MEMORANDUM ZA RAZMJENU

AIM, ZAGREB, 10.1.1997. Hoce li Vukovar ostati srpski grad i kada se ponovo vrati pod hrvatsku vlast? Hoce li Srbi u tom gradu zadrzati vecinu i nakon mirne reintegracije istocne Slavonije? Vladajuci krugovi takvu mogucnost pokusavaju relativizirati, ali je ne demantiraju. Ispada da bi upravo takav rasplet mogao biti konzekvenca rjesenja sto ga Tudjman sada nudi Srbima.

"Memorandum o dovrsenju mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja", kako glasi puni naziv dokumenta, sto ga je hrvatska vlast ponudila prijelaznoj upravi i istocnoslavonskim Srbima, odredjuje izborna pravila i polozaj srpske zajednice u Hrvatskoj. Lokalni ce se izbori u cijeloj drzavi, ukljucujuci i podrucje istocne Slavonije, sada pod medjunarodnom upravom, provesti za nesto vise od dva mjeseca. Hrvatska strana sada prihvaca da na izborima mogu sudjelovati svi Srbi, koji imaju hrvatske dokumente. Dakle, oni koji su i prije rata zivjeli u Hrvatskoj i koji te dokumente zatraze. To znaci da na biralista mogu Srbi koji su u istocnu Slavoniju dosli iz drugih dijelova Hrvatske. Takvo je rjesenje predvidjeno Erdutskim sporazumom, ali ga je Zagreb dosad pokusavao osporiti. Sada je prihvatio i odredbu da Srbi mogu birati gdje ce glasati - tamo gdje sada zive ili u mjestima svoga prijasnjeg boravka.

Memorandum razumijevanja, kako su ga neformalno vec krstili, nudi Srbima mjesto dozupana u dvije zupanije, Vukovarsko- srijemskoj i Osjecko-baranjskoj, nekoliko visih mjesta u ministarstvima, tri mjesta u Zastupnickom domu Sabora, sto imaju i danas, i jedno mjesto u Zupanijskom domu. Kao i drugim manjinama, Srbima se nudi kulturna i prosvjetna autonomija. Mogli bi osnovati i Vijece srpske etnicke zajednice, za spomenute dvije zupanije, s ovlastima inicijative prema vladi i sefu drzave. Takodjer je predvidjeno da Srbi nece morati sluziti vojni rok; mogu ga, kao drugi gradjani s prigovorom savjesti, odraditi kao radnu obavezu.

Memorandum ne govori, ali ponuda, navodno, ukljucuje i neka konkretna kadrovska rjesenja. Kuloari najavljuju da ce se maknuti osjecki zupan, tvrdi i desni Branimir Glavas. Svojedobno se culo da je medjunarodna uprava u istocnoj Slavoniji vec trazila njegovo smjenjivanje, jer joj svojim stavovima i ponasanjem prema Srbima otezava proces mirnog reintegriranja tog podrucja. Tudjman je, navodno, sada spreman i na takve ustupke. Ali Glavas nije, to je javno deklarirao, pa ce se tek vidjeti kako ce okoncati pokusaj pacificiranja HDZ-ovih jastrebova. Veliko, je naime, pitanje koliko je takav pokusaj uopce ozbiljan.

Hrvatski rezimski mediji komentiraju da je Memorandum politicki mudar i prema Srbima vrlo velikodusan potez. Zaista, rijec je o ponudi na kakvu Tudjman donedavno nije bio spreman. Javnosti se tvrdi kako je to motivirano zeljom da se mandat medjunarodnih snaga i njihovo prisustvo u Hrvatskoj sto prije okonca. Iako njegove rezultate u posljednje vrijeme hvali, Hrvatska zeli da UN-ova upravitelja istocne Slavonije, generala Kleina, sto skorije isprati, zeli sto hitniju deinternacionalizaciju srpskog pitanja. Ovdje se moze cuti da medjunarodna zajednica za Srbe trazi vise nego bi to oni sami mogli izboriti. Vjerojatno se Tudjmanu zuri s povratkom u Podunavlje i s obzirom na njegovo zdravstveno stanje. On, po svoj prilici, ne zeli da svoje, kako se tvrdi, povijesno djelo ostavi nezavrseno.

Memorandum je vec dozivio ostre kritike, iz oporbenih i prognanickih redova. Najcesce se osporava odredba o slobodnom izboru mjesta glasanja. Zlatko Tomcic, predsJednik Seljacke stranke, tvrdi da bi na taj nacin Vukovar sutra mogao biti grad s vecinskim srpskim stanovnistvom, sto prije rata nije bio. Zdravko Tomac, lider Socijaldemokratske stranke, takodjer ukazuje na opasnost uspostavljanja nove etnicke slike u Podunavlju. Memorandum na neki nacin zaista podrazumijeva odustajanje od pokusaja obnavljanja prijeratne nacionalne strukture u tom podrucju. Ako na istoku Hrvatske ostanu svi Srbi, koji sada tamo zive, Hrvati - cak i kad bi se svi vratili - brojcano bi im tesko mogli parirati. A takva ce mogucnost povratak dodatno obeshrabriti. Iako je vrhovnistvo naumilo organizirati spektakularan povratak u Vukovar. Tudjman govori da ce pod "pobjednickim stjegovima" povesti Hrvatsku na Dunav. Bit ce to, mozda, povratak hrvatske vlasti, tesko i povratak prognanika.

Sluzbenici Predsjednickih dvora odredbu o slobodnom izboru mjesta glasanja brane tvrdeci kako se na taj nacin osigurava da i Hrvati, koji su u Hrvatsku dosli iz Vojvodine ili Bosne i Hercegovine, dobiju ovdje pravo glasa. Kako su oni najcesce smjesteni po Krajini i zapadnoj Slavoniji, mjestima koja su prije naseljavali Srbi, to znaci da ce se na skorim izborima zapravo cementirati razmjena stanovnistva. Ako se zeli da bivsa Krajina bude hrvatska - gotovo je neminovno da istocna Slavonija bude srpska. A u takovom su, po Hrvatsku nepovoljnom raspletu, sudjelovali svi koji su, djelom ili sutnjom, radili na praznjenju zapadne Slavonije, Like, Banije i Korduna od srpskog stanovnistva. Sada se po prvi put iz oporbenih redova moze cuti da je jedino rjesenje povratak svih na svoje. No, pitanje je nije li za to prekasno.

Moze se razumjeti da hrvatska vlast racuna kako je veliki broj Srba nece docekati. Njihov ce se odlazak, po svemu sudeci, pokusati i stimulirati. Memorandum predvidja da se svima koji zele otici isplati "pravicna naknada". Da su u igri jos neka rjesenja moze se razumjeti iz izjave njemackog ino-ministra Klausa Kinkela. On je Hrvatsku neki dan upozorio kako ne smije dopustiti da dodje do protjerivanja ili masovnog iseljavanja Srba s istoka zemlje. Najavljujuci odlazak medjunarodnih trupa sredinom godine i potpunu reintegraciju istocne Slavonije u Hrvatsku, Kinkel je rekao da bi bilo "strasno" ako bi Hrvati od tog podrucja napravili "drugu krajinu" i pokrenuli novi "masovni bijeg". Istodobno, Sarajevo alarmira tvrdeci da postoji plan o preseljenju istocnoslavonskih Srba u Bosnu i Hercegovinu, u podrucje Brckog. Takvo bi rjesenje vjerojatno odgovaralo i srpskoj i hrvatskoj strani, bilo bi u skladu s politikom koja se iz Beograda i Zagreba dosad vodila, pa bi se oni oko toga, po svoj prilici, lako sporazumjeli. Ako medjunarodna zajednica takav razvoj ne sprijeci, to, izmedju ostalog, znaci da je Bosni i Hercegovini definitivno presudjeno.

JELENA LOVRIC