"SKARTIRANJE" OSCE-a

AIM, Skopje, 18.12.1996

* "Korpa" koja je urucena Gertu Arensu, sugerise odredjene promjene u odnosu makedonske politicke javnosti prema brojnim medjunarodnim emisarima. * Pokusavajuci da elegantno izbegne transparentno "skartiranje" sa svoje drzave, makedonski zvanicnici su predlozili da postojeca misija OSCE-a preraste u jedan regionalni centar, znajuci da je neprihvatljivo za surevnjive susjede da budu pod kisobran "evropeiziranog" Skopja.* *

Ljubomir Frckovski, sef makedonske diplomatije, proslog mjeseca se ljubazno zahvalio na buducoj saradnji Gertu Arensu, komesaru za manjine opunomocenog na Londonskoj konferenciji o prostorima bivse Jugoslavije. Ovaj Njamcki diplomata, inace, bio je veoma cest i cijenjen gost u ovdasnjim politickim salonima, racunajuci i one najuglednije ali, ocigledno, motivacije za dalje druzenje vremenom su preshale. Sam Arens, vjerovatno potaknut stanovitom prostodusnoscu kojom je u Skopju docekivan, davao je sebi za pravo da povremeno arbitrira o nejdelikatnoj ovdasnjoj materiji, padajuci u zamku da pri tome iznevjeri ocekivanja. Vremenom, pak zbog ucestalosti "padanja u zamku", ovdje su od gospodina Arensa prestali bilo sta ocekivati.

"Korpa" koja je urucena Gertu arensu, medjutim, u kontekstu nekih potonjih dogadjanja sigerise odredjene promjene u odnosu makedonske politicke javnosti, ali i zvanicnih krugova, prema brojnim medjunarodnim emisarima. Jedan na izgled "obicni" okrugli sto o nacionalnim manjinama odrzan sredinom decembra u Skopju, a u organizaciji Visokog komesarijata za manjine OSCE-a, tu promjenu ucinio je bjelodanom. Predstavnici ove organizacije, nekoliko ministara iz makedonske vlade, te stranackih prvaka albanskih nacionalnih partija, sastali su se iza dobro zabravljenih vrata sto se ovdje tumaci kao pouzdani znak da je u pitanju nesto sto je veoma vazno upravo za one od kojih se krije. Spiritus movens dvodnevne seanse bio je evropski komesar za manjinska prava Maks Van der Stul, ciji je boravak u Skopju prosao bez ikakve medijske paznje, sto je vise nego neuobicajeno ukoliko se uporedi sa njegovim ranijim posjetama. Zavjerenicka atmosfera oko Okruglog stola i Van der Stulova uloga u svemu tome, nekako idu u prilog onim posmatracima koji tvrde da se u ta dva dana ipak desio dugo ocekivani nastavak dijaloga izmedju politickih pretstavnika dvaju nejvecij ovdasnjih etnosa - makedonskog i albanskog , mada je ministar Frckovski tvrdio da je u pitanju "opstija rasprava oko tenzija prisutnih u Makedoniji". Nije na odmet podsjetiti kako od rezultata pomenutog dijaloga ustvari u doslovno zavisi buducnost ove drzave.

Pikantni ukus ovom razgovoru cija je vaznost, ocigledno, razmjerna naporima da se minimizira, dali su ovdasnjim medijima prenoseci saopstenje cesto agresivnog i samo na prvi pogled strukovnog Udruzenja etnologa Makedonije, upereno protiv Okruglog stola, i to na trostruko vecem prostoru nego li je posvecen dogadjaju samom. Elem, skribofilni etnolozi veoma ostrim tonom optuzili su komesara Van der Stula kako je prilikom organizacije skupa podlegao silnim pritiscima albanskih politickih partija iz Makedonije, ali i uticaju iz Albanije, sto samo po sebi podrazumjeva prema cijem se mlinu usmjerava voda. Cista je slucajnost sto se saopstenje famoznog Udruzenja, koje je poznato po svojim politickim ekskurzijama, doslo upravo u vrijeme kad je Makedonija, posredstvom svog sefa diplomatije, zvanicno saopstila kako ocekuje da se ovdasnja misija OSCE-a, ili transformise ili povuce iz zemlje. Ova koincidencija, ipak, otvara prostor za razlicite spekulacije u vezi sa pravim motivima iznenadnog "zahladjivanja" odnosa izmedju Skopja i evropskog bezbjednosnog foruma.

Ljubomir Frckovski je, naime, i jednom razgovoru sa novinarima saopstio kako mandat ove misije - znaci sprecavanje sirenja ratnog sukoba - nema vise realnu osnovu. Tako je samo ozvaniceno ono o cemu se u Skopju odavno govorkalo i povremeno, posredstvom vlastima bliskih medija, najavljivalo. Dosadasnje prisustvo OSCE-ovih sluzbenika u Makedoniji, inace, cijeni se kao veoma pozitivno. Uostalom, radi se o medjunarodnoj organizaciji koja je prva dosla na ove prostore. Jos u vrijeme kad je Makedonija nije imala do kraja definisani pravni polozaj i nije bila medjunarodno priznata, ovdje se instalirala misija koja je predstavljala vise od pedeset zemalja clanica OSCE-a. Poslije Deytonskog sporazuma, medjutim, neki ovdasnji krugovi misle da je prestala potreba za postojanjem ove misije, osim ako se to ne odnosi na njeno bavljenje unutarnjim protivrjecnostima u ovoj drzavi. Bilo bi naravno iluzorno negirati postojanje tih protivrjecnosti, ali ovdasnji politicari, radi drzavnog imidja, pokusavaju otkloniti eventualni dojam kako se radi o nestabilnoj drzavi, cim je ovdje rasporedjeno toliko razlicitih monitoringa. Uostalom, ovdasnja javnost bila je prilicito isfrustrirana i cinjenicom da je adaktirani generalni sekretar UN-a Butros Gali preporucio poslednje produzenje mandata mirovnih misija UNPREDEP. zbog navodnih unutrasnjih problema, prije svega, mogucih medjuetnickih trvenja.

Makedonska diplomatija pokusala je elegantno izbjeci transparentno "skartiranje" veoma uticajne acocijacije sa vlastitog sa vlastitog placa. U tom cilju je na nedavnom samitu OSCE u Lisabonu oficijelno predlozeno da postojeca misija preraste u jedan regionalni centar, ali je ideja primljena veoma hladno. Isto tako, tesko je ocekivati da Makedonija dobije podrsku izuzetno surevnjivih susjeda koji bi se, po prirodi stvari, nasli pod kisobranom "evropeiziranog" Skopja. Tim prije sto mnogima nije jasno sta bi bio djelokrug aktivnosti fantomskog regionalnog centra. S obzirom na raspored politickih snaga i zamrseno klupko medjusobnih potrazivanja izmedju balkanskih komsija, ovakva ideja se doima kako utopisticka. Valjda zato ponekom i zvuci toliko zanosno. S druge strane, makedonska diplomatija djeluje prilicito odlucno u vezi sa dosadasnjim statusom OSCE-a, a ova organizacija u principu ne salje misije tamo gde nije dobrodosla, pa se sa velikim stepenom izvejsnosti moze ocekivati da narednog juna u Skopju bude jedan monitoring manje. Vrijeme ce pokazati da li je redukcija provedena u pravo vrijeme i na pravome mjestu. Pise: BUDO VUKOBRAT