PREVIRANJA U DPS PROTESTA U SRBIJI

Trio na prelomnici

size: Bulatovic, Marovic i Djukanovic, cini se, nikad nijesu bili pred tako ozbiljnom dilemom kao sada. Treba se odluciti izmedju lojalnosti "politickom ocu" Slobodanu Milosevicu i, vjerovatno, posljednje "sargarepe" koju im nudi svijet. Ovaj put, izgleda, nijesu saglasni sta im je ciniti

text: Price o sukobima unutar aktuelne crnogorske vlasti ne prestaju od njenoga ustolicenja, nakon AB revolucije '89. godine. Jos tada je podgoricka carsija "strogo pov." saputala o navodnom nezadovoljstvu Mila Djukanovica izborom na funkciju gen-seka SK CG, umjesto na predsjednicku, koja je pripala Momiru Bulatovicu. Tokom narednih osam godina takve su "informacije" svako malo dolazile (pustane?) u puk, uznemiravajuci simpatizere vlasti, a hrabreci njenu opoziciju. Epilog svih tih "razmirica" unutar DPS-a pokazivao je da se nije radilo ni o kakvim sustinskim nesporazumima medju celnicima vladajuce partije, vec o svjesno iskonstrisanim glasinama kako bi se zadovoljilo i pokrilo kompletno biracko tijelo (i lijevo i desno, i prosrpsko i procrnogorsko...).

Da li je, medjutim, tako i ovog puta kada su price o rascjepu unutar rukovodstva DPS opet aktuelizovane. Inspirisane su, navodno, razlicitim gledanjima na zbivanja u Srbiji, nakon ponistavanja rezultata lokalnih izbora u gradovima koje je osvojila koalicija "Zajedno". Na prvi pogled, reklo bi se da su i ovaj put neosnovane, jer su se svi trojica crnogorskih celnika izjasnili u prilog "postovanja volje gradjana, iskazane na izborima". Cak su otvoreno progovorili o stetama koje su, po Crnu Goru, nastupile zbog odbijanja srpske vlasti da prizna pobjedu opozicije. "Zadnjih dana sa zaljenjem mozemo konstatovati da je mnogo poslovnih aranzmana, kredita koje je trebalo da dobiju nasa preduzeca, poslova koje garantuju nase banke, odlozeno uz jedno kratko i u poslovnom svijetu zastrasujuce upozorenje, a to je da se jos nijesu stekle opste prilike za realizaciju tih ugovorenih projekata". Taj spisak posljedica politicke krize koja vec skoro dva mjeseca potresa Srbiju, sto ga je javnosti predocio Momir Bulatovic, naravno, treba dopuniti dvijema sustinskim: prolongiranje prijema SRJ u medjunarodne finansijske institucije, Svjetsku banku i MMF, te prijetnja ponovnog zavodjenja sankcija Beogradu. Tim je povodom premijer Djukanovic, prilikom inauguracije svog novog kabineta u Skupstini Republike, najavio posezanje za "ustavnim kapacitetima Crne Gore" na spoljnopolitickom planu, zarad konacnog pristupanja medjunarodnim centrima finansijske moci. Crnogorski je premijer i tada jasno porucio da Podgorica nema vise vremena da ceka privredne i svojinske reforme Beograda. Povrh svega, on je izgovorio "jereticku" recenicu da ce Crna Gora, ako budu ugrozeni njeni vitalni interesi, zatraziti skidanje spoljnog zida sankcija, kako bi se mogla direktno ukljuciti u MMF.

Kako se kriza u Srbiji zaostravala, sve se jasnije ocitavala razlika u stepenu otklona trojice crnogorskih celnika naspram posljednjih poteza Milosevicevog rezima. Predsjednik drzave i DPS ostao je na "dobronamjernim sugestijama" da se stvari rijese u "institucijama sistema", uz opreznu kritiku sto problemi nijesu "rijeseni u momentu svoga nastanka". Premijer i predsjednik Skupstine, inace potpredsjednici vladajuce stranke, otisli su primjetno dalje. Govoreci na Radiju Budva o refleksijama postizbornih zbivanja u Srbiji na Crnu Goru, Svetozar Marovic je izgovorio rijeci koje su sjutradan osvanule na naslovnim stranama mnogih beogradskih listova. "To nas sve katastrofalno kosta, ponovo sukobljava SRJ sa svijetom, odlaze povratak nase zemlje u medjunarodne institucije, zaustavlja perspektive oporavka nase ekonomije i stvaranja uslova za normalan zivot nasih gradjana. Niko nema pravo na to. Na to nema pravo ni predsjednik Srbije, a narocito njegova supruga, s fantomskom organizacijom, s kojom su u Srbiji dosli mnogi problemi". Tom se izjavom predsjednik crnogorskog parlamenta pridruzio premijeru Djukanovicu u otvorenom sukobu sa Mirom Markovic, ali je, sto je jos vaznije, nesluceno daleko pomjerio granice konfrontacije sa njenim suprugom, Slobodanom Milosevicem.

Ono sto je Marovic saopstio izrijekom, uradio je predsjednik Vlade jos i pismom podrske beogradskim studentima. Time je, po mnogima, davno iskopana ratna sjekira izmedju njega i Predsjednika Srbije, izgubila sanse da ikad bude zakopana. Dvojica od trojice vodecih ljudi crnogorskog politickog establismenta tako su se sasvim jasno distancirali od nedemokratskih poteza srpskog rezima. I jos vise, za politicki rjecnik neuobicajeno otvoreno nagovijesteno je preispitivanje odnosa prema vlasti u toj republici, ali cini se, i prema necem mnogo krupnijem. "Kao covjek koji vjeruje u razum i mjeru, nadam se da ce se u Srbiji najhitnije naci politicka rjesenja kroz dijalog i priznavanje rezultata izbora. U protivnom, vjerujem da bi Crna Gora morala ozbiljno da razmisli o svojim narednim potezima" - porucio je Svetozar Marovic.

Sta za to vrijeme radi Predsjednik Republike? Bulatovic u nekoliko prilika komentarise zbivanja u Srbiji, ali se disonantnost u odnosu na Marovica i Djukanovica cak ne mjeri nijansama. U intervjuu pariskom "Figarou" on senzacionalno otkriva da mu je Milosevic, cetiri dana nakon lokalnih izbora u Srbiji, "priznao" da je opozicija pobijedila u nekoliko velikih gradova. Poenta je, medjutim, na tvrdnji da je Predsjednik Srbije tada bio spreman da prizna te rezultate, a da su krivci sto se desilo ono sto se desilo - negdje drugo. Bulatovic je, dakle, pokusao da zastiti Milosevica na racun nekoliko kljucnih ljudi SPS-a, a teza da je "vozd" obmanut plasirana je i u nekim glasilima koja se smatraju bliskim srbijanskoj vlasti. Na nju se, medjutim, nije "zalijepila" ni domaca opozicija ni, sto je autorima bilo mnogo vaznije, medjunarodna javnost.

Najsvjezije svjedocanstvo o oprecnim pogledima na stav Crne Gore prema politickoj krizi u Srbiji stiglo je kroz intervju Predraga Bulatovica, sefa Kluba poslanika DPS u Skupstini Republike, i najpovjerljivijeg predsjednikovog covjeka, novosadskom "Nedjeljnom Dnevniku". "Nas koalicioni partner SPS jos ima vremena, kao najjaca partija i partija na vlasti, zbog Srbije i SRJ, da bude faktor pravednog i demokratskog preloma stvorene situacije", ocijenio je ovaj Bulatovic. Ovdje malo ko sumnja da je kroz Predragova usta progovorio Momir. Ton te izjave i onaj u citiranoj Marovicevoj nije tesko razlikovati. Predsjednik Republike, smatra se, isturio je svoga povjerljivog covjeka, jer bi bilo isuvise upadljivo da, nakon Maroviceve izjave, sam tako mlako prokomentarise potez koji je zgranuo citav demokratski svijet. Uzgred, prilikom nedavnog zasjedanja crnogorskog parlamenta primijetna je bila tenzija izmedju Predraga Bulatovica i Svetozara Marovica. Krunsko iznenadjenje uslijedilo je, ipak, tek citanjem pisma kojim se Momir Bulatovic obratio Skupstini, u kojem ostro zamjera predsjedavaju}cm (Marovicu) sto dozvoljava da poslanici opozicije neprimjerenim rjecnikom govore o Predsjedniku Republike.

Naravno, kad bi to prostor dopustao, razlike u stavovima celnika DPS mogle bi se dokazati jos mnogim citatima onoga sto su, oni ili njihovi glasnogovornici, izgovorili u posljednja dva mjeseca. Sustina je ipak jasna, Maroviceva i Djukanoviceva kritika vlasti u Srbiji (citaj: Milosevica) je radikalna. Bulatoviceva, pak, zvuci kao silom izvucena i sracunata da sacuva politickog mentora iz "Tolstojeve". Vise je ustupak medjunarodnoj zajednici, nego iskren licni stav. A da nesto ne stima u vladajucoj partiji, da arsini jos nijesu uskladjeni, pokazuje i "ponasanje" drzavnih glasila. TV CG je u centralnom "Dnevniku I" gotovo integralno prenijela pomenuti intervju Predraga Bulatovica. S druge strane, medijski "hit", Marovicevu izjavu "Radiju Budva" provukla je u kasnom i slabo gledanom "Dnevniku II". Nijedno drugo drzavno glasilo nije je prenijelo, kao, uostalom, ni Djukanovicevu cestitku studentima BU, osim sto su se obje te informacije prokrijumcarile kroz priloge izvjestaca "Radija Crne Gore" iz Beograda!

Dobro obavijesteni izvori tvrde da su se nesporazumi povodom desavanja u Srbiji naslonili na neslaganja u vezi personalnog sastava Republicke Vlade. Na sjednici Glavnog odbora DPS, gdje je utvrdjena konacna lista ministara, bilo je i teskih rijeci diskvalifikovanja pojedinih kandidata, a spor dvije struje, okupljene oko Predsjenika i Premijera, nije bilo moguce sakriti. Zanimljivo je da je Svetozar Marovic, koga je, carsija smatrala bliskim Bulatovicu, tom prilikom podrzao Djukanovica. Kasniji su dogadjaji, kako se vidi, pokazali da podudarnost njihovih stavova postoji i povodom zbivanja u Srbiji. Kako to obicno biva u sredinama gje je protok informacija od vlasti prema gradjanstvu slab, kapitalna vaznost data je cinjenici da su Novu godinu zajednicki docekali Djukanovic i Marovic, u Budvi, dok je Bulatovic "najludju noc" proveo "sam" u hercegnovskoj "Plazi".

Naravno, bilo bi pogresno i ishitreno izvlaciti zakljucke nepomirljivom sukobu u vrhu DPS, iako su neslaganja evidentna. Dosada je trio Bulatovic, Marovic, Djukanovic funkcionisao besprijekorno i na potpunoj svijesti da su samo zajedno najjaci. Sto, opet, nikako ne znaci da neslaganja nije bilo i ranije. Ipak, cini se - nikad tako ozbiljnih kao ovaj put. To je i razumljivo, s obzirom na to da je, najvjerovatnije, dosao momenat za definitivan raskid sa Milosevicem. Ostanak uz njihovog dugogodisnjeg politickog zastitnika gotovo sigurno znaci kidanje s mukom uspostavljene kopce za medjunarodne centre politicke i finansijske moci. Izgleda da su Milo Djukanovic i Svetozar Marovic "prelomili" i da nijesu voljni da lojalnost Slobodanu Milosevicu jos jednom nadrede interesima Crne Gore i svojim licnim.

Momir Bulatovic kao da jos nije spreman na takav potez. Kao da je njegov strah od moguceg oporavka Milosevica jaci nego bojazan da ce drzava na cijem je celu, zahvaljujuci prevashodno njegovoj fasciniranosti Milosevicem (ali i komunistickom ideologijom?), propustiti jos jedan voz za demokratiju i ekonomski prosperitet. U jednom "portretu" Bulatovica, objavljenom u "Monitoru" prije cetiri godine, on je prikazan kao tipi~no "oficirsko dijete", nesklono pobuni protiv autoriteta. Druga odrednica takvoga profila licnosti je sebicnost i sujeta spram konkurenata iz iste ravni moci. Dobri poznavaoci prilika u vrhu crnogorske vlasti tvrde da se ta karakterna crta Predsjednika Republike sve teze krije nakon sto se, u predizbornoj kampanji, Djukanoviceva poularnost pokazala nedvojbeno vecom od njegove.

Na rasplet situacije u Srbiji uticace presudno spoljni faktor. Nije, cini se, daleko od pametnog pretpostaviti da ce isto vrijedjeti i za Crnu Goru. Bez obzira na evidentne razlike, tesko je povjerovati da one mogu eskalirati u otvoren sukob unutar DPS. Na koncu konca, ponovimo, oni dobro znaju da su najjaci jedino kad su zajedno. A na koju ce stranu, svi zajedno, procijenice na vrijeme.

Darko SUKOVIC