SLUCAJ KOJI ISKLJUCUJE SLUCAJNOST

AIM, Skopje, 11.12.1996

Makedomska javnost nasla se ovih dana pred jednom zanimljivom dilemom. Jesu li u pravi oni sto javno ostre glogov kolac, jer su naucali kako je pomjerena ona, svima poznata mermera ploca na Dedinju, ili je, pak, u pitanju smisljena i dobro orkestrirana operacija ciji je krajnji cil difamiranje i diskvalifikacija lijevih partija zbog iznenadjujucih izbornih rezultata koje su polucili neki interpretatori politickih ideja simboliziranih natpisom na pomenutoj ploci?

Lavinu spekulacija, naime, pokrenula je jedna informacija koju je doduse plasirala beogradska agencija Beta, ali nema nikakve rezerve oko toga da je izbor ovdasnji, po kojoj su prvaci Saveza komunista Makedonije, te Komunisticke i Socijalisticke partije Milan Pancevski, Todor Pelivanov i Ljubisav Ivanov, najprije kontaktirali sa jednim jugoslovenskim obavestajcem, a kasnije imali ilegalni sastanak u Skopju sa gavnim i odgovornim urednikom beogradske "Politike Ekspres", inace licnim izaslanikom Mire Markovic, direktorice JUL-a i citave SR Jugoslavije. Cilj ovoga mini-samita, prema Betinon izvoru, bio je formiranje jednog lijevog orijentiranog politickog udruzenja koje bi se oslanjalo na partiju gospodje Milosevic, sa svim posljedicama koje ovakve politicke zaruke u praksi podrazumevaju. Kao u svakom dobrom politickom trileru, trebala obezbijediti logistiku, avjerovatno i finansisjku potporu za egzistenciju projulovskog bloka. Bez obzira koliko bila utemeljena, prica se pojavila u politickom kontekstu koji je vecini Makedonaca zapravo sugerisao da nema potrebu sumnjati u njenu autenticnost. I odma se u sredistu medijske eksploatacije, i to sa debelim razlogom, nasao kontraverzni Ljubisav Ivanov, lider Socijalisticke partije. U svojim markentiskim nastupima u okviru kampanje za lokalne izbore, a koji sudeci prema izbornim rezultatima nisu prosle bez odjeka, Ivanov je potezao svu silu, doduse zavodljivih ali dozlaboga retrogradnih, propagandnih poruka koje su neodoljivo podsjecali na programska opredeljenja adaktirane partije koja je na ovim prostorima stolovala bezmalo pa pola stoelcu. K tomu, nije krio svoje ubjedjenje kako bi se Makedonija morala okrenuti prema sjeveru. Odatle i neskriveno zadovoljstvo njegovih politickih protivnika zbog cinjenice da su ga uhvatili "in flagranti".

Vrijeme u koje je Ivanov navodno uhvacen sa pekmezom na prstima, u najmanju ruku, moglo bi se nazvati delikatnim. Radilo se, naime, o zavrsnici izborne procedure, sto samo po sebi mirise na politicku kuhinju i iskljucuje, u politickom zivotu inace kuriozitetni, faktor slucajnosti. Uostalom, demantiji koji su usljedili iz prozvanih partija, uglavnom su se oslanjali na slicnu argumentaciju. Milan Pnacevski i Todor Pelivanov ne mogu se bas pohvaliti brojnim partijskim clanstvom i efikasnom logistikom, pa su i njihovi odgovori u javnosti prosli gotovo nezabiljezeno. Tek toliko da se nikad nisu sastajali sa necijim poklisarima, a najmanje sa obavestajcima ili sluzbenicima ambasada nekih stranih zemalja. Ivanov je, medjutim, jedan od najbogatijih i najmocnijih Makedonaca, a ima i vlastitu relativno gledanu iuticajnu televiziju preko koje je visestruko opetovao kontra-optuzbe na racun onih koji fabrikuju neistine i sluze se "stalinistckim metodima za obracun sa jednom partijom i njenim liderom". Kao karjnju instancu za dokazivanje autenticnosti informacije u nekoliko navrata spominjan je cak i sud. Mada to nigdje nije iksplicite pomenuto, stekao se utisak kako vrh Socijalisticke partije nema dilema oko toga da se konci u ovome provokativnom igrokazu vuku u rukovodstvo vladajuceg Socijaldemokratskog saveza, partije sa kojom su socijalsiti formalno jos uvijek u koaliciji, ali svi su izgledi ne za dugo.

Dok se hos nisu ni stisale reakcije triju "sumnivih" partija, na njih je ispaljena nova strijela. Ovaj put udar je dosao iz nacionalistickoj opoziciji naklonjenog magazina "Delo" koje je obnarodovalo neka svoja stara saznanja o. stvarnom ili navodnom, proslogodisnjem skupu "velikog broja politicara iz komunistickog vremena". "Tajna vecer" odrzana, je tvrdi "Delo", u ekskluzivnom Elen Kamenu (ovdasnja verzija prijeratnog Neuma), a njena zadaca bila je "stvaranje strategije za vracanje na vlast stare komunisticke nomenklature, obnavljanje odnosa sa sjevernim susjedom i ponovna integracija u njega". Slicni napisi i nisu neka rijetkost u ovoj novini, ali je pravo iznenadjenje izazvala cinjenica da je tekst "Dela", bezmalo pa u cijelsti prenio A!, privatna televizija (u toku aktuelnih izbora nije krila svoju naklonjenost vladajucem Socijaldemokratskom savezu) inace, eskskluzivni distributer famozne Betine informacije o nedavnom zajednickom susretu u Skopju i to dva dana prije nego li je tekst osvanuo na trafikama. Iznenadjenje je tim vece sto ova dva medija nisu do sada pokazivali interesovanje za bilo kakvu saradnju. Prije bi se moglo tvrditi posve suprotno.

Potezanje dalekog elenkamenskog sastanka u konktesktu novih zbivanja je apsolutno uocljiva aluzija o kontinuitetu projugoslovenskog djelovanja ljevice. Cinjenica, pak, da je tekst iz niskotiraznog "Dela" sa dva citanja na veoma gledanoj televiziji "sapirografiran" u nekoliko desetak hiljada primjeraka, naravno ukoliko ne vara utisak o bliskosti pomenute televizije sa aktuelnom vlascu, moze samo pojacati ubjedjenje u vrhu Socijalisticke partije kako znaju odakle vjtar duva. Uostalom, u nekim krugovima se spekulira oko toga kako vladajuci Socijaldemokratski savez, inace i sam kritikovan zbog prevelikog priblizavanja Skopja i Beograda, istovremeno sebi obezbedjuje odstupnicu i alibi za skori raskid sa socijalistima. Pise: BUDO VUKOBRAT