PRETNJE BESKICMENJAKA

Izbeglice i demonstracije

Ovo nije prica o zivotu izbjeglica iz bivse Krajine i djelova Bosne u Srbiji. Rijec je o pokusaju rezima da ih poslije sest godina nevidjene manipulacije zastrasi i ukloni kao krunske svjedoke posvemasnjeg sloma svega u sta se upustio.

AIM, Beograd, 3.1. 1996.

Udruzenje za pomoc izbjeglicama i prognanim licima u SR Jugoslaviji naime, pozvalo je navedne da se ne ukljucuje u demonstracije na kojim se od vlasti zahtjeva priznavanje rezultata izbora od 17. novembra. Predsjednik Udruzenja Milorad Muratovic zaprijetio im je da ucestvovanje u politickom zivotu "moze biti razlog otkazivanja gostoprimastva od strane zemlje domacina". Izbjeglice se, dakle, ne smiju sluziti sopstvenim mozgom pod prijetnjom deportacije bez obzira na konvencije ratificirane u SR Jugoslaviji. A da ne bi lutali kao guske u magli, Muratovic im porucuje: "Priklonite se humanistima koji vam pomazu, a ne onima kojima vam otezavaju ionako tezak polozaj".

KLICANJE

Za nekoliko ribljih konzervi i par litara ulja iz Crvenog krsta - znaci - izbjeglice moraju klicati rezimu zbog cije su politike ostatali bez kuca i cjelokupne imovine i koji ih sada tretira kao gradjane drugog reda. Tesko je nabrojiti sve prilike kada su Milosevic i njegovi zloupotrebili prekodrinske Srbe: avnojske granice nisu htjeli priznati zbog njihovog postojanja, za povod da u rat zagaze navodili su njihovu zastitu, na volju toga naroda pozivali su se kad su relevntne mirovne planove poput " Z -4" odbijali... Premda se srbijanski rezim jedno vrijeme i te kako oblizivao racunajuci na teritorijalna prosirenja, s tim svijetom gurnutim u krvoprolice, najbolje se ipak, drzala vlast u Srbiji i onemogucavala bilo kakve promjene.

Na drugoj strani je koalicija "Zajedno". Premda se dobar dio njenih lidera u mnogo cemu slagalo sa rezimom kada je pripremao i zapocinjao rat, kasnije su od svega toga itekako napravili otklon i Milosevicu uskratili podrsku. Cak i ako se to zanemari (nitko ne zna koliko je iskreno, a koliko iznudjeno), sigurno je da oni nisu mogli komandovati haubickim baterijama, tenkovskima bataljonima i paravojskama, naredjivati pokolje, razaranja i raseljevanja, postavljati i rusiti lokalne gospodare rata. Srpska opozicija ako i nije bila u stanju pomoci izbjeglicama, bar je znala postaviti prava pitanja vezna za njihovu egzistenciju i sudbinu.

U svakom slucaju, koalicija "Zajedno" odlucno je istupila protiv pljacke i gazenja volje drzavljana Srbije na lokalnim izborima. U protestima i demonstracijama ciji je smisao osvajanje demokracije i zahtjev za polaganjem racuna jedne rigidne autoritarne vlasti - izbjeglice, premda je Milosevicu poslo za rukom ono sto nije Anti Pavelicu, a to je da ih iskorjeni sa prostora u Hrvatskoj i Bosni gdje su vjekovima bili vecina -ne smiju nekadasnjem svesrpskom vozdu viknuti ni "ua". To je stav Udruzenja za pomoc.

Iako je sigurno da se sest stotina hiljada izbjeglica koliko rezim tvrdi da ih ima u Srbiji ne moze vratiti svojim kucama, kao i da nema drzave koja bi ih primila, Muratovicevu prijetnju deportacijom ne treba shvatati olako: obnarodovana je u udarnom Dnevniku RTS, sto u ovdasnjim prilikama ima gotovo zakonsku snagu. Jer sto reci za vlast cija je policija po ulicama lovila vojno sposobne izbjeglice i slala na ratista cim su traktorima na ovu stranu Drine prevezli porodice, plasticne lavore i nesto ljetnje garderobe. Ne bi zato bila nista cudno da pripadnici MUP Srbije u maglovitim nocima dio tih ljudi pocne dovoditi do granica susjednih drzava i protjerivati kako bi zastrasili sve ostale. Svakako, o tome rezim sluzbeno ne bi imao pojma, kao sto pojma nije imao ni o mobilizaciji izbjeglica i, uopce, o ucesescu Srbije u ratu.

Na neki nacin, u istom kontekstu je i najava Bratislave Bube Morine, republickog komesara za izbjeglice da ce sa Republikom Srpskom (RS) u januaru biti potpisan Memorandum o povratku. Kako ce on izgledati i sto ce sadrzavati nije jasno: izvjesno je da RS pretpana izbjeglicama iz bosanske Krajine i Sarajeva, da se oni nalaze u katastrofalnim egzistencijalnim prilikama, te da pravo na povratak ima i stotine hiljada Muslimana i Hrvata, zrtava etnickog ciscenja.

JADNIK

Tesko da ima vece uvrede od pomenute Murtoviceve prijetnje. Ponajprije zato sto nije stigla od kakvog uzdrmanog i razbjesnjelog SPS velmoze, vec od nekoga tko bi po definiciji svog posla morao znati svu tragediju izbjelickog zivota i njene uzroke. Poslije svega sto je snaslo taj svijet, sada se apelira da budu servilni bekicmenjaci i najmizernije udvorice. Drugim rjecima - kad su vec ostali bez igdje iceg - neka ostanu i bez ljudskog dostojanstva da kazu i pokazu sto misle ma sto to bilo.

Neizbjezno je pitanje zbog cega je rezimu trebala Muratoviceva prijetnja. Odgovor lezi u bilansu Miloseviceve desetogodisnje vladavine. Premda se u Srbiji na svakom koraku mogu vidjeti ljudi kako se prihranjuju iz kontejnera, tvornice u korovu, radnici kao sitni sverceri po buvljacima, gradovi i sela u raspadu - sudbina i polozaj izbjeglica najuvjerljiviji su pokazatelj dokle je taj rezim doveo i cemu se od njega treba nadati. Ovo je utoliko znacajnije jer je Milosevicu i njegovim, jedini odgovor na zahtjev gradjana da im se prizna slobodna volja, opuzbe za fasizam i ksenofobicna histerije protiv SAD, Njemacke i cijelog svijeta tj. "svjetskih mocnika" da zele da porobiti Srbiju. Izbjeglice koje su jednom na to nasjeli i cije postojanje rezimu sluzi jos samo kao opravdavanje za katastrofalan polozaj Srbije, simboliziraju njegovu pravi karkter.

Poznato je kako je Milosevic manipulirao tim narodom dok je bio u svojim domovima, kako je instalirao i rusio one koji su se predstavljali za njegove vodje. Po tko zna kakvim linijama, prebiruci po polusvijetu i sljamu, pronasao je Milan Martica, Milana Babica, Borislava Mikelica, dr Radovana Kardzica i njima slicne. Bezpogovorno su izvrsavali sve njegove naloge kada je trebalo svoje sunarodnike zaratiti sa svim komsijama i upropastiti zarad privilegija i moci kakve u takvim vremenima sticu gospodari rata. Sada, kada je sve propalo, likovi poput Mikelica i Muratovica, za stanove, sumnjive poslove, za saku maraka, nastavljaju i dalje slijedititi svog gospodara i obavljati najprljavije poslove zastrasivanja i izludjivanja.

Ne treba postavljati pitanje njihove odgovornosti i obraza. Zavisno od razvoja situacije, Muratovic moze reci da je svoju prijetnju morao dati pod pritiskom rezima, da izbjeglicama ne bude gore nego sto jeste. Odnsno - da je njegovo najiskrenije ubjedjenje da svatko tko zvizdi Milosevicu mora biti protjeran iz Srbije. Poznato je da uvijek ima jadnika spremnih na sve radi kakve privilegije i mrvice vlasti nad ocajnicima poput izbjeglica. Medjutim, stvar je u tome da bas oni, koji su na svojim ledjim osjetili svu "dalekovidnost i mudrost" Miloseviceve politike, ne dopuste Muratovicu i njemu slicnim da ih zastupaju i govore u njihovo ime. U krajnjoj liniji, da su zivjeli samo od sardina i ulja koje su im njegovi "humanisti" djelili, davno bi crknuli.

(AIM) Filip Svarm