norveska - 11 i Slovenija, koja je od 1992. primila oko 12 hiljada izbjeglica.

Od ovog broja u zemlju se, ili u svoje domove, vratilo izmedju 150 i 250 hiljada. Posljednji podatak o broju povratnika iznijela je Sadako Ogata, visoki komesar UN za izbjeglice, na konferenciji o izbjeglicama, u decembru prosle godine u Zenevi. Broj od oko 150 hiljada podatak je Vlade BiH, tacnije tada nadleznog Ministarstva za izbjeglice i iseljenistvo BiH.

Od toga 75 hiljada povratnika cine izbjeglice dok ostatak, od oko 80 hiljada cine raseljena lica koja su se vratila u mjesta svog ranijeg prebivalista. Najveci broj povratnika vratio se na teritoriju Federacije BiH, dok se, prema nepotpunim podacima u Republiku Srpsku vratilo oko 30 hiljada ljudi, sto i nije mali broj, s obzirom na to da se Zakon o amnestiji, iako donijet i na teritoriji Republike Srpske, u praksi vecinom ne primjenjuje.

Masovniji povratak izbjeglica iz trecih zemalja, prema podacima UNHCR, zapoceo je u proljece 1996.godine, a svoj najveci zamah dozivio je nakon uspostavljanja dogovora o slobodnom tranzitu sa Hrvatskom, Slovenijom, Njemackom i Svicarskom, sredinom prosle godine. Prema proracunima, tada je u Bosnu i Hercegovinu uslo oko 68 hiljada ljudi, od cega je oko 55 odsto odlucilo da ostane u zemlji. Najveci broj njih vratio se svojim kucama, a ostali su smjesteni kod rodbine, prijatelja ili u privremenom smjestaju. Veci priliv izbjeglica zabiljezen je i nakon uspostavljanja bilateralnih dogovora Vlade BiH sa vecim brojem evropskih zemalja kada je bosanskohercegovackim izbjeglicama bio omogucen odlazak u zemlju, na tzv. provjeru mogucnosti povratka.

Sto se tice nacionalne strukture, najveci broj povratnika cine Bosnjaci, zatim bosanski Hrvati, dok se na povratak najteze odlucuju bosanski Srbi. Ako se uzme u obzir da izbjeglicama iz ovog entiteta nije omogucen organizovani povratak, a sudeci po vrlo restriktivnim zakonima, posebno onim koji se odnose na privatno vlasnistvo, taj podatak i ne cudi.

Povratak izbjeglica vrsi se uglavnom u tzv. vecinska podrucja, kao i podrucja sa nesto povoljnijom bezbjedonosnom situacijom, sto u vecini slucajeva znaci povratak u Federaciju BiH.

Samo jedan od primjera selekcije povratka prema mjestu ranijeg prebivalista je i posljednja revizija izbjeglickih kartona, koja se ovih dana privodi kraju u Hrvatskoj. Kako je predvidjeno, nakon zavrsetka ovog posla, izbjeglicki status bice ukinut za sve gradjane Federacije Bosne i Hercegovine dok ce izbjeglicama koje poticu sa podrucja srpskog entiteta kao i Hrvatima iz Jugoslavije ovaj status biti produzen do daljnjeg. Povratak u tzv. manjinska podrucja ne podrzava ni UNHCR. O tome je skeptican i sam Carl Bildt, koji je na pomenutoj konferenciji za izbjeglice otvoreno izjavio da se u ovoj godini i dalje moze racunati uglavnom na povratak u one zone gdje povratnici cine vecinu. Po rijecima Sadako Ogate, veci povratak manjina mogao bi se ocekivati tek u proljece 1998.godine.

Sto se tice povratka raseljenih lica, na teritoriji Federacije BiH u protekloj godini u svoje domove ili u privremeni smjestaj vratilo se oko 80 hiljada ljudi. Od toga najveci broj njih u reintegrisana podrucja Sarajeva i Unsko-sanski kanton, a na teritoriji Republike Srpske gro stanovnistva vratilo se u Mrkonjic Grad i Sipovo. Iako podaci u manjinska podrucja ne postoje ni za jedan entitet, pretpostavlja se da se u Federaciju, samo u prosloj godini, vratilo oko 3000 Srba, uglavnom u Srednjobosanski i nesto u Neretvljanski kanton. Na podrucje zone razdvajanja u oko 4 sela vratilo se do sada oko 1000 Bosnjaka - u procesu je rjesavanja oko 1500 do 2000 zahtjeva za povratak. Podaci o broju povratnika srpske nacionalnosti ne postoje, ali se pouzdano zna da su dva ili tri sela u ovom regionu u potpunosti nastanjena srpskim stanovnistvom.

Najveci broj raseljenog stanovnistva, izuzimajuci zone razdvajanja, odlucio se na samoorganizovani povratak, dok su se izbjeglice iz trecih zemalja u BiH vracale uglavnom u grupama uz pomoc Ministarstva za izbjeglice i iseljenistvo BiH i UNHCR. Prema podacima, uz pomoc ove organizacije, u zemlju je vraceno oko 19 hiljada ljudi i to uglavnom izbjeglica koje su se vratile u Veliku Kladusu iz kampa Kupljensko i drugih dijelova Hrvatske.

Sto se tice povratka u 1997.godini, ona ce se vrsiti u najvecem broju u 22 tzv. "ciljana podrucja" koja je jos u junu prosle godine identifikovao UNHCR. Radi se o 19 gradova i sela Federacije BiH i tri na teritoriji Republike Srpske, u ciju ce se rekonstrukciju u ovoj godini uloziti najvise novca. Do sada je u ovim mjestima, prema rijecima Sadako Ogate, rekonstruirano oko 23 000 stambenih objekata, dok se za buducnost, osim izgradnje kuca, planira i opravka, ali i izgradnja skola, poliklinika i putnih komunikacija.

Zana ANDRIJEVIC