KAKO SE CRNOGORSKA VLAST "DISTANCIRA" OD MILO[EVI]A

Momo, majstore

size: Predsjednik Bulatovic je u razgovoru za francuski "Figaro" optuzio srpski rezim za kradju glasova, ali je istovremeno abolirao Milosevica odgovornosti. Zatim je podrzao proteste srpske opozicije i studenata, ali je igrao i glavnog Milosevisevog portparola, prenoseci poruke medjunarodnoj javnosti. Na kraju je ispalo da su za sve krivi novinari koji su ga pogresno interpretirali. To mogu samo veliki makijavelisti

TEKST:

Mozda ce, nakon intervjua francuskom listu "Figaro" i Momiru Bulatovicu, kao nedavno crnogorskom premijeru Djukanovicu, demonstranti u Beogradu, a sve u znak zahvalnosti za podrsku koju im oni, eto, pruzaju, skandirati - "Momo, majstore". Predsjednik Crne Gore je - izjavom da je beogradski rezim 17. novembra pokrao glasove srpskoj opoziciji - dodatno ustalasao vec uzavrlele politicke strasti na ovim prostorima. "Kradja glasova ne moze ostati bez posljedica. Normalno je da izborne manipulacije provociraju ulicne manifestacije", demokratski je rastumacio Bulatovic razloge protestnih okupljanja u Srbiji. Izjava predsjednika Crne Gore neporecivo je priznanje nekoga ko je dobro informisan, i ko je blizak celnicima SPS-a, da je rezim u Srbiji lazirao "slobodne" izbore za lokalne organe vlasti. Bulatovic je, kako kaze, podatke o pobjedi koalicije "Zajedno" imao iz prve ruke - direktno od srpskog predsjednika Milosevica.

Analiza intervjua ukazuje, medjutim, da predsjednik Crne Gore uopste nije nesmotreno istupao, bez prethodnih konsultacija sa Beogradom, te da je vrijeme za razgovor za ugledni francuski list brizljivo odabrano. Za razumijevanje ove teze potrebno je vratiti film dogadjaja desetak dana unazad. Naime, jos 17. decembra Stejt dipartment je pedantno nabrojao sest uslova koje Milosvicev rezim treba da ispuni, ukoliko ne zeli dodatno konfrontiranje sa Amerikancima i zavodjenje novih jednostranih sankcija prema SRJ. Americki ultimatum je uglavnom sadrzao osnove demokratskih nacela po kojima bi vlast u Srbiji morala da se ponasa: priznavanje rezultata izbora od 17. novembra, otvaranje dijaloga sa opozicijom, uzdrzavanje od upotrebe sile nad demonstrantima, oslobadjanje medija od drzavne kontrole, odnosno sve ono na cemu Ameri insistiraju uvijek u sukobu sa "ostacima komunisticke svijesti".

No, mnogima je, izgleda, promakla jedna sugestija Stejt dipartmenta. "Ne bi bilo na odmet jedno obnovljeno i pojacano Bulatovicevo upozorenje Milosevicu na to kakve ce medjunarodne posljedice imati i po Crnu Goru njegovo dalje odbijanje priznavanja legitimnih rezultata opstinskih izbora u Srbiji", porucio je Vasington.

Ne moze biti bas puka slucajnost - tri dana kasnije, u francuskom "Figaru" osvanuo je Bulatovicev intervju u kome predsjednik Crne Gore sa zaljeljem konstatuje da "sve ove manifestacije imaju nesrecne reperkusije po Crnu Goru". Predsjednik Republike je zato rekao da se "raduje dolasku u Beograd delegacije eksperata OEBS".

Valjalo bi, dakle, odgoneti zasto se intervju Momira Bulatovica pojavljuje bas poslije americke "preporuke". Naime, demokratski nastrojeni predsjednik Crne Gore znao je rezultate izbora svega dva-tri dana nakon obavljenog glasanja ("u rukama sam imao preliminarne rezultate"). Milosevic mu je licno, kao starom politickom saborcu, jos 21. novembra, kako Bulatovic opisuje, uz kafu i pice, priznao da je koalicija "Zajedno" osvojila Beograd i niz vecih gradova u Srbiji. Ako se bas pridrzavao demokratskih nacela i ako se distancira od poteza Beograda, predsjednik Crne Gore je ovo senzacionalno saznanje morao odmah saopstiti domacoj i svjetskoj javnosti. Umjesto toga, Bulatovic je "mudro" cutao punih mjesec dana, sve dok se nije bilo evidentno da SAD nece odustati od zestokog pritiska na vlasti u SRJ, prijeteci cak i jednostranim uvodjenjem sankcija. U medjuvremenu, drzavna crnogorska televizija, apsolutno pod kontrolom DPS-a, nije se pretrgla u pracenju dogadjaja u Srbiji, a da ironija bude veca, urednici re-imske Televizije su se, u danima kada je Beograd bio okupiran stranim tv ekipama, zalili kako nemaju sta da ponude u Dnevniku, jer, "u svijetu se danas nista znacajno nije desavalo".

Ma koliko da se glorifikuje ova "hrabrost" Bulatovica, on u ovom intervjuu francuskom dnevniku nije, u stvari, rekao ni{ta sto ne odgovara njegovom savezniku - Slobodanu Milosevicu. Jer, u trenutku kada je javno saopstio da je greska rezima u Beogradu "sto nije priznao rezultate izbora od 17. novembra", svi su vec, i u Srbiji i u svijetu, imali podatke o kradji glasova. Kradja glasova se, dakle, nije ni mogla vise prikrivati. Sustina Bulatoviceve izjave nije ni bila u otrkivanju prestupa i prestupnika, vec u aboliranju i poricanju svake odgovornosti srpskog predsjednika Milosevica. Na pitanje francuskih novinara da li je Milosevic licno nalozio kradju glasova, Bulatovic spremno odgovara: "Ne. Dobro ga poznajem. On je vjest politicar i ne bi nikad nacinio takvu gresku".

Tri su osnovne namjere Bulatovicevog intervjua. Crnogorska je vlast ponovo odigrala igru "dobrih momaka" u ocima medjunarodne javnosti. Govoreci o situaciji u Srbiji, Bulatovic ne zaboravlja da istakne kako su izbori u Crnoj Gori protekli u "fer i korektnoj atmosferi", napominjuci da se svi "nesporazumi u Crnoj Gori rjesavaju skupstinskim dijalogom". Po toj logici ispada da u SRJ postoje dva politicka sistema. U Crnoj Gori je sve po najvisim demokratskim standardima, a sto se tice Srbije, gdje se krade na izborima - tu vec Bulatovic i njegove kolege iz Demokratske partije socijalista ne mogu uticati, osim da mole da se problemi sto brze rijese. "Na nesrecu, to je sve sto ja mogu da ucinim", skruseno ce Bulatovic ocijeniti svoj uticaj na rezim u Beogradu.

U vrhu Demokratske partije socijalista posebno su se postarali da intervju ne poprimi nepozeljne efekte kod crnogorske javnosti. Iako je agencija Beta jos 20. decembra obnarodovala izvode iz intervjua Bulatovica listu "Figaro", drzavni mediji u Crnoj Gori nijesu reagovali. Tek dva dana kasnije, jedini dnevni list "Pobjeda" objavio je skracenu verziju intervjua, uz izvjesne korekcije. Uz intervju objavljen je, na prvoj strani i uokviren, demantij iz kabineta Predsjednika Republike, u kome se kritikuje Betin izvjestaj uz opasku da su "politicki stavovi i ocjene predsjednika Bulatovica prikazani u potpuno iskrivljenom svijetlu". Koji stavovi i koje ocjene - nije naznaceno. Uporedjivanjem dvije verzije - lista "Pobjeda" i agencije Beta - moze se primijetiti da su neki izrazi predsjednika Bulatovica prilicno ublazeni, a dio intrevjua u kome se kritikuju srpski drzavni mediji u "Pobjedi" nije ni objavljen.

Predsjednik Bulatovic je, dakle, u kratkom, polusatnom, razgovoru za francuski "Figaro" iznio niz protivrjecnih konstatacija: optuzio je srpski rezim za kradju glasova, ali je istovremeno abolirao Milosevica odgovornosti; zatim je podrzao proteste srpske opozicije i studenata, a onda je postao glavni portparol Milosevicevih tajnih poruka medjunarodnoj javnosti. Na kraju, ispalo je da su za sve krivi novinari koji su ga pogresno interpretirali.

Citava guzva oko Bulatovicevog intervjua listu "Figaro" vjerno slike sustinu vlasti Demokratske partije socijalista. Nije im ni prvi put da pokusavaju da se otrgnu iz Milosevicevog zagrljaja: pokusaj u Hagu, zatim prilikom smjene Cosica, Panica. Osim toga, izvori bliski Demokratskoj patiji socijalista, govore da je crnogorska vlast prilicno izgradila mrezu uticaja u medjunarodnim krugovima gdje se Crna Gora nastoji prikazati samosvojnim politickim subjektom. To je, ocito, politicka igra na vise aduta. Zato i u naredenim danima (i mjesecima), sve do konacnog raspleta u Beogradu treba ocekivati da celnici DPS-a podrze sve "zdrave snage" u Srbiji - i Milosevica, i SPS, ali i koaliciju "Zejedno". Naravno, kad pobjednik bude na vidiku, njemu ce se, po tradiciji prikloniti.

Drasko DjURANOVIC (AIM, Podgorica)