SAM PROTIV SVIH

Kriza u vladajucim redovima

AIM, Beograd, 19. 1. 1997.

Odlucivsi da se suprostavi izbornoj volji gradjana u najvecim gradskim aglomeracijama Srbije nakon drugog kruga izbora

1. novembra Slobodan Milosevic ne samo da je tim potezom dosao u sukob sa opozicijom kao ostecenom stranom u izbornom procesu i politickom zivotu zemlje nego je istovremeno ponovo, po drugi put, izazvao ogorcenje i prijetnje medjunarodne zajednice novim sankcijama. Kako je vrijeme prolazilo, nalazeci se izmedju cekica i nakovnja - pritisaka svjetske zajednice i protestnih okupljanja gradjana i studenata - Milosevic je izazivao i nove sukobe kojima se svakako nije mogao nadati. Tesko da je danas naci politickog covjeka i drzavnika u svijetu koji je doveo sebe u tako nezavidnu poziciju bilo spolja bilo izunutra vlastite zemlje.

Izmedju Covica i Ilica

Opstrukcija izbornih rezultata opozicije ne samo da ga je gurnula u dosad najzesci sukob sa opozicijom i njenim pristalicama vec i sa svim onim gradjanima koji se, osjecajuci nepravicnost takvog cina, vec gotovo dva mjeseca protestno okupljaju u Beogradu i vecim gradovima zemlje. Sukob sa opozicijom, gradjanima i studentima indukovao je postepeno i same sukobe u Milosevicevoj partiji. Sudeci po onim stranackim funkcionerima koji su ovih dana stranacki kaznjeni kao sto su Mile Ilic iz Nisa i Nebojsa Covic iz Beograda moguce je suditi ne samo o dijametralnim razlikama u vrhovima SPS nego i o vrsti partijskih struja unutar rukovodstva. Ako je Covic bio za sazivanje one Skupstine Beograda kojoj su gradjani dali izborno povjerenje, a Mile Ilic se protivio predaji gradske vlasti u Nisu da bi cak njegovi nasljednici uzeli taktiku cutanja pred upozorenjima iz partijske centrale i Vlade za odugovlacenje u konstituiranju vlasti onda je sigurno da ova dva slucaja, pored cinjenice da su oba rjesena na jedan nacin iskljucenjem, govore istovremeno i o postojanju dvije struje u redovima socijalista. Kurioziteta radi treba pomenuti da je Nebojsa Covic bio od vrha SPS odredjen za izbornog mentora Miletu Ilicu u Nisu.

Uprkos takvoj pomoci i Ilic i Covic su izgubili vlast na izborima u svojim gradovima. Cinjenica da je Milosevic aminovao iskljucenje i jednog i drugog iz stranke, Ilica sto se protivio predaji vlasti opoziciji u Nisu, a Covica sto je bio za njenu predaju u Beogradu, ukazuje da Milosevic nastoji da pronadje neko rjesenje "izmedju" kod priznavanja izbornih rezultata opoziciji. Vjerovatno da jos misli da moze nesto priznati, a nesto na "guranje", odnos snaga i zamaranje protivnika rijesiti u svoju korist. Za razliku od Ilica koji je, poput klasicnog partijskog konzervativca, trazio da partija pokrije njegov poraz u Nisu, Covic je ispoljio moderniji odnos ne samo prema politickoj konkurenciji nego i unutar same partije trazeci postovanje unutarpartijske demokratije, vodjenje dijaloga, demokratske razmjene misljenja i tolerancije shvatajuci da konzervativni elementi u samoj stranci mogu povuci sa sobom u ponor i onaj progresivniji dio i rukovodstva i aktivista.

Ili njene misli, ili rat

Druga vrsta sukoba odvija se i u samoj koaliciji lijevih snaga (SPS-JUL- ND). Sve govori da je SPS s obzirom na opstrukciju izbornih rezultata postao predmet vec javne kritike od strane vodecih licnosti ND koji, inace nisu sve do sada bili nelojalni Milosevicu o cemu govori i sam njihov ulazak u izbornu koaliciju, ali koji u isto vrijeme nisu ni spremni da ponesu odgovornost za neku vrstu politickog kriminala kakvo predstavlja ponistavanje izbornih rezultata od 17.novembra. Spor izmedju ND i SPS nije samo povodom rezultata izbora vec i dijelom zbog toga sto vodja ND Dusan Mihajlovic uslovljava ucesce svoje stranke u panel diskusiji ako u njoj ne budu prisutni i predstavnici koalicije "Zajedno".

Sve govori da je glavna snaga otpora priznavanju izbornih rezultata, ipak, konzervativno krilo u JUL-u na celu sa Mirjanom Markovic. Ma koliko da neki od cvrscih dokaza nisu jos doprli u javnost posto se glavna bitka zasad vodi u kuci nema sumnje da se Milosevic na ovim izborima najvecim dijelom kompromitovao zahvaljujuci obecanju vlastitoj zeni da ce joj prepustiti beogradsku upravu. Shvatanje partnerstva na nacin da zeni valja popustiti, jer on tu ima samo dvije mogucnosti: "ili ce...biti ocaran njenim mislima, njenim dzemperom i njenim suzama ili - rat" (M.Markovic, Odgovor, str.53) kostao ga je gubitka onog sto on ne manje voli - vlasti u Beogradu!

Ali kako to obicno biva izbjegavajuci sukobe na jednoj strani ljudi ih, kao po nekom pravilu, izazivaju na drugoj. Ako je Covic prebacio Milosevicu za onu vrstu partnerstva koja "nanosi merljivu stetu" (Nasa Borba, 16.1.96.) jednom od partnera kao apsolutno neprihvatljivu ni JUL Mirjane Markovic nije u tom pogledu ostao bez unutrasnjih potresa. Tamo su zabiljezeni vec prvi sukobi izmedju dvije struje koje olicavaju dvojica socijalistickih kapitalista - Zoran Todorovic i Nenad Djordjevic. Koliko su ovdje izbori stvarni uzrok njihovih sukoba, a koliko su samo u funkciji poslovne konkurencije izmedju ove dvojice partijskih privatnika-biznismena ostaje da se vidi.

Ustavna kriza?

Pa ipak, po svojim mogucim posljedicama najopasniji je potencijalni sukob izmedju SPS i crnogorskog DPS buduci da je treca i skracena Jugoslavija proizvod njihovog politickog partnerstva. Koliko god da je dio danasnjeg politickog i drzavnog rukovodstva Crne Gore (Bulatovic, Djukanovic i Marovic) doslo na vlast svojevremeno zahvaljujuci Milosevicu i njegovoj "antibirokratskoj revoluciji" sve se cini da ono ima dva krupna razloga da se oslobodi Milosevica i neke vrste zavisnosti od njega. Prvi razlog se objektivno povezuje sa katastrofalnom politikom koju Milosevic vodi u Srbiji koja nije bez posljedica i na Crnu Goru kao i odnose u fedaraciji i federaciju samu nego sto takva politika samo jos vise pogorsava izglede za povratak SRJ u medjunarodnu zajednicu, ekonomski oporavak zemlje i normalan zivot ljudi. Drugi razlog proizlazi iz prvog buduci da je takva politika, kako smatra crnogorski vrh, proizvod uticaja Miloseviceve zene i njene fantomske organizacije s kojom su dosli, kako istice predsjednik crnogorske skupstine Svetozar Marovic, i mnogi problemi. Afera sa izborima u Srbiji samo je jos vise u ovom slucaju podstakla crnogorsko rukovodstvo, koje je i ranije imalo negativan odnos prema JUL-u, da otvorenije istupi protiv Mirjane Markovic i njene stranke. Ovaj potencijalni sukob moze se odraziti i na odnose u zajednickoj drzavi. Dovoljno je samo da crnogorski predstavnici ne dodju na zasjedanje saveznog parlamenta, pogotovo sa politickim postamentom za takav nedolazak, pa da se otvori politicka i ustavna kriza zemlje.

Kako ce Milosevic izaci iz svih ovih sukoba tesko je reci. U svakom slucaju mnogo toga se promjenilo u samoj njegovoj poziciji. Za razliku od onog vremena kada je uz masovnu unutrasnju podrsku usao u sukob sa svijetom, danas je on sam i protiv tog svijeta, ali protiv njega su listom i sve unutrasnje politicke snage zemlje.

(AIM) Slobodan Inic