CIJI SU PREDAJNICI I FREKVENCIJE TV BiH

MALO MENI, MALO TEBI

AIM, SARAJEVO, 13. 01.97. "U posljednjih mjesec dana desio se veliki medijski napad sa teritorija Hrvatske, cija televizija ometa emitiranje signala Radio televizije Bosne i Hercegovine. To prakticki znaci okupaciju medijskog prostora BiH".

Ovo je nedavno izjavila direktorica Javnog poduzeca RTVBiH, Amila Omersoftic, isticuci da HRT sa svoja tri kanala gusi signal BiH i da se to desava uglavnom na sjeveru BiH. Istu stvar, dodala je direktorica Omersoftic, rade i mediji iz Republike Srpske, uzurpirajuci frekvencije Radija i Televizije BiH. Njene optuzbe, medjutim, ostale su bez javnog odjeka, kako u BiH, tako i izvan nje, u kojima su prenesene uglavnom bez komentara, ili uz - maliciozne primjedbe.

Tako je medijski rat u BiH nakon Daytona fakticki nastavljen. Tijekom cetvorogodisnjega rata ovaj je medijski bio ubojit gotovo kao i onaj oruzani. Njegov je prestanak uvjet svih uvjeta za stabiliziranje mira u BiH. To znaju dakako i domaci, a na njemu inzistiraju uglavnom inozemni zvanicnici.

U televizijskoj i FM radijskoj mrezi prije rata postojalo je 10 osnovnih izvora TV signala, te jos 184 pomocna. Tijekom rata od tih 10, pod kontrolom bh. TV ostao je tek jedan, onaj cuveni i cesto napadani na Humu u Sarajevu, te FM frekvencija u Donjim Mostrama, nedaleko od Visokog.

Rat u Bosni i Hercegovini, slozice se svi ozbiljniji analiticari, zapoceo je upravo napadom na emisione sisteme i to na onim podrucjima gdje se nalaze prijenosne veze. Najprije su okupirani prijenosni sistemi na Kozari, potom Ciganiste kod Doboja, gdje su instalirane telefonske veze prema zapadu. Na redu su kansije dosli i ostali prijenosni sistemi. Oni su okupirani od strane tada paravosjke RS, a za potrebe emitiranja programa iz Srbije, odnosno iz Beograda.

"Radi se o klasicnoj medijskoj okupaciji i krsenju medjunarodnih ugovora. No u vrijeme rata gotovo sva pravila i propisi se krse, a medju njima upravo i pravila medijskog ponasanja", kaze sef za predajnike i releje u RTV BiH Nedzad Hrnjic.

Nakon Daytona osvanje medijskog prostora se nastavlja, unatoc svim dogovorima da se sva osvajanja, otimanja, krsenja ugovora obustavljaju, i to gotovo istim, ratnim intenzitetom, ali na, doduse, nesto drugaciji nacin.

"Kada je Sarajevo, na primjer u pitanju, imamo tri programa HRT. Tu se dakako ne radi o programima hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine. To je program druge drzave. Nigdje u svijetu nije moguce bez odobrenja i ugovora u jednoj emitirati program druge drzave. To naravno vazi i za emitiranje programa TV Srbije"; objasnjava Hrnjic.

On istice da se na stanici kod Bihaca program HRT emitira na 6 frekvencija, a u Bosanskom Petrovcu HRT je "zaposjela" tri frekvencije.

"Od 184 objekta mreze TVBiH cak ih je 30 ostalo pod kontrolom Hrvatskog vijeca obrane, ukljucujuci i jednu osnovnu stanicu. Sve je to stavljeno u funkciju HRT. Ugrozenost naseg programa osjeca se i u samom centru Sarajeva, gdje se program HRT emitira iz Kiseljaka, dok su u Vitezu i Zepcu tokom rata izgradjeni novi objekti", kaze Hrnjic.

S druge strane duz granica BiH na frekvencijama RTVBiH podignuta je mreza radio-predajnika. U funkciji je stanica Kozara, a kod Ugljevika je izgrazena nova stanica s koje SRT emitira oba beogradska programa, te program iz studija Novi Sad. Medjunarodnim konvencijama frekvencije su dodijeljene RTVBiH, koja je pravni nasljednik nekadasnje TV mreze u BiH. O novoj podjeli frekvencija, izmedju eventualno entiteta, pa i naroda, sto nije daleko od pameti, do sada nije bilo govora. O tome ce vjerojatno biti raspravljano u buducnosti. Sada je, dakle, rijec o televizijama susjednih drzava, koje istina mogu razgovarati o zaposjedanju bh. medijskoga prostora, ali tek nakon sto to bude uradjeno unutar same drzave.

"Nije sporno da HRT emitira svoj program, da se napravi dogovor, odredi frekvencija, da se HRT geografski dislocira i ponudi u BiH. To nisu nepoznati dogovori svugdje u svijetu. Sada se medjutim radi o medijskoj kradji, kriminalu i okupaciji. Vrlo se lako moze dogoditi da TVBiH izgubi te frekvencije, odnosno da se "ukradene" frekvencije verificiraju. No, bez pomoci drzave i njihovog obracanja Medjunarodnoj uniji za frekvencije u Zenevi mi smo nemocni", kaze Hrnjic.

Na pitanje sto Direkcija za telekomunikacije, koja djeluje pri Ministarstvu za spoljnju trgovinu i komunikacije, cini da se prestane sa uzurpiranjem medijskog prostora BiH, njen direktor Emin Skopljak kaze:

"Drzava ne moze uciniti mnogo, jer drzava ne funkcionira. Mi ne mozemo izaci ni na jedno brdo koje je, na primjer, pod kontrolom HVO. Kad zazive institucije Federacije, odnosno Bosne i Hercegovine, kad odluce parlamenti i donesu se zakoni, mi cemo moci djelovati s rezultatima".

Na pitanje da li je Direkcija upucivala zahtjeve Europskoj uniji za frekvencije i drugim medjunarodnim institucijama ukazujuci na ovaj probljem Skopljak kaze:

"Reagirali smo vec stotinu puta. Rezultat je - nula. Imam osjecaj da medjunarodna zajednica, ne da ne moze, vec nece nista da uradi".

Drzava za sada nema nacina kako bi se oduprla invaziji susjeda na medijski prostor BiH. Kad ce ga biti - ne zna se. Treba dakle sacekati zazivljavanje drzave. Dotle ce se suverenitet BiH, koji se velikim dijelom ogleda i u definiranju vlasnistva nad medijskim prostorom, topiti i polako gubiti.

Sa ovom konstatacijom slaze se i Simo Domazet, djelatnik Hrvatske radio televizije, koji tvrdi da HRT nije ukrala frekvencije i da bi TVBiH mogla sve urediti tako da se i njen program gleda u cijeloj BiH, te naravno i na onim podrucjima (sjever BiH) za koja tvrdi da je HRT ukrala frekvencije.

"TVBiH svoj program emitira sa odasiljaca na Velikoj Gomilici, odnosno sa Pljesevice i ne vidim kakvih problema moze biti. Svako emitira svoj program sa prostora na kojemu se nalazi i nastoji da nitkome ne smeta. U Zagrebu se sa tog odasiljaca moze gledati program TVBiH i zbog toga se nitko ne ljuti", kaze Domazet. Dodaje da su to ipak stvari i problemi koji se moraju rijesiti na razini Federacije i da je HRT sto se nje same tice, uradila koliko je mogla i to na najlegalniji nacin.

"Svi odasiljaci HRT u BiH imaju dozvolu od nadleznog ministarstva. Sve je legalno i odobreno", kategorican je
Domazet.

U Sarajevu, pak, direktor Direkcije za telekomunikacije ne zna za postojanje ikakvog ugovora i suglasnosti da HRT koristi bh. odasiljace. Skopljak istice da je te ugovore mozda odobrio nekadasnji (ko danas zna koji, op. a.) ministar za promet i komunikacije. "Ako i jeste, dodaje Skoplak, to je neovlastena odluka."

O tome da li HRT ili bilo koja druga inozemna televizija legalno moze emitirati svoj program u BiH, odluku mogu donijeti samo Vlada ili Parlament. O tome se u ovim institucijama, opet, nikada nije ni raspravljalo. Drzavni i federalni duznosnici imaju sada cini se drugih problema i obveza. Domaca i prisustvo inozemnih televizija za njih ocigledno jeste samo minorno pitanje. Bez obzira sto je rat poceo da se vodi, a i jos se to nazalost cini, upravo u medijima. Uostalom, ne dogovarali bas takav "rat" ponovnim strankama na vlasti u BiH?

Senka KURTOVIC