I DjAVO DA SE POSTIDI

Jos jedan napad na Bajrakli dzamiju u Beogradu

Napadi na bogomolje ostali su duze u "modi" od ratnih dejstava. Duhovnici, sociolozi i ljudi na vlasti ce, mozda, jednog dana dati odgovor zasto je to tako. Na postovanju tudjih svetinja testira se svijest ne samo pojedinaca

AIM, Beograd, 17. 1. 1997.

• Najnoviji napad na nasu dzamiju, jedinu u Beogradu, dogodio se cetvrtog dana Ramazana, mjeseca posta kod pripadnika islamske vjere, i na pravoslavni blagdan - docek Nove godine po starom kalendaru. To je za svakog razumnog covjeka dvostruko ruzno i tuzno. Polupano je 21 staklo na prozorima dzamije. Srecom, tada u bogomolji nije bilo nikoga tako da nema povrijedjenih" - kaze za AIM beogradski muftija, hadzi Hamdija efendija Jusufspahic, navodeci da je za posljednih nekoliko godina bilo sedam eksplozivnih napada na dzamiju, tako da je ovo osmi, ali druge vrste. Po njegovim rijecima, medju vjernicima nema panike i oni dalje dolaze na teraviju (posebna vecernja molitva za vrijeme Ramazana), jer su na te vrste provokacija "vec navikli". Muftija prvo proziva zvanicne vlasti, koje su "duzne da zastite muslimansku bogomolju, ako nista drugo a ono bar kao spomenik kulture od posebnog znacaja". Da li ce ovoga puta istrazni organi biti efikasniji nego ranije - ostaje da se vidi?

Bezumni akt se dogodio 13. januara, kada je na beogradskim ulicama masovno docekana Srpska nova godina, a medju preko pola miliona ljudi bio je prilican broj onih koji su konzumirali vece kolicine alkoholnih pica. Zapravo, radilo se o najbrojnijem okupljanju u Beogradu od izbijanja protesta i demonstracija zbog izborne kradje. Pripadnici islamske vjere u Beogradu, kao ni muftija, ne upiru prstom na organizatora ovog skupa, "Studentski protest 96/97", ali traze da se pocinioci pronadju i kazne. Sudeci po dosadasnjem iskustvu, ima veoma malo izgleda da ce to biti i ucinjeno. Vrlo je cudno i indikativno da su do sada uhvacena samo dva lica, koja su bacila eksplozivne naprave 1992. godine, ali im je sudjeno tek prosle godine. Muftija tvrdi da nikada nije dobio zvanicnu informaciju na koliko godina su osudjeni i sta je bio njihov osnovni motiv napada. No, motiv nije tesko naslutiti.

Posebno je bilo kriticno prosle godine kada su za samo dvije sedmice (30. mart - 16. april) izvrsena dva bombaska napada, a od ovog potonjeg napravljena je poveca rupa u temelju minareta, sto dovodi do zakljucka da je cilj bio upravo njegovo rusenje. Da se to dogodilo minaret bi pao na susjednu visespratnicu, sto bi sigurno ugrozilo zivote stanara. Na zgradi su, od eksplozije, popucala sva stakla. Vise to nije bio slucaj nego pojava. U pismu Njegove svetosti patrijarha srpskog, gospodina Pavla, beogradskom muftiji tim povodom, izmedju ostalog, stoji: - Mada smo u ovo nesretno vreme erupcije ovolike mrznje, necovestva, zlocina i zlocinaca vec navikli da ocekujemo zlo sa sveka strane, ali ovakve zlobe nije moglo da zamisli ono sto u nama jos ima ljudskoga. Zaista, kao sto je receno: covek je bice kome moze i Bog da se obraduje, a od koga moze i djavo da se zastidi". Oglasile su se mnoge javne licnosti- od pojedinih stranackih lidera do gradonacelnika - sa porukom da "taj agresivni cin nije samo na stetu pripadnika islamske veroipovesti, vec, pre svega, na stetu srpskog naroda" i njegovog ugleda. Beogradski muftija, Jusufspahic, je iznio svoje vidjenje ovog cina na svoj nacin:

"Vjerujem da je ovo zlodjelo ucinio neko ko je rusio dzamije i uopste bogomolje u nasoj dragoj Bosni, pa kad je uvidio da to ne moze vise ciniti tamo presao je u Srbiju". Time je potvrdio cesto pominjanu tezu, tokom proteklog rata, da su najvece zlocine cinili "ljudi sa strane". Cini se da ta teza u ovom konkretnom slucaju tesko moze imati utemeljenje. Pada, takodje, u oci da je ovoga puta izostala masovnija osuda tog cina od strane zvanicnika tako da se dobija utisak da samo bombaski napadi na jednu bogomolju skrecu paznju i njih i javnosti. U sadasnjoj situaciji treba imati u vidu da se isuvise toga dogadja tako da pojedinacni ekscesi se toliko i ne zaoazaju. Za sada je reagovao samo lider demokrata Zoran Djindjic,koji je na protesnom skupu Koalicije "Zajedno" osudio napad na Bajrakli dzamiju.

Dzamije, kao i katolicke bogomolje u SRJ, su u vise navrata, tokom proteklih godina, bile na meti pojedinaca i grupa. Pored pomenutih napada na Bajrakli dzamiju u Beogradu, spaljena je muslimanska bogomolja u selu Planjsko (opstina Pljevlja), u Niksicu minirana, u Tufemilima (kod Bara) srusena, a na staru dzamiju u Podgorici, u cijem dvoristu se nalazi i sjediste Islamske zajednice Crne Gore, bacena je eksplozivna naprva. Vrlo rijetko su otkriveni pocinioci tih vandalskih cinova, a za paljevinu dzamije u Planjskom policija je okrivila ptice. Po toj tvrdnji one su izazvale kratak spoj na dotrajalim elektricnim instalacijama, sto je izazvalo pozar. Ovakvo obrazlozenje prepricavano je kao vic, sa naznakom "crni humor", ne samo medju pripadnicima islamske vjere. Bilo je i sasvim drugacijih slucajeva.

Prema izjavi imama, hadzi Redzepa efendije Nukica, u Nisu je jedan policajac u poslednjem trenutku spasio tamosnju dzamiju od miniranja. Naprava je bila postavljena u prozoru dzamije i on je uspio da je ukloni, rizikujuci doslovce zivot. Prije tri godine ova dzamija je " politicki aktuelizovana" izjavama clanova Srpske radikalne stranke, iz ovog grada, da u njoj navodno muslimanske izbjeglice iz BiH drze sastanke Stranke demokratske akcije, a sirene su i informacije da se u ovoj bogomolji cuva i oruzje. Policija je nekoliko puta kontrolisala sta se u dzamiji "dogadja" uvjerivsi se na licu mjesta da su izjave i price te vrste bez ikakvog osnova. I u ovoj dzamiji, u kriznim i ratnim godinama, redovno je obavljana dzuma ( glavna sedmicna molitva petkom) kao i teravije. U Nisu sa okolinom, inace, ima oko 20 hiljada pripadnika islamske vjere, od cega vecinu cine Romi. Iz razgovora sa velikodstojnicima Islamske zajednice iz vise gradova i mjesta saznali smo da su za ovaj Ramazan dzamije pune, narocito u Sandzaku. Malo to ko povezuje sa pobjedom "Liste za Sandzak dr Sulejman Ugljanin", na lokalnim izborima. Jer, kazu, dzamije su bile pune i prosle godine.

Na osnovu podataka sa vise strana, vjerski zivot pripadnika islama u SRJ se obnavlja mnogo brze nego sto se to ocekivalo. Primjera radi; u deset beogradskih kvartova, kako kaze muftija Jusufspahic, obavljaju se zajednicke ramazanske molitve - teravije. Otuda je napad na Bajrakli dzamiju izazvao, mozda, vecu uznemirenost medju pripadnicima islamske vjere nego ranijih godina " kada je sve nenormalno bilo normalno". Pripadnici islamske vjere su se ponadali da je vrijeme izliva nekontrolisane mrznje pojedinaca, ili grupa, proslo. Ocigledno da mrznja, kao svojevrsna bolest, traje duze od rata i da ce posljedice tragedije na prostorima bivse Jugoslavije ostati trajnije, narocito u pojedincima. Uostalom, kako drugacije objasniti ne samo najnoviji napad na Bajrakli dzamiju nego i one ranije.

AIM (Ejub Stitkovac)