KOSOVSKI HRVATI VRACAJU ZIVOT U KISTANJE

AIM, SPLIT, 18.12.1996. U okviru "pilot programa" hrvatske Vlade o ponovnom naseljavanju "podrucja od posebne drzavne skrbi", ili preciznije receno "podrucja koja su napustili Srbi", mjesto Kistanje u dalmatinskoj Bukovici zauzima jedno od najznacajnijih mjesta. U to smo se uvjerili ovih decembarskih dana, kada smo posjetili Kistanje, u kojem su do prije godinu i pol dana gotovo 100 posto stanovnistva cinili Srbi, da bi se na "licu mjesta" uvjerili kako napreduju planovi hrvatskih vlasti o naseljavanju vise od 1000 Janjevaca, inace Hrvata s Kosova, koji bi do sredine slijedece godine trebali naseliti ovo mjesto. Istina, prije nekoliko godina rijetko je tko u Hrvatskoj znao na zemljopisnoj karti (mozda jedino uz pomoc vojne "specijalke") naci Kistanje, no ono je u hrvatskoj javnosti "postalo poznato" tijekom nedavne (kratkotrajne) "vladavine" Milana Martica i njegovih "krajisnika". Kistanje su, naime, mnogi u Hrvatskoj u proteklom ratu proglasavali "centrom i mozgom srpske pobune", mjestom gdje se rodila ideja o "Srpskoj Krajini", iz kojega su iz sjene vuceni glavni potezi tijekom petogodisnjeg postojanja "najzapadnije srpske drzave". No, kada je u "Oluji" prije godinu i pol dana nestala "Krajina", Kistanje su ostale puste i prazne - nekoliko tisuca izbjeglica i stanovnika ovog mjesta, smjestenog izmedju Sibenika i Knina, otislo je "negdje na istok", tamo gdje su godinama bili uprti njihovi pogledi i razmisljanja. Ovih dana Kistanje su ponovno na prvim stranicama hrvatskih novina (kao u vrijeme "Krajine") - u to mjesto, naime, ovih zimskih dana dolaze novi stanovnici, pridosli iz nekih drugih, dalekih "istocnih srpskih krajeva". U to smo se uvjerili vec na ulazu u mjesto, gdje zaticemo radnike splitskog poduzeca "Alta", koji u bivsoj "Krajini" popravljaju niskonaponsku elektricnu mrezu, u sto bi Hrvatska elektroprivreda trebala uloziti oko dva milijuna kuna (oko 600 000 DEM). Kazu nam da je prvih 15 kuca vec prikljuceno na mrezu, da radovi napreduju "predvidjenom dinamikom", tako da bi sve kuce, koje bi trebale biti obnovljene do Bozica
(racuna se na oko 50 objekata), imale i struju. Vladin program "naseljavanja Janjevaca" predvidja da bi cijeli projekat trebao biti gotov do 1. svibnja 1997. godine, kada bi u nekadasnji "centar srpske pobune" i 194 obnovljena obiteljska objekta, trebalo doci vise od tisucu kosovskih Hrvata. Medju prvim obnovljenim objektima je katolicka crkva u sredistu mjesta, koja je vec posvecena i u kojoj je ovih dana obavljeno i prvo krstenje. Istodobno, u okviru drzavnog "pilot programa" obnavlja se mjesna infrastruktura - INA obnavlja benzinsku crpku, obnovit ce se vodovodna mreza, na kojoj su inace napravljene samo manje stete. Uskoro ce biti obnovljena i skola, u kojoj je do prije nekoliko tjedana bila Policijska postaja, koja se sada preselila u napusteni Vatrogasni dom. Istina, telefona jos nema u Kistanjama (prije rata gotovo svaka kuca imala je telefonski prikljucak), ali i to ce se, kako se tvrdi, brzo rijesiti. Od gospodarskih objekata, racuna se da bi se brzo moglo osposobiti poduzece "Jadranmetala", a prave se planovi i za pokretanja strojeva u pogonu kninskog "TVIK- a", buduci da oni nisu znatnije osteceni, te bi se tu moglo zaposliti oko 100 ljudi. No, prvi dojam moze i prevariti - premda je lijepi, suncan zimski dan, nema mnogo ljudi na kistanjskim ulicama. Ispred nekadasnjeg suda, postavljen je dugacki stol. Tu vlasnik kafica otvorenog na mjestu gdje je i prije "Oluje" takodjer postojao kafic, ocekuje goste, ali malo tko zastaje. Ulazimo u obnovljeni kafic, no tesko je pokrenuti razgovor. Na molbu da malo popricamo "za novine", ljubazni konobar naglo mijenja raspolozenje, a "vlasnik" kafica svaku nasu ideju da snimimo obnovljeni kafic (na cijem zidu visi velika slika Franje Tudjmana) kratko odbija rijecima. "Popij pivu, ja castim, ali od razgovora za novine - nista". Okupilo se jos nekoliko gostiju, po govoru se moze zakljuciti da su kosovski Janjevci i svi s nepovjerenjem gledaju u novinara koji bi "nesto slikao i pisao" "Dolazili su neki novinari, svasta su napisali, ne zelim razgovarati", kaze nam jedan od njih. Stoga odustajemo od namjere da napravimo reportazu o "prvom janjevackom kaficu" u Kistanjama, te krecemo u obilazak mjesta, nadajuci se da cemo biti bolje srece s nekim drugim sagovornikom. Nade su ostale samo nade - nitko od novopridoslih stanovnika nije raspolozen za razgovor, tesko je izvuci rijec iz slucajnog prolaznika. Dobija se dojam da novi stanovnici Kistanja jos nisu sigurni da su "svoji na svome", te se plase da bi neka pogresna rijec ili potez mogli ugroziti "pocetak njihovog novog zivota". Naime, nije tajna da mnogi od njih vec postavljaju pitanje: a sto ako se izbjegli Srbi vrate? Sto ako stari vlasnik kuce jednoga dana dodje po "svoje"? Stoga je hrvatska Vlada pripremila "rezervnu varijantu" - ako se stari vlasnik javi na vrijeme, novi "vlasnik" dobija drugu kucu, a ako u jednoj ostane 10 godina ona postaje njegovo vlasnistvo. Na kraju posjeta Kistanjama ipak pronalazimo osobu koja je spremna "govoriti za novine". Pred kucom u centru Kistanja zaticemo 90-godisnjeg Dragu Novakovica, jednog od rijetkih Srba koji je ostao u Kistanjama pred naletom "Oluje" augusta prosle godine. "Kako je bilo, pitas. Lijepo, sjedio sam ispred kuce, docekao ih i "ajde ca". Bilo je njih puno, stotine, a ja sjedio tamo ispred svoje kuce. Sjeli smo i popili", kaze starac. Na pitanje gdje su mu "komsije", odgovara: "Ne znam gdje su otisli. Ja nisam htio nikud ici, jedini sam ostao. Komsije sve otisle. Ja se diga ujutro, kad ono nema nikoga. Gotovo. Kuda im je vrag sricu odnija, ne znam". Kaze da nije puno pucalo, a ubrzo je otisao u Sibenik, gdje ga je pronasao sin. "Prenocio sam u kuci, drugi dan dosla vojska i otisa sam u Sibenik. Bio sam oko mjesec dana i poslije me tamo pitali koga imas. Gdje su tvoji. Imam ja sina jednoga u Splitu. Oni to zapisu, evo ti njega drugi - treci dan. Stari, sta je, kako je. Ja kazem - dobro i - dosli smo ovdje u Kistanje", prica Drago. Na pitanje moze li se zivjeti s novim komsijama Janjevcima, kaze: "Ta kuda cu. Nikud necu ici iz svoje kuce. Oni sto su otisli - umrli po putu, vrag zna gdje su zakopani. A nijesu htjeli ovdje biti u svojoj kuci. Bolje da su ostali. Oni koji su goli otisli tamo, i umrli putem, jos bi bili zivi da su ovdje ostali. Sigurno. Ja sam se rodio u Hrvatskoj i zivio sam u Hrvatskoj. Zivim i sada", kaze Drago Novakovic. Zavrsavamo pricu sa starcem, koji u sumrak nesigurnim koracima ulazi u svoju kucu. U Bukovici jos nije sigurno nocu biti izvan kuce. Krecemo i mi put Sibenika - za nama ostaju Kistanje, koje ovih dana dozivljavaju svoju "drugu mladost", ovoga puta s novim stanovnicima, koji ce u krsevitoj Bukovici naci zamjenu za domove koje su ostavili "tamo daleko" - na "srpskom Kosovu".

DARKO BARAC