USTROJ SARAJEVA

NI GRAD, NI KANTON

AIM, SARAJEVO, 18.12.1996.

Na pitanje zasto se kasni sa formiranjem Gradskog vijeca, guverner Sarajevskog kantona Midhat Haracic kaze da prije zore ne moze svanuti. Sporan clan cetiri Protokola po kojem Grad "topi" i Kanton i opcine. Nedoumice su i oko drzavnog distrikta. Istina, ponovo ce Sarajevo imati gradonacelnika ali vodi li ovaj dokument teritorijalnom rastakanju samog grada?

Svoju borbu, Sarajevo sa novim i starim stanarima, nastavlja i u miru. Opsadu, granate i puske zamijenila su politicka sredstva poput pritisaka, ucjena, ustupaka i dogovora - uglavnom izmedju federalnih partnera, a pod budnim okom medjunarodne zajednice.

Iako je najvisim aktima ove drzave, Sarajevo glavni grad BiH i Federacije, to izgleda nekima nije dovoljno, pa se 25.oktobra pristupilo potpisivanju Protokola o ustroju grada, kojim se bh. prijestonica cijepa na tri sloja: kanton, grad i distrikt. Rezom noza cijepaju se u Grad cetiri centralne gradske opcine (Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo i Novi Grad), i na pet ostalih (Ilidza, Vogosca, Ilijas, Hadzici i Trnovo) o kojima ce brigu voditi Kanton.

Medjutim, od stavljanja potpisa, samo se formirao Kanton. Sa uredjenjem Sarajeva kao grada kasni se vec mjesec dana.

"Ja jesam za to da su rokovi kraci i da se postuju. Medjutim, oni koji su potpisali ovaj dokument i forsiraju ga (Izetbegovic, Zubak i Steiner) znaju da prije zore ne moze svanuti", objasnjava novoizabrani guverner Sarajevskog kantona Midhat Haracic.

Dileme i nedoumice oko sredisnjeg nivoa organizacije Sarajeva kao Grada su najvjerovatnije i razlog sto se kasni.

"Po mom misljenju, gradska formacija je napravljena iz dva razloga, prvo, radi toga sto ne moze Kanton vec Grad biti glavni grad BiH i Federacije, i drugo, da se sacuvaju vitalni nacionalni interesi o kojima, kao najproblematicnoj stavci, ne bih sada zelio raspravljati", rijeci su Haracica, koji ovaj Protokol naziva "kompromisnim rjesenjem", ali i jednim "malim labirintom, prilicno komplikovanim".

Da sa guvernerom danas mnogi dijele misljenje ukazuje i to da se pitaju sta je sad Grad? Drugi ,pak, sumnjaju da je stvaranjem dvije paralelne institucije (Kantona i Grada), nekome u interesu da razbije Sarajevo taman kad se Sarajevo nakon deset godina borbe, integrisao u jedinstveno gradsko tkivo. Treci se, citajuci sporan clan 4. Protokola, koji govori o nadleznostima Grada u okviru Kantona, pitaju da nece mozda dolaziti do blokade odluka, preuzimanja nadleznosti i svadja. Ili da budemo jos precizniji: hoce li Kanton prenijeti na grad uredjivanje (donosenje) propisa ili ce Grad realizirati propise Kantona na svojoj razini!?

Prema rijecima profesora sa Pravnog fakulteta u Sarajevu, dr Kasima Begica, ovdje "ne samo da su pomijesane neke kategorije vec je prisutna, uslovno receno, jedna sitna podvala". Naime, nije sporan amandman 17, na koji se potpisnici u clanu 4. Pozivaju, ali je, tvrdi Begic, sporno i krajnje nekorektno sto se on pogresno interpretira. Ustvari, Gradu se daju znatno vece nadleznosti (osnovno i srednje obrazovanje, lokalni biznis, RTV, stambena politika) koje uopce ne stoje u amandmanu 17. Istina, ovaj amandman jeste osnova za utvrdjivanje nadleznosti Grada. Ne samo u Sarajevu, nego i u Mostaru, Zenici, Tuzli, Livnu, Capljini. Medjutim, Parlament Federacije prvo bi trebao da donese Odluku o kriterijima za formiranje opcina, a potom i Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi cime bi se utvrdilo sta je u nadleznosti Grada, sta ce opcine prenijeti na Grad, sta ce Grad dobiti kao izvorna ovlastenja, i sta ce, na kraju, Kanton prenijeti na Grad.

"Mnoge ove ovlasti recene u clanu 4. Su u nadleznosti opcina. Ne moze sad neki Protokol, pa cak ni Zakon o kantonima, lisiti opcine nadleznosti koje im garantuje Ustav Federacije kao najveci pravni akt. Istovremeno, i Kanton gubi na znacaju jer je, takodjer, poput opcina, lisen nekih svojih ingerencija koje su po Protokolu pripale Gradu", istice dr Begic.

Naime, uz Kanton i cetiri centralne gradske opcine, gube mnoge ingerencije. Stavise, njihove nadleznosti su mnogo suzenije u odnosu na one koje ima pet opcina u sastavu Kantona (Trnovo, Vogosca, Ilidza, Hadzici i Ilijas). Primjera radi, opcinske sluzbe u Starom Gradu, Centru, Novom Sarajevu i Novom Gradu bavile bi se, sto bi pravnici rekli, gradjanskim stanjem: katastrom, registracijom rodjenih, umrlih, brakova, a najvjerovatnije i registracijom osoba (izdavanjem drzavljanstava). Njihovih pet na silu odvojenih "sestara", pored tih poslova imale bi punu slobodu kao npr. Ilijas, u obavljanju komunalnih usluga na svom podrucju. Da li to znaci da mogu odrediti svoju npr. cijenu grijanja? Medjutim, da ne bi doslo do presijecanja gradske infrastrukture (vodovodne I kanalizacione mreze, javnog prevoza), opcine koje su van Grada, a na svom teritoriju imaju locirane vazne komunalne objekte (kao na Ilidzi), ne bi smjele sprijecavati i mjesati se u rad javnih sluzbi i projekata koje preuzima Grad. Znaci, Bacevom, tramvajskom prugom ce, najvjerovatnije, upravljati JKP "Vodovod" i "Gras", a ne opcina Ilidza! Prema ovom dogovoru, Grad ce susjednim opcinama pruzati te usluge, a one ce finansirati javne sluzbe u mjeri u kojoj se njima budu koristili. Sve ove nedoumice proizasle su iz toga sto sad, izgleda, da prema Protokolu, ove cetiri opcine ostaju bez, Ustavom zagarantovanih ovlasti u odnosu na ostalih pet u Sarajevskom kantonu, ali i u odnosu na ostale opcine u Federaciji. Time Protokol, kaze dr Begic, u sebi sadrzi metodolosku gresku. On, naime, tvrdi da je politickim rijecnikom dovedeno u pitanje sve ono sto je pravnom normom jasno receno. Sta to konkretno znaci? Ustvari, ne moze se politickim dogovorima (poput ovog Protokola), navodi dr Begic, dovoditi u pitanje, ili pak mijenjati najznacajniji pravni dokumenti jedne drzave, kao sto su Ustav Federacije, Ustav Kantona i niz federalnih zakona. Politicki dogovori imaju smisla ako su u funkciji postizanja politicke volje oko nekog pitanja, ali koje trebaju da budu regulisane zakonom.

Dakle, sve nedoumice i dileme ce se ukloniti kad se kompletira zakonska regulativa. Prvo treba da se donese federalni Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi, potom Zakonom utvrde gradovi BiH (sto je i smisao amandmana 17), te da se s ovim zakonima uskladi Ustav Kantona. "Cesljajuci" dalje ovaj dokument, bode u oci sto su izgleda, prema necijoj fikciji, a ne prema realitetu koji nas okruzuje, zagarantovani procenti ucesca pojedinih naroda i ostalih u Gradskom vijecu. Sarajevski Hrvati, ilustracije radi, kojih je prije rata bilo sedam posto, ubuduce ce imati zagarantovano pravo da raspolazu sa 15 do 20 mjesta u gradskim organima. Bez obzira na rezultate izbora!

Sve u interesu zastite vitalnih nacionalnih interesa. Odnose se na kulturu, obrazovanje, vjerske i nacionalne spomenike i donose se konsenzusom. Posto su Hrvati trazili uvodjenje ovog instrumenta u oblastima infrastrukture, stambene politike, Protokol daje mogucnost da se na ovom nivou i o njima raspravlja. S tim da ako Bosnjaci, Hrvati i ostali smatraju da neke odluke donesene na Gradskom vijecu u okviru infrastrukture, stambene politike ili koristenja lokalnog zemljista krse njihov vitalni interes, onda ta "pogodjena" grupa mora to uvjerljivo i kompetentno dokazati. Ako se zastita vitalnih nacionalnih interesa trazi u Sarajevu, vecina je misljenja da se taj instrument mora uvesti npr. u Livnu, Capljini, sto naravno treba da se regulise Zakonom o lokalnoj samoupravi.

Takodje, ima mimoilazenja i u stavovima sta treba da pripadne drzavnom distriktu. Dok nasi strucnjaci poput doktora medjunarodnog prava, Boze Kljijica, smatraju da se tacno treba utvrditi teritorij koji ce obuhvatiti distrikt, a ne zgrade, Michael Steiner, glavni zamjenik visokog predstavnika, naglasava da se ovaj treci nivo organizacije Sarajeva treba gledati u funkcionalnom a ne u teritorijalnom smislu. Ipak, distrikt ne moze regulisati Protokol, vec Parlament Skupstine BiH sa predstavnicima Republike Srpske.

Da rezimiramo: Protokol ima i dobre i lose strane. Dobro je to sto ce Sarajevo, mada sa zakasnjenjem, ponovo dobiti gradonacelnika s obzirom na to da je ovo jedini grad u svijetu bez ovog covjeka. Napokon je medju federalnim partnerima, mada moramo priznati vise zaslugom medjunarodne zajednice, "pao neki" dogovor kad je o Sarajevu rijec. Grad je dobio svoje urbano jezgro mada neki smatraju da je trebala biti ukljucena i Ilidza! Ono sto, ne da je lose, vec strasi, je to sto ne mali broj ljudi misli da ako se Grad formira "po receptu" Protokola, sljedeci potez ce biti vezan za teritorijalno ustrojstvo novih opcina. Cak tvrde da svako sirenje grada na ovaj nacin, a radi ocuvanja "jednakopravnosti naroda", vodi ka teritorijalnom rastakanju.

Jasminka CALO