SUPEKOVI "VERBALNI DELIKTI"

AIM, ZAGREB, 12.1.1997. "Od svojih gimnazijskih dana bavio sam se politikom. Smatram da me se ne moze kao intelektualca politicki "kastrirati" i zabraniti mi da iznosim vlastite humanisticke stavove, koje zastupam vc vise od pola stoljeca". Tako predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Ivan Supek vidi svoju poziciju nakon prijedloga akademika Zeljka Bujasa na izvanrednoj skupstini HAZU potkraj prosinca da se u Statut uvrsti odredba kojom se predsjedniku Akademije prijeci angazman u dnevnoj politici, jer je "HAZU nacionalna institucija i stoga njezin predsjednik svojom djelatnoscu mora nadilaziti aktualne, dnevnopoliticke sukobe". Na samoj sjednici predsjednik Supek predlozio je da se na zatvorenom sastanku u veljaci clanstvo HAZU pozabavi tom temom. Temelj za raspravu bit ce tekstovi sto ce ih akademici Bujas i Supek napisati svaki u obranu svoga stanovista. U ocekivanju te za hrvatsku politicku scenu koliko aktualne toliko i indikativne rasprave, odmah su po praznicima zaredali komentari u kojima se prijedlog akademika Bujasa u pravilu ne dozivljava nimalo "akademski". Prstom se upire u cinjenicu da je poznati anglist/amerikanist i sam saborski zastupnik HDZ-a, te da su to jos akademici Ivan Aralica, Stjepan Babic, Dubravko Jelcic, te Vlatko Pavletic, inace potpredsjednik HAZU, ujedno i aktualni predsjednik Sabora. Naravno, uz vec notorni primjer "akademika Franje Tudjmana". Kako bi se onda u kontekstu puristickih zahtjeva na predsjednika Akademije, imao kvalificirati njihov stranacki cvrsto definiran politicki angazman? Akademik Zeljko Bujas odbio je zasad sve medijske pozive da u siroj izjavi ili intervjuu odgovori na slicna pitanja, ne zeleci, kako je objasnio, prejudicirati ishod rasprave u Akademiji. Predsjednik HAZU Supek, naprotiv, spremno se, vec u novogodisnjem broju "Nacionala", upustio u komentar Bujasova prijedloga, jasno izlozivsi i svoju "strategiju" na posebnom sastanku akademika u veljaci: "Odbit cu svaku primisao da sam se ikada bavio dnevnom politikom. Slozit cu se s akademikom Bujasom da predsjednik HAZU ne smije biti stranacli opredijeljen. Ustrajat cu na razlici: jedna je stvar kada Akademija donosi svoj stav Skupstine ili Predsjednistva, koji predsjednik mora vjerno iznositi i zastupati u javnosti. Posve je druga stvar kada predsjednik iznosi svoj osobni stav". U slucaju da akademici ne prihvate njegovu argumentaciju, Supek je odlucio: ako mu vecina uskrati povjerenje, dat ce ostavku na mjesto predsjednika. Unaprijed je ne zeli dati, "jer bi to znacilo priznanje neke krivice, koju uopce ne osjecam". Akademik Bujan, tvrdi se, odlucno porice mogucnost da je njegova inicijativa rezultat nekih sirih konzultacija, bilo u HDZ-u ili medju akademicima. Nema razloga ne povjerovati da je doista tako. Medjutim, ostra reagiranja po novinama na Supekove javne istupe u posljednje vrijeme, daju elemente i za drukciji zakljucak: njegovi stavovi uznemirili su hadezeovske krugove u prvom redu svojom radikalnoscu, a tek dodatno iritiraju i zato jer ih je napisao ili izgovorio aktualni predsjednik HAZU. Jos je svjeza polemika koju su izazvali Supekovi nimalo njezni tekstovi objavljeni ljetos u "Novom listu", u kojima nije stedio ni predsjednika Tudjmana ni politiku njegove stranke. Dodatno ulje na vatu dolio je kritickim govorom na nedavnom prosvjednom skupu Sindikata prosvjete i znanosti, te sudjelujuci kao gost na Glavnoj skupstini Hrvatske seljacke stranke. Svi se ti istupi najcesce dozivljavaju i tumace u kontekstu Supekova prihvacanja (odnosno neodbijanja) svojedobnog prijedloga predsjednika Istarskog demokratskog sabor Ivana Jakovcica da upravo Supek, kao nestranacka osoba, bude zajednicki kandidat oporbe, odnosno protukandidat HDZ-ovu kandidatu na predstojecim predsjednickim izborima. U spomenutom intervjuu "Nacionalu" Supek tu mogucnost ne negira, iako o politicarima nema bas najbolje misljenje (ili bas zato), jer "njima ponajvise upravlja pohlepu za vlascu, novcem i publicitetom". Sebe je, objasnjava, ponudio "samo u krajnjem slucaju, ako se oporbeni lideri ne dogovore o kandidaturi nekoga iz svojih stranaka". Smatra da se opozicijske stranke, razjedinjene kakve jesu, opasno kockaju s gubitkom prvog kruga izbora, jer se "pod odredjenim okolnostima moze dogoditi da do drugog kruga izbora uopce i ne dodje, a kandidat HDZ-a, s relativnom vecinom iz prvog kruga imat ce tada vec nekakav legitimitet". S obzirom na njegov veliki ugled, i u Hrvatskoj i u svijetu, na burnu disidentsku proslost, te visoku dob (81 mu je godina), Supeku se tesko mogu uputiti prigovori da pretendira na nekakvu "politicku karijeru", a pogotovo da ocekuje za sebe kakvu opipljivu korist. Da i u tom pogledu stvari budu do kraja jasne, vec je u nekoliko prigoda isticao da svoju eventualnu funkciju predsjednika drzave dozivljava kao vrlo precizan ograniceni mandat od nekoliko mjeseci. Onoliko koliko bi bilo potrebno da se imenuje nova, visestranacka vlada, raspusti Sabor i raspisu parlamentarni izbori, kako bi novoizabrani Sabor "pokrenuo ustavnu reformu ustrojavanja cistoga parlamentarnog sustava". Supek je, dakle, i u najnovijem intervjuu vrlo odredjen u svome vidjenju bliske hrvatske buducnosti: "Predsjednik republike i nova Vlada istodobno bi radili na gospodarskim reformama, od kojih je najvaznija ponistenje i revizija pretvorbe drustvenog vlasnistva. Predsjednik RH, kao vrhovni zapovjednik, u vrlo bi kratkom vremenu depolitizirao vojsku i policiju. Sabor bi, u roku od samo nekoliko mjeseci, nakon dva citanja i javne rasprave, mogao usvojiti novi Ustav. U tome trenutku izabrani predsjednik podnosi ostavku, a, u skladu s novim Ustavom, bira se novi predsjednik, s bitno umanjenim ovlastima. Taj proces ne bi smio trajati duze od pola godine". Nema dvojbe da citirane recenice nisu nikakva glazba za usi "toboznjim velikim Hrvatima" koji, kako kaze Supek, "danas obozavaju drzavu, ali proteklih su nekoliko godina iskoristili vlast za prisvajanje najveceg dijela narodnog bogatstva", te se "s tim ljudima ne moze ici zajedno", misleci na hadezeovske skorojevice s kojima opozicija ne moze suradjivati a da se ne kompromitira. Je li takav diskurs neprimjeren predsjedniku Akademije, o kome ce se uskoro morati ocitovati akademici. Izvjesno je da nitko nece moci racunati na argumentaciju kako su Supekovim stavovima zateceni. Cijeli je, naime, njegov obiman publicisticki (dijelom i literarni) opus napisan u istom duhu intelektualne distance i kriticke pozicije spram vlasti, jucer jedne, danas druge. Posebno to vrijedi za njegove knjige iz osamdesetih godina, prvobitno objavljene u inozemstvu ("Krivovjernik na ljevici" i "Krunski svjedok protiv Hebranga"), jer ih se u domovini nitko nije usudio tiskati. S reputacijom takve osobe, Supek je 21. Ssudenoga 1991. prvi put izabran za predsjednika HAZU. Tri godine kasnije, 17. studenoga 1994., kada se ponovo birala ista uprava, izbor je prosao u ozracju napada na "nedostatno hrvatsku" Akademiju sa saborske govornice, te na zavrsni dokument medjunarodnog skupa o miru, ljudskim pravima i odgovornosti intelektualaca, sto ga je pocetkom listopada iste godine u Opatiji organizirao HAZU. Samo nekoliko dana prije izborne skupstine u "Vjesniku" je objavljen tekst akademika Slavena Barisica "Politika na mala vrata pa u HAZU". U sva tri slucaja, ako i nije spomenut imenom i prezimenom, znalo se da kritike u prvom redu ciljaju osobu Ivana Supeka. Zato se ni najnovija inicijativa akademika Zeljka Bujasa, bez obzira na motive njezina pokretaca, nece moci osloboditi turbulentnog konteksta koji vec desetljecima prati javnu djelatnost Ivana Supeka. Odvise je, naime, "izvanakademijskih" elemenata koji utjecu na recepciju poteza sto ih vuce sadasnji predsjednik Akademije. MERI STAJDUHAR