ZBRKA OKO TUDjMANOVE BOLESTI

AIM, ZAGREB, 13.1.1997. Bilo je potrebno samo nekoliko dana - ne vise od pet ili sest - nepojavljivanja Franje Tudjmana ns ekranima Hrvatske televizije, pa da ponovno krenu glasine kako mu se ionako teska bolest jos pogorsala, kako je opet prebacen u washingtonsku bolnicu Walter Reed, ili ga upravo spremaju na put... Da je o tome na vrijeme mislio, mozda bi se i sam Tudjman dosjetio da treba prorijediti gotovo svakodnevna gostovanja na nacionalnoj "dalekovidnici", i tako izbjeci ovo nenadano prokletstvo koje ga je zadesilo. Ovako, bilo je sudjeno da se stvari pokusaju popraviti na onom istom mjestu na kojem su pokvarene. Nakon sto su glasine o bolesti vec obisle zemlju i dobar dio svijeta, odluceno je da se drzavni poglavar svakako mora pojaviti na Televiziji. Za to je odmah nadjen i povod - urucena mu je knjiga poznatog, ali ovom prilikom potpuno neprikladnog naslova "De Civitate Dei"(O bozjoj drzavi) - a omoguceno je da tu beznacajnu priredbu ovjekovjeci citava ceta fotoreportera i snimatelja. Televizija je, dakako, u tonskom dijelu priloga ostro ukorila one domace i strane novinare koji su proteklih dana sudjelovali u sirenju navodno zlonamjernih i potpuno neistinitih informacija o predsjednikovom zdravlju (istog dana tim se osudama prikljucio i vlastima osobito blizak Vjesnik, koji je, pozivajuci se na anonimni izvor - kao da je rijec o vodji neke tajne sljedbe - podvukao da se predsjednik osjeca "jako dobro"). U ove demantije nitko ne vjeruje, a mozda im i nije namjera da ikoga u ista uvjere. Nekoliko dana prije spomenute televizijske predstave, ministar zdravstva Andrija Hebrang jasno je aludirao da zdravstveno stanje Tudjmana stvarno nije dobro, ali da vlast nema namjeru to i javno priznati. Funkcija koju obavlja hrvatski predsjednik, po njemu je previse vazna da bi se, kao u slucaju ceskog predsjednika Havela, o njegovoj bolesti sve reklo. Hebrang je cak pohvalio filipinski primjer, gdje se svjesno obmanjivalo javnost da je predsjednik drzave lakse bolestan, jer se drzalo da je u interesu drzave da odabere vrijeme kada ce reci cijelu istinu. Tesko je zamisliti otvorenije priznanje da se Tudjmanovo zdravstveno stanje nece otkriti dok god vladajuca stranka ne ocjeni da je ucinila sto treba da "prenese vlast" s predsjednika HDZ-a na HDZ. Ili barem to da je ne izgubi vec na ovogodisnjim izborima (sto nije pretjerano ocekivati imali se na umu trenutni rejting HDZ-a u javnosti, te stanje dezorijentiranosti i malodusnosti koje se pocinje uvlaciti u tu stranku). Ali, sto ce vladajuci uciniti nitko ne zna. Umjesto toga otvorena je dosad nevidjena "buvlja pijaca" poluinformacija i nagadjanja. Neka su toliko spektakularna da se najavljuje kako ce Tudjman 22. sijecnja, u redovnom obracanju Saboru u kojem jednom godisnje elaborira o stanju nacije, najaviti svoje - povlacenje s predsjednicke duznosti. Na prvi pogled to izgleda toliko nevjerojatno da se stjece dojam kako su tirazni, "zuti" tjednici koji su to objavili i sami postali zrtve "zutila" glasnogovornika vlasti, tj. njihovih providnih demantija. S druge strane, oni koji malodusno odmahuju na mogucnost da iz vlasti krenu ikakve inicijative za promjenama, takodjer mogu nasjesti istom mestru poluinformiranja i dezinformiranja. Jer jasno je da ce eventualne promjene koje iziskuje Tudjmanova bolest stvarno morati biti toliko velike, da ce vlastima biti najdraze ako ih budu mogle obaviti same. Sa sto manje informacija koje ce o tome procuriti u javnost i u tabore politickih konkurenata iz opozicije. Zasad takav naum funkcionira prilicno dobro. Stovise, medju najistaknutijim ljudima opozicije vlada totalna informativna zbrka, pa neki znaju "sve" o predstojecim promjenama - pouzdano je, smatra Tomcic, da predsjednickih izbora koji padaju ove godine nece ni biti, jer ce se predsjenik Republike ubuduce birati posredno, u Saboru - dok drugi priznaju da o tome ne znaju nista (Tomac). Premda je i uoci donosenja postojeceg Ustava, opozicija imale zbrkane informacije sto se sprema, ili su joj one davane na kapaljku, sada je stvar neusporedivo losija jer ni iz kapaljke vise nista ne kaplje. Istodobno, medjutim, ta informativna susa, koliko god bila neprijatna i frustrirajuca za opoziciju, ipak je vise odraz tjeskobne nesigurnosti u redovima vladajucih. Premda je, naime, opozicija bila ta koja je proteklih godina inzistirala da se ide na reviziju Ustava, i to ponajvise bas u dijelu koji regulira ovlasti predsjednika Republike, evidentno je da su ustavne preinake sada preca briga vladajucih. Oni moraju naci nacina kako da ispune vjerojatno fatalnu prazninu koja bi nastala odlaskom Tudjmana, za sto je vladajuca stranka, a dijelom i zemlja u cjelini, potpuno nespremna. Krivica za to nije, doduse, toliko na njoj koliko na sefu stranke koji nije ucinio nista da nju makar i dekorativno demokratizira i tako je pokusa uciniti punoljetnom i sposobnom za samostalni zivot. No, to je sada najmanje vazno. Vazno je, medjutim, sto Tudjman kani uciniti ovog trenutka, kada vise ne moze biti odlaganja da osposobi svoju stranke da nastavi vladati kao i dosad. I dali uopce kani nesto napraviti. To je mozda i kljucna dilema, o kojoj moze ovisiti i na kakve ce se ustavne promjene ici, jer su pred sefom drzave dvije mogucnosti - nastojati ocuvati monopolnu poziciju HDZ-u, ma koliko to sada izgledalo kao zalijetanje glavom u zid, ili ipak odustati od toga i pokusati nace neko kompromisno rjesenje u dogovoru s dijelom opozicije. Poziv dvjema opozicijskim strankama (HSLS, HSS) vec je i upucen, ali odmah od obiju i odbijen. Odbijanje nije, medjutim, bilo "djonom", a primjedbe koje su dane - HDZ-ov prijedlog nije dosao u sluzbenoj formi (Tomcic), vrijeme za medjustranacku suradnju nastupit ce poslije predstojecih izbora (Budisa).. - ne iskljucuju da do suradnje ipak dodje. Stovise, i iz SDP-a su javili da su voljni na nju - ako HDZ odustane od proganjanja "Stojedinice" opozicija ce vjerojatno odustati od velike izborne koalicije, a poslije izbora moguce su i koalicije s njim (Tomac) - iako eks-komunistima uopce i nije stigao nikakav poziv za suradnju iz stozera vladajucih. Kao sto se vidi, s pravom se nagadjalo da i u redovima vodecih ljudi opozicije ima dovoljno onih koji u osnovi pristaju na temeljnu Manolicevu tezu kako treba pomoci HDZ-u da se "reformira". S druge strane, nitko ipak ne bi htio "trcati pred rudu", vjerojatno cekajuci da predstojeci izbori pokazu koliko HDZ zapravo jos "tezi". Ako bi on pretrpio apsolutni poraz na lokalnim izborima i barem relativni na izborima za Zupanijski dom Sabora - i jedno i drugo dosta je realno ocekivati - tada se opozicija vjerojatno ne bi zadovoljila samo time da se predsjednik Republike ubuduce bira u Saboru, nego bi ultimativno trazila i izvanredne parlamentarne izbore (za sto ima formalnog opravdanja, jer sadasnji sastav parlamenta nije biran s mandatom da netko od zastupnika poslije bude kandidiran za predsjednika Republike). Iz ovoga bi logicno slijedilo da opozicija nije ni zainteresirana za ustavne promjene prije izbora. HDZ bi naprotiv imao razloga za zurbu, kako bi kroz ustavne preinake kapitalizirao vecinu koju sada ima, a ubrzo bi mogao bez nje ostati. No, opozicija drzi kljuceve dvotrecinske vecine u Zastupnickom domu Sabora, koja je potrebna za reviziju Ustava, tako da ako bi HDZ htio i isforsirati promjenu Ustava prije izbora, pitanje je bi li mu to poslo za rukom. Zato su mozda u pravu oni koji odmahuju da ce u dogledno vrijeme doci do ustavne revizije. Ali nisu nista manje u pravu oni koji vjeruju da su te promjene neizbjezne i da se u dogledno vrijeme ipak moraju izvrsiti.

MARINKO CULIC.