MILOSEVIC KAO ALIBI

AIM, ZAGREB, 11.1.1997. Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman nedavno je obznanio senzacionalnu informaciju kako je dogadjanje naroda najprije bilo planirano u Zagrebu, a potom se trebalo prosiriti na Sarajevo i Beograd. Cilj je te medjunarodne zavjere da se Tudjman, Milosevic i Izetbegovic kazne, to jest smjene, zato sto su najodgovorniji za raspad Jugoslavije. Sve je to prema hrvatskom drzavnom poglavaru trebalo biti ostvareno uz pomoc domacih izdajnika, koji su potplaceni Judinim skudama. Bio je to zapravo prvi Tudjmanov komentar velikog protestnog okupljanja Zagrepcana na Jelacic placu, a povodom oduzimanja frekvencije popularnom Radiju 101, ali zapravo istodobno i ocjena vala ulicnih nezadovoljstava sirom Srbije kojima su neposredni povod bile izborne kradje. S ovakvom izjavom Tudjman je ponajprije pljunuo na ponos oko 150.000 ljudi svog glavnog grada, a istodobno dao i podrsku Milosevicu, ne pokazujuci simpatije za one koji su na beogradskim ulicama uzvikivali: Nije ovo Zagreb! I retorika i djela, po tko zna koji put, pokazali su bliskost u nacinu vladanja hrvatskog i srpskog predsjednika, s tom razlikom da Tudjman do sada nije bio prisiljen koristiti specijalce na tako okrutan nacin. Hrvatski mediji, posebice oni drzavni, vrlo su sturo, oprezno i suzdrzano izvjestavali o bogradskim i inim zbivanjima, naprosto ne znajuci sto sa tim vrucim krumpirom, pogotovo sto je Tudjman ovim svojim dvojbenim i kontradiktornim tezama dao okvir unutar kojeg su se smjeli kretati. Tek nesto vise o najnovijem srpskom dogadjanju naroda moze se saznati iz TV-emisije "Motriste", koju je duhovita Stojedinica odavno prekrstila u "Mokrista", a najpouzdaniji izvor bila je, i ostala, TV Slovenija koja se vidi u vecem dijelu Hrvatske. Nekoliko je kljucnih razloga zasto je hrvatska javnost, kako ona sklona Tudjmanu i HDZ-u, tako i ona opoziciona, i to od krajnje desnice, pa do ljevice, rezervirana prema dogadjajima u Srbiji. Naime, bez obzira na to sto gotovo nema Hrvata koji Milosevica ne krivi za rat, za razaranje hrvatskih gradova i sela, za srpsku pobunu, za mnostvo mrtvih i ranjenih, nestalih, protjeranih, prognanih i iseljenih, sto ga smatraju izravnim krivcem za brutalni rat sto se vodio u BiH, sto je sve bio pokusaj operacionalizacije sulude ideje o Velikoj Srbiji, mnogi se se pitaju: a po cemu se to razlikuje opozicija? Ovdje nije zaboravljeno da je upravo Vuk Draskovic autor teze o Srbiji sa granicom na liniji Virovitica-Karlobag, da je upravo on prvi slao dobrovoljce u Hrvatsku i da je Milosevica optuzivao ne zato sto je zapoceo rat vec zato sto ga je izgubio. Mladoliki, pak, Djindjic odavno je potrosio svoj image liberalnog i libertatnog politicara u trapericama i hrvatska ga javnost dozivljava kao velikosrpsko janje u vucjoj kozi. Splasnule su simpatije i prema Vesni Pesic, jer se ljudi pitaju sto ona radi u tom drustvu gdje su troprstasi i na binama i u publici? Ono kljucno sto pak daje nadu da se zaista pojavila, a ne probudila, i ona druga Srbija je cinjenica da vecinu demonstranata cine mladi ljudi, oni koji su maltene bili djeca kada je Milosevic kretao u svoje ratne pohode. Upravo taj podatak ne daje za pravo onima koji tvrde: svi su oni isti i povod su za suptilnije analize najnovijih srpskih gibanja. Dodatnu poteskocu i objektivnoj analizi predstavlja uplitanje Srpske pravoslavne crkva, koja je, otkazala poslusnost Milosevicu, ali u njenom saopcenju strsi onaj dio koji vozdu stavlja na dusu izdaju svoje zapadne brace, sto se u Hrvatskoj gotovo bez iznimke tumaci kao dokaz da SPC nije odustala od programa Velike Srbije i da se velika vecina Srba nije odrekla svog mitskog poslanja i dozivljavanja sebe kao nebeskog naroda. No bez obzira na svu slozenost i suptilnost onoga sto se zbiva u Srbiji, ne mareci za medjunarodne pritiske na Milosevica i njegovu djelomicnu kapitulaciju pred vlastitim narodom, ma koliko to ulicno drustvo bilo sareno, aluzbeni Zagreb i dalje zeli Milosevica za partnera. Tako ce proslog tjedna u jednom poduzem komentaru-analizi Obrad Kosovac na HTV-u doslovce izjaviti: Hravstkoj ne odgovara demokratska Srbija! Slicne, ali novinarski pismenije, umivenije i uvijenije teze mogle su se procitati, primjerice, u "Vecernjem listu" ili "Vjesniku". Zasto Hrvatska hoce Milosevica, zbog cega sluzbeni Zagreb nema simpatija prema koaliciji "Zajedno" i onim stotinama tisuca Beogradjana koji uporno traze promjene i smjene? Zasto se HDZ boji demokratske Srbije, zasto Tudjmanu ne odgovaraju promjene u susjednoj zemlji s kojom je prije nekoliko mjeseci potpisao dokument o medjusobnom priznanju i normalizaciji odnosa? Jedan dio razloga treba traziti u samoj unutrasnjohrvatskoj situaciji, gdje su moguce paralele izmedju zagrebackih i beogradskih izbora, odnosu prema medijima, pri cemu posebno bodu u oci slucajevi Stojedinice i Radija B92, gradjanskim i nacionalnim pravima, stanju u pravosudju. Promjeni li se ponesto od toga u Srbiji, a mijenja se, Hrvatska bi se nasla pod jos vecim pritiskom kako domace, a onda i medjunarodne javnosti. No, sustinski razlozi za podrsku Milosevicu ipak su iskljucivo u sferi vanjske politike, jer sto nedemokratskija Srbija, ali i Albanija, Makedonija, Bugarska, Rumunjska ili Moldavija, to je vise argumenata da se odbiju inicijative Evropske unije o regionalnom balkanskom pristupu ili one americke o jugoistocnoj Europi. Umjesto da mijenja stanje u vlastitij zemlji, da na sebe ne navlaci gnjev medjunarodne zajednice zbog krsenja gradjanskih i nacionalnih prava, da ne stvara nepotrebne afere kao sto je ona sa Stojedinicom, "Feralom", "Novim listom" i slicno, da ne obracunava sa protivnicima na nacin da ih proglasava urotnicima i izdajnicima, da ne krsi Ustav kada zeli smjeniti predsjednika Vrhovnog suda, da ne dopusta rehabilitaciju ustastva, da ne prekraja povijest... Tudjmanu je lakse imati Srbiju kao alibi. Hrvatska se vec ranije izjasnila protiv regionalnog pristupa Evropske unije, a nedavno je u Becu zajedno sa Slovenijom odbila potpisati izjavu o namjerama o suradnji u jugoistocnoj Evropi, ali pitanje je sto ce se dogoditi ako Clinton posalje svog posebnog izaslanika u Zagreb, kao sto je ucinio ranije s Madzarima, koji su ipak pristali staviti paraf na ovaj dokument. Navodno ce 14. sijecnja u Zagreb doci americki diplomat Richard Schiffer i pokusati premijera Zlatka Matesu nagovoriti, to jest ucijeniti, da i Hrvatska udje u ovu cudnu asocijaciju. Iz strateskih razloga odluceno je, kako pise "Globus", da Clintonovog kurira nece primiti predsjednik Tudjman, a Matesa, naravno, nema mandat da kaze ni "da" ni "ne". Kosovac, ili TV-covjek za sva vremena, prerevno je shvatio svoj zadatak i ogolio hrvatsku politiku do kostiju, ali zasto bi covjek od zadatka bio suptilniji od svog nalogodavca? No, to je ipak pokusao uciniti zamjenik ministra vanjskih poslova dr. Ivo Sanader kada je u TV- parlamentu izjavio da su zbivanja u Srbiji unutrasnja stvar te zemlje, a da Hrvatska kao clanica OESS-a podrzava stavove ove organizacije. No taj diplomatski odgovor odmah je upropastio dr. Ivic Pasalic, glavni Tudjmanov savjetnik i potpredsjednik HDZ-a, izjavivsi kako su Srbi mnogo puta u povijesti skidali srpske glave, ali uvijek su bili jedinstveni protiv nas. I tu se opet vratismo na pocetak: svi su oni isti, pa ako je vec tako onda bolje Milosevic nego netko drugi. S njime smo vec napravili dosta dobrog posla.

GOJKO MARINKOVIC