PODRSKA SA ZADRSKOM

Vojska i politika

,AIM, Beograd, 20. 1. 1997

Nacelniku Generalstaba Vojske Jugoslavije (VJ), generalu Momcilu Perisicu, svi su oprostili sve: mirovnjaci razaranje Zadra i Mostara 1991. i 1992., "nacionalpatrioti" sto nije intervenirao u Krajini i Republici Srpskoj (RS) 1995., razocarni oficiri bijedan materijalni i drustveni polozaj VJ. Cak ga je i vlast pocela tretirati sa vise respekta. Da ovo postigne generalu Perisicu bilo je potrebno osamdeset minuta 6. januara 1997: toliko je trajao sastanak Nacelnika Generalstaba (prisustvovli su i komandanti RV i PVO i kopnene vojske, te nacelnici uprava za bezbjednost i inforniranje) sa petoclanom studentskom delegacijom "Studentskog protesta 96/97".

"Studenti su upoznali generala Perisica sa ciljem i nacinima njihovog mirnog protesta i zahtevima koje su izlozili", stoji u sopcenju Inforamtivne sluzbe VJ. "General Perisic je u razgovoru naglasio ustavnu ulogu i zadatke VJ, kao i posebnu zainteresovanost da se sadasnji problemi sto pre prevazidju u legalnim institucijama sistema, na nacin primeren svakoj demokratskoj zemlji, radi sto hitnijeg ravnopravnog ukljucivanje SR Jugoslavije u medjunarodnu zajednicu". Opisujuci susret i tok razgovora, clanovi studentske delegacije kazu da je general Perisic rekao da su vojska i studenti na istoj strani jer traze postovanje Ustava, te obecao da nece izvesti tenkove na ulice radi gusenja demonstracija poput generala Veljka Kadijevica 9. marta 1991. Navoda studenta nema u sluzbenom saopcenju VJ, ali ih nitko nije ni opovrgnuo. Ona su tu kao armatura rasirenog uvjerenja da je vojska uskratila jasnu i nedvosmislnu podrsku Milosevicu.

General Perisic, naime, demonstrante nije nazvao fasistima kao predsjednik Skupstine Srbije Dragan Tomic, niti petokolonasima poput Slobodana Milosevica. Premda je obrana nezavisnosti SR Jugoslavije bila osnovni moto SPS kontara mitinga, u saopcenju VJ se nema ni pomena da je itko ugrozava. Genaral Perisic, istina, navodi "legalne institucije sistema" kao i svi rezimski funkcionari, ali poziva na praksu demokratskih zemalja za sto je tesko reci da postoji u Srbiji. Konstatirao je, dalje da su studentski protesti mirni i na taj nacin doveo u pitanje policiju na ulicama. Konacno, istakao je znacaj "sto hitnijeg povratka u medjunarodnu zajednicu", upravo u trenuku kada je postalo bjelodano da cvrstorukasi iz SPS i JUL udaljuju zemlju od nasusno potrebnih stranih kredita...

Reakcije na susret vojske i studenta bile su munjevite i gromopucateljne. Zadovoljstvo SAD i Evropske Unije stavom VJ bilo je toliko da su dezurni cinici u Srbiji, vec vidjeli generala Perisica na inauguraciji Bila Klintona ili kako prima neku prestiznu nagradu kao doprinos u borbi za ljudska prava. Takodjer, kad je rijec o Srbiji, opozicija i studenti u Srbiji toliko su se odusevili isticanjem armijske depolitiziranosti da su u tome vidjeli i spremnost da se oruzjem suprostavi MUP ukoliko krene u nasilno gusenje protesta. Ni vlast nije gubila vrijeme, pa je generalu Perisicu poslata poruka preko "Politike". Ona glasi: ne komanduje vojskom Nacelnik Generalstaba vec predsjednik SR Jugoslavije Zoran Lilic u skladu sa odlukama Vrhovnog savjeta za narodnu obranu. Na generalu Perisicu nije, dakle da obecava vec da se stara da tenkovi imaju posade, gorivo i municiju. A to da li ce ti tenkovi izici na Terazije i Trg Republike, moze narediti samo Slobodan Milosevic kroz Vrhovni savjet obrane. Uzgred, clanovi ovog tijela sa pravom glasa (ostali se pozivaju po potrebi) pored Milosevica su predsjednik SR Jugoslavije i visoki funkcioner SPS Zoran Lilic i predsjednik Crne Gore i DPS Momir Bulatovic. Toliko da se zna koliko je vojska depolitizirana...

Ipak, ostaje cinjenica da je VJ po prvi put sluzbeno kontaktirala sa nekim tko nije iz aktuelne vlasti i tko je cak protiv nje. Susret je zanacajniji i tim sto je uslijedio nakon pisma podrske gradjanskom protestu grupe anonimnih oficira iz nekoliko Vojnih posti iz Nisa i okolice i cija autenticnost sluzbeno nije demantirana.

Poznavaoci prilika u armiji smatraju da upkos svemu nije rijec o nekom promisljenom istupu, vec o svojevrsnoj zatecenosti uslijed politicke krize u Srbiji. Isti izvori tvrde da vojni vrh ne bi odbio naredbu Milosevica da se angazira u obrani njegovog rezima, ali niposto bez legitimne drzavne odluke. Kako odluke o upotrebi vojske moze izdati iskljucivo Vrhovni savjet za narodnu obranu, stvari se kompliciraju. Postoje, naime, ozbiljne indicije da bi crnogorsko rukovodstvo uskratilo saglasnost za izvodjenje vojske na ulice. Ukoliko do toga dodje, nejasno je da li bi Vrhovni savjet mogao donijeti odluku vecinom glasova (Milosevic i Lilic) i da li bi takvu odluku vojni vrh smatrao valjanom. Dodatna komplikacija je siroko nezdovoljstvo oficirskog kora drustvenim polozajem, materijalnim primanjima, rjesavanjem statusnih problema itd. Koliko je ono, najbolje svjedoci svake lupanje u serpe i duvanje u pistaljke svake veceri izmedju 19.30 i 20 sati u blokovima vojnih lica na Novom Beogradu.

Elem, veliko je pitanje da li bi trupni oficiri sve i da dobiju naredbu pretpostavljenih izveli vojsku na ulicu da zavede red po mjeri rezima. Pa ako je i izvedu, nitko ne moze sa sigurnoscu reci kako bi se ponasala. Procjene se krecu od toga da bi se vojnici ili razbjezali ili prisli gradjdjanima ili ostali krajnje pasivni sve prodavajuci ispod ruke gorivio iz vozila i djelove opreme. Mogucnost da VJ zajedno sa policijom, rame uz rame krene u razbijanje demonstracija, gotovo da nitko ne dopusta. Ima cak i spekulacije da, ukoliko bi policija dobila naredjenja da svim sredstvima zavede red i pocela postupati po njima, sto ce reci, ako zapocnu veliki i krvavi neredi pojedine vojne jedinice mogle same i bez ikavog naredjenja pojaviti na ulicama. U svakom slucaju, cini se da je nezadovoljna armija cije ponasanje i postupanje nije moguce sa sigurnoscu procjeniti, zapravo ono kljucno sidro koje sprjecava vlast da posegne za represijom. Daljnje stavove te i takve vojske na celu cijeg Generalstaba stoji general Perisic, odredice dogadjaji. Kako rezim u Srbiji pociva na prinudi i propagandi, tesko je da ce oruzane snage mogu ostati u zavjetrini.

(AIM) Filip Svarm