STRAJK ZELJEZNICARA

AIM, ZAGREB, 11.12.1996. Hrvatski zeljeznicari nastavljaju strajkati brojeci vec drugi "besposleni" tjedan, iako je Vrhovni sud 9. prosinca proglasio njihov strajk nezakonitim. Strajkasi imaju osam dana da uloze zalbu i presuda ce biti pravomocna tek ako je Vrhovni sud potvrdi u postupku drugog stupnja, no vodje Sindikata zeljeznicara Hrvatske vec najavljuju da ce ponovo organizirati strajk, nakon sto od njega privremeno odustanu zbog sudskih presuda.

Zeljeznicari traze potpisivanje kolektivnih ugovora koje im je uprava obecala jos poslije ranijeg strajka pocetkom godine, ali se prije nekoliko mjeseci povukla iz pregovora izjavivsi da nema ovlasti dogovarati visinu placa!? Zatim, zahtijevaju postivanje radnickih prava utvrdjenih privremenim pravilnikom o radu (isplata regresa, jubilarnih nagrada, djecjih darova...), te traze mogucnost otkupa oko 1.700 stanova u vlasnistvu Hrvatskih zeljeznica, pod istim uvjetima pod kojim su drugi gradjani otkupljivali drustvene stanove. U izjavama povodom pocetka strajka, sindikalci su crnim bojama oslikavali stanje na zeljeznici - od sitnijih neprilika kakve su nedostatak zastitnih rukavica ili cipela za radnike na odrzavanju, pa do ozbiljnih problema s nabavkom rezervnih dijelova za lokomotive koji mogu biti uzrokom strasnih nesreca. Sindikalni lideri navodili su nekoliko incidenata koji ipak nisu zavrsili najtezim posljedicama, a uprava ih je redovito zataskavala - tvrdi se na primjer da su se neki vlakovi zbog istrosenih kocnica zaustavljali po par stotina metara iza stanice, i tome slicno.

Na povrsini dakle izgleda da je strajk organiziran samo zbog boljih radnih i zivotnih uvjeta, no u igri je puno veci ulog - u opasnosti je veliki broj radnih mjesta. Naime, upravo ovih dana u Hrvatskoj borave strucnjaci kanadske tvrtke Canac koja je za hrvatsku Vladu izradila studiju za restrukturiranje cjelokupnog zeljeznickog sistema. Prema javnim izjavama Canacovih eksperata postoji nekoliko oblika toga projekta, od kojih tzv. radikalni - a kojeg Kanadjani uz podrsku bankara iz Svjetske banke svesrdno preporucuju Vladi kao najbolji - predvidja otpustanje sedam do devet tisuca radnika na zeljeznici uz ukidanje oko 500 km nerentabilnih pruga.

Vlada je na strajk odgovorila uobicajeno: odbila je sve pregovore tvrdeci na sva zvona da je ispunila sve radnicke zahtjeve pa im je porucila da mogu strajkati do iduceg Uskrsa ako zele. Vodje sindikata proglaseni su drzavnim neprijateljima, njhovom liku i djelu posvecivane su cijele sjednice vrhovnog Vijeca obrane i nacionalne sigurnosti, optuzivalo ih se da zele sacuvati svoje funkcije na kojima navodno imaju place vece od ministara. Televizija je prenaglasavala stete koje trpe luke i pojedina poduzeca, citani su telegrami "svjesnih" udruzenja gradjana poput Hrvatskog drustva politickih zatvorenika koje je apeliralo na rodoljublje strajkasa, objavljivane ankete s gradjanima koji su protestirali sto se ne mogu voziti najjeftinijem javnim prijevoznim sredstvom, itd.

Strajkajuci sindikati pokusali su tome doskociti tako da su pustili u pogon putnicki promet, medjutim i dalje su teretne vlakove tvrdoglavo ostavljali da stoje. Cak su nekoliko dana obustavili sav teretni promet, da bi se kasnije ipak prilagodili naredbi resornog ministra i organizirali 20 posto teretnog prometa kako nalazu zakonski propisima za vrijeme strajka.

Kampanja drzavnih medija nije bila neocekivana - vlast i njihovi sluzbenici u "sredstvima javnih priopcavanja" tako se inace ponasaju u slicnim situacijama. No iznenadjenje i najjaci udarac strajkasima dosao je iznutra. Zeljeznicari nisu jedinstveni - podijeljeni su u devet sindikata koji okupljaju radnike razlicitih struka na zeljeznici. Sindikat koji strajka ima najvise clanova (oko 11.000), no ostalih osam sindikata spremni su na nagodbu s upravom. Medju njima su strojovodje, kondukteri, inzinjeri i ostala "elitnija" zanimanja, odnosno radnici koji se nadaju da ce ih restrukturiranje zaobici i da ce lakse zadrzati svoja radna mjesta, pa su stali pozivati svoje kolege da prestanu strajkati.

Uprava zeljeznica ubacila se u taj raskol medju sindikatima dodatno ga poticuci zanimljivim metodama - Milanu Kriksicu, clanu Predsjednistva strajkajuceg Sindikata zeljeznicara Hrvatske generalni direktor HZ-a Marijan Klaric osobno je dao 7.000 kuna (nesto manje od dvije tisuce maraka) da osnuje novi sindikat i potkopa pregovaracku snagu svojih kolega. Zbunjeni Kriksic prvo je uzeo novac - ta, da zeljeznicarima novac ne treba ne bi ni strajkali - ali se kasnije predomislio i ispricao drugovima iz sindikata da ga je direktor podmitio. U dogovoru s njima otisao je vratiti pare iznenadjenom direktoru - "koji je novac odmah spremio u dzep hlaca i tek onda nastavio razgovor" - a cijelu su pricu objavili u nezavisnim novinama. Direktor nije ni trepnuo na provaljivanje price i nastavio je preko televizije i dalje prijetiti sindikalcima da im uprava nece isplatiti place za dane provedene u strajku.

Vlada i uprava zeljeznica i dalje odbijaju pregovore o kolektivnom ugovoru s radnicima i ustrajavaju na provodjenju "radikalnog restrukturiranja" u roku od pet godina, obecavajuci maglovito da ce visak radnika biti zbrinut maglovitim "socijalnim programom" o kojem nisu iznijeli niti jedan detalj. Iako posljednje vijesti govore da ce uprava zeljeznica ovih dana podnijeti Saboru temeljit izvjestaj o stanju na prugama, cime bi se teoretski u zastupnickoj raspravi mogao iskristalizirati neki prihvatljiviji nacin redizajniranja zeljeznickog sistema, iskustva s takvim izvjestajima govore da Vlada tako samo kupuje vrijeme i skrece paznju s pravih problema. Privremeno produzenje radnog staza na veliki broj zeljeznicara mogla bi jedino izazvati politicka odluka da se ostri rezovi ostave za malo kasnije, jer ih nije popularno provoditi u predizborno vrijeme.

IGOR VUKIC