JEDNO NOVO SARAJEVO

CRVENKAPICA I VUCICI

SARAJEVO, 20.12.96.

Alzira Hakalovic nece vise staviti sesir na svoju lijepu dvadesetogodisnju glavu. A, dobro joj stajao. Ustanovila je to nedugo nakon sto je pocetkom septembra iz rodnog Konjica dosla u Sarajevo da studira knjizevnost. Da postane pisac.

Rat ju je zatekao na prelazu izmedju djetinjstva i djevojastva. Uspjela je da prezivi granate i zavrsi srednju skolu, ali je ostala zeljna svega lijepoga sto mladost donosi. I sesira na glavi: jednom ga je u butiku, probe radi, stavila na glavu i ostala ocarana svojim novim izgledom. No, pristojne zene u Konjicu ne nose sesir, jer je taj modni detalj namijenjen "zna-se- kakvim" zenama.

Alzirina sestra, vec nekoliko godina udata u Sarajevu, imala je dva sesira, crveni i sivi. Uz svu svoju umiljatost, Alzira je neki dan od ne bas darezljive sestre uspjela da na posudbu iskamci onaj crveni. Savrseno joj je stajao, imala je i crveni kaput...

"Prava sam Crvenkapica", kazala je sepureci se pred sestrinim ogledalom. "Cuvaj se ti sarajevskih vukova, i oni se zalijecu na crveno", odgovorila joj je sestra i ispratila na vrata.

Alzira se s Alipasina Polja spustila do Televizije, usla u tramvaj do Cengic- Vile, naselja na cijoj tramvajskoj stanici pise "C. Vila". (Novokomponovane Sarajlije shvatile su ovo kao puno ime i sada ga normalno nazivaju i pisu Cvila.) E, tu, na Cvili, Alzira je sisla s tramvaja da saceka autobus, koji ce je odvesti na periferiju, u Buca Potok, gdje u tetkinoj kuci ima studentsku sobicu.

Elegantnu ljepoticu sa crvenim sesirom na glavi zapazili su svi koji su cekali autobus. A bilo ih je pedesetak. Medju njima i grupa od pet-sest ni djecaka, ni mladica. Najstariji i najkrupniji medju njima, ocigledno vodja grupe, prisao je Alziri s podrugljivim izrazom na licu.

• Kako ti je ime, curo? - bahato ce, drsko je mjereci pogledom od glave do pete. Sluteci opasnost, Alzira je dublje zavukla glavu u kragnu svog kaputa.

• Alzira. - progovorila je jedva cujno.

• Aaa, nase ime! - razvukao je osmijeh bahati mladic i pokazao puna usta krezavih zuba. - Pa sta ce ti onda ovo djubre na glavi, picka ti materina!

Alzira se vec sledila od straha i pogledom pocela traziti pomoc od ljudi koji su cekali autobus. Medju njima su bila i dva policajca, ali oni su najednom okrenuli glavnu na drugu stranu.

• Sta zvjeras, droljo! - izderao se silezija i dograbio sesir sa Alzirine glave. - Mahramu na glavu, kurvo! Lovis strance, je l', pa si ovo djubre na glavu naturila! Jos crveno! - odvali momak i baci Alzirin sesir ostalim deranima iz svoje grupe.

Alzira krenu ka njima pokusavajuci da dohvati sesir, ali on iz ruke u ruku poleti ukrug.

• Dajte mi sesir, molim vas, nije moj! Sta sam vam ucinila? - molila je Alzira i bespomocno pogledivala prema putnicima iz gomile, a narocito ka dvojici policajaca, koji najednom nadjose razlog da udju u obliznju kafanu. Putnici okrecu glavu od mucnog prizora, a jedan od mangupa baci sesir u snijeg i zgazi ga. Alzira se sagnu da ga dohvati, a mangup je sutnu nogom i svali na zemlju. Djevojka bolno jeknu, dohvati sesir i dize se.

• Vidi drolje, majku joj jebem, ni da zaplace od stida! - tek se sad naljuti vodja grupe i dugnete ruke krenu ka Alziri, ali u tom trenu dodje autobus. Stiscuci izguzvani sesir na grudima, Alzira se probi kroz gomilu i stade pored vozaca. Putnici su kao po komandi gledali ka zadnjem dijelu vozila, a oni mnagupi odose nekud ni ne pogledavsi autobus.

Sutradan je Alzira nekako popravila obod i klobuk izguzvanog sesira i - odnijela ga sestri.

• Sta je, Crvenkapice, ne pali sesir kod sarajevskih vukova? - bockala ju je iznenadjena sestra, ne znajuci nista o sinocnjem dogadjaju.

• Kod vukova mozda i pali, ali kod ovih vucica...Hvala tebi, sele, ali cu ja sebi kupiti sesir kad diplomiram. Zasad mi je dobar i ovaj sal.

• Jao, stvarno ti dobro stoji. Odakle ti?

• upita je sestra.

• Tetka mi ga dala - odgovori Alzira - sigurniji je...

Dragan STANOJLOVIC