ZLOCIN I POLITIKA

Sudjenje Aliji Izetbegovicu

Optuzba Alije Izetbegovica za ratne zlocine i aktiviranje sudskog postupka godinu dana nakon zavrsetka rata i u vrijeme mukotrpnog konstituisanja zajednickih organa BiH, ma koliko ona bla pravno utemeljena, ima za cilj opstrukciju Dejtonskog sporazuma, kompromitaciju medjunarodne politike i Izetbegovicevu pliticku kompromitaciju u domacoj i medjunarodnoj javnosti.

Banjaluka, 6.januara 1997. (AIM)

Pred Velikim vijecem Osnovnog suda u Banjaluci pocelo je 24.decembra sudjenje Aliji Izetbegovicu, predsjedniku Predsjednistva Bosne i Hercegovine, zbog vise krivicnih djela povrede medjunarodnog humanitarnog prava, kvalifikovanih kao krivicna djela ratnog zlocina. Glavni pretres je poceo bez prisustva okrivljenog, odlukom sudskog vijeca da se sudjenje odrzi u odsutnosti, "posto je okrivljeni nedostupan sudu ". Branilac okrivljenog, banjalucki advokat Simo Tosic, odredjen za branioca po sluzbenoj duznosti, nije se protivio odluci da se njegovom branjeniku sudi u odsustvu, pa je prvi dan sudjenja protekao u citanju optuznice javnog tuzioca.

Okrivljenom Izetbegovicu stavlja se na teretda je "u periodu od 1.maja 1992.godine do 14.decembra 1996.godine, kao predsjednik Predsjednistva BiH i vrhovni komandant Armije BiH, vodjen idejom o stvaranju islamske drzave, koju je 197o.godine razradio u religiozno-politickom spisu "Islamska deklaracija", naredio svim oruzanim formacijama i civilnim organima vlasti da vrse sistematske progone Srba". Dalje se u optuznici detaljno opisuju pojedinacni slucajevi koji imaju zakonska obiljezja krivicnih djela koja se okrivljenom stavljaju na teret, navode imena gradova i sela koja su bila izlozena vojnickom bombardovanju i granatiranju, i ako nisu bila vojni ciljevi, imena civila i sanitetskih radnika koje su vojnici Vojske BiH mucili, ranjavali i ubijali, kao i logori sa imenima zlostavljanih zatvorenika. Sa cinjenicne i pravne strane, optuznici se ne bi imalo sta prigovoriti. Uz izmjene imena okrivljenig i promjenu toponima na kojima su vrsene opisane radnje, ista optuznica bi se mogla koristiti kao propisani obrazac za mnoge pocinioce masovnih zlocina sirom BiH.

Branilac okrivljenog je prigovorio mjesnoj nadleznosti suda u Banjaluci da sudi u ovom krivicnom predmetu, tvrdeci da krivicna djela koja se stavljaju na teret okrivljenom nisu izvrsena na teritoriji za koju je nadlezan sud u Banjaluci. Sudsko vijece je njegov prigovor odbilo sa obrazlozenjem da je posljedica prouzrokovana izvrsenim krivicnim djelima nastupila na cijeloj teritoriji RS i da je time konstituisana i nadleznost banjaluckog suda. Sud je odbio i Tosice zahtjev za izuzece predsjednika sudskog vijeca, sudije Dragice Glusac, i clana vijeca, sudije Zivane Bajic, za koje je rekao da su izbjeglice iz Sanskog Mosta i Drvara i zbog toga licno ostecene krivicnim djelima koja se stavljaju na teret okrivljenom, sto ih moze ciniti pristrasnim u toku sudjenja. I ovaj prigovor branioca sud je odbio, nalazeci da izbjeglicki status sudija nece uticati na njihovu nepristranost.

Najvise muke sudijama je zadalo pozivanje branioca na imunitet koji okrivljeni Izetbegovic ima kao clan Presjednistva BiH. Po pravilima krivicnog postupka okrivljenom koji uziva imunitet sudjenje ne bi moglo poceti sve dok nadlezni organ taj imunitet ne skine. Javni tuzilac je ovaj prigovor osporio tvrdnjom da po Ustavu BiH nije predvidjen imunitet za clanove Predsjednistva BiH i da se na imunitet moze pozivati samo okrivljeni, a ne i njegov branilac. Ni ovaj prigovor odbrane sudsko vijece nije usvojilo.

Optuznica sa rjesenjem o odredjivanju pritvora, rjesenje o postavljanju branioca po sluzbenoj duznosti i poziv za glavni pretres okrivljenom Izetbegovicu su dostavljeni preko IFOR-a. Nakon toga uslijedila je politicka intervencija sa drzavnog vrha RS pa je sud stavio van snage svoje rjesenje o odredjivanju pritvora protiv okrivljenog. Javnost je putem drzavnih medija obavijestena da je to ucinjeno nakon "razmene poruka izmedju visokog predstavnika za BiH Karla Bilta i predsednice RS dr Biljane Plavsic". Ovo je, svakako, prvo javno priznanje najdirektnijeg uplitanja politike u rad suda i otvoren demant izjave predsjednice, date upravo povodom vijesti da je podignuta optuznica protiv Izetbegovica, kako je pravosudje RS nezavisno.

Tako je "slucaj Izetbegovic" na samom pocetku pokazao "urbi et orbi" da je optuzba Izetbegovica politicki proces koji nece voditi nezavisan sud, nego njegovi politicki nalogodavci po mjeri svojih politickih potreba. I bez ovih ociglednih uplitanja politike u rad suda, cuvarima pravde u RS moze se danas postaviti pitanje sta su cekali pune cetiri godine sa optuzbom Izetbegovica za zlocin u Dobrovoljackoj ulici u Sarajevu, ili masakr kolone vojnika JNA koja je napustala Tuzlu. Ako je politicka vlast cutala i koristila tudje zlocine da bi pravdala svoje, zasto je cutalo nezavisno pravosudje?

Nije samo ovih nekoliko skolskih primjera usaglasavanja stavova politike i suda, mrlja na savjesti pravosudja. Ni nakon visegodisnjeg upornog ponavljanja drzavnog i politickog vrha RS da ce "nasi sudovi suditi ratnim zlocincima po nasim zakonima" organi krivicnog gonjenja u RS nisu jos ni jednog svog gradjanina optuzili za izvrseni zlocin, iako je svojevremeno u vise navrata sam Radovan Karadzic priznao da je zlocina bilo. Ocigledno je da sudovi i ovdje cekaju nalog politike. On ce, kad bude usaglasen, odrediti kada ce se i kome suditi. Sudu ce tako posao biti olaksan, ali ne i savjest.

Za sada, po zakonima koji primjenjuju politicari na Palama, Srbi ce suditi ratnim zlocincima iz Federacije BiH, a sudovi u Federaciji Srbima iz RS, s tom razlikom sto ce Muslimani usput iskazivati svoju kooperativnost i dio predmeta prepustati Haskom sudu. Zakoni retorzije funkcionisace dok ideolozi zla za zelenim stolom, uz casicu i pri dobrom raspolozenju, ne zakljuce da se vise nece optuzivati. To ce biti konacna amnestija zlocina i zlocinaca koja ce do kraja kompromitovati samu ideju o medjunarodnoj osudi ratnih zlocinaca.

Optuzba Izetbegovica za ratne zlocine i aktiviranje sudskog postupka godinu dana nakon rata i u vrijeme mukotrpnog aktiviranja zajednickih organa BiH, ma koliko ona bila pravno utemeljena, danas ima za cilj opstrukciju Dejtonskog sporazuma, kompromitaciju medjunarodne politike i kompromitaciju Izetbegovica u domacoj i svjetskoj javnosti. U ratu uspostavljana ravnoteza zlocina, danas se uspjesno prenosi na teren odgovornosti. Odugovlacenje sa razmjenom zarobljenih i njihovo skrivanje po kazamatima vrsi se upravo sa tim ciljem.

Sto se dalje od rata, sve vise se cini da medjunarodna zajednica posustaje u osudi zlocina i progonu zlocinaca. Zlocinci se u medjuvremenu odlikuju visokim drzavnim priznanjima, a mnogi su vec sjeli u skupstinske klupe, gdje ce donositi zakone po kojima im nece moci suditi niko, osim domaceg suda koji je pod njihovom partijskom i svakom drugom kontrolom. Javnost polako prihvata relativizaciju zlocina i malo ko vise vjeruje da bi neko mogao hapsiti Mladica i Karadzica zbog njihove optuzbe i naloga Haskog suda za hapsenje. Optuzbe su postale sredstvo politicke ucjene i koristice se sve dok ucjene budu davale rezultate.

Uplitanje politike i poslove suda vec je u dobroj mjeri kompromitovalo pravosudje. U pricu o njegovoj nezavisnosti niko vise ne vjeruje. Na to je ministru pravde ovih dana skrenuo paznju i dr Milos Babic, profesor krivicnog prava na Pravnom fakultetu u Banjaluci. Ono sto je odavno jasno pravnim strucnjacima, postaje jasno i narodu koji u poslednje vrijeme bar dva puta nedjeljno "zlocinca Izetbegovica" gleda u drustvu sa svojim "predsjednikom u Predsjednistvu" Momcilom Krajisnikom. Dakle, dok sud u Banjaluci gomila dosije o zlocinima, "zlocinac" u Lukavici sa drzavnim rukovodstvom RS vodi razgovore o buducnosti RS i njenih gradjana.

Sve do neke skore politicke nagodbe sud u Banjaluci ce fingirati nezavisnost na koju ga je podsjetila licno predsjednica Dr Biljana Plavsic nakon sto je objelodanjena optuzba protiv Izetbegovica. Samo malobrojni ce znati da je predmet "aktiviran" nedavnim dolaskom u Banjaluku ministra za pravosudje i njegovog pomocnika iskljucivo po tom zadatku.

Glavni pretres u predmetu okrivljenog Izetbegovica nastavice se 24.januara dokaznim postupkom u kome ce se saslusati oko 200 predlozenih svjedoka. Medju pozvanim svjedocima naci ce se i Jasusi Akasi. Ako sudjenje ne bude okoncano na neki od nacina koje zakon ne poznaje, a koji postoje svuda gdje je pravosudje u zagrljaju politike, Izetbegovica po zakonu ceka smrtna kazna. Malo ko vjeruje da ce ona ikada biti izrecena. Ako i bude, niko ne vjeruje da ce biti izvrsena. A sudjenje bez kazne i presuda bez izvrsenja, jednako su pogubni i za sud, i za politiku.

(AIM) Branko Peric

x y