HELSINSKi KOMITET ZA LJUDSKA PRAVA BiH

NAGRADA ZA PRINCIPIJELNOST I NEEFIKASNOST

AIM, SARAJEVO, 10.12.96. Vijest je do javnosti doprla naknadno - Helsinski komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini jedan je medju sedam dobitnika ovogodisnje nagrade za prava covjeka francuske republike "Sloboda, jednakost, bratstvo". Nagrada ce, kaze se dalje u sturom obrazlozenju, laureatima na Dan prava uruciti danas 10.decembra predsjednik Republike Francuske Zak Sirak.

Dan uoci odlaska u Pariz i primanja ove visoke nagrade dolazimo na zakazani sastanak sa predsjednikom Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH Srdjanom Dizdarevicem. Prigodni trenutak namece i prvo prigodno pitanje: stizu li, kao sto je gradjanski red, brojna priznanja i cestitke za ovu visoku nagradu?

"Samo individualne od prijatelja", odgovara on. Bosansko- hercegovacke vlasti i njihovi predstavnici nijednu rijec podrske nisu uputili. Gluvi su i sada, kao i za citavo vrijeme naseg skoro dvogodisnjeg postojanja.

Da, tako je to. Slicna atmosfera je bila i prilikom nedavnog prijema Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH u punopravno clanstvo Medjunarodne helsinske federacije i izbora Srdjana Dizdarevica u Izvrsni odbor, kao najvise tijelo ove ugledne organizacije angazovane na zastiti i promociji ljudskih prava. Zvuci pomalo cinicno ali je tacno, Srdjan Dizdarevic kao predsjednik bosansko-hercegovackog helsinskog komiteta susresce se sutra sa predsjednikom francuske republike Zakom Sirakom, predsjednik Predsjednistva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovic za citavo ovo vrijeme nije izrazio zelju da se ni na par minuta upozna sa radom ove institucije. A ko sve nije u medjuvremenu defilovao pred njim.

• Tu slucajnosti, kaze nam Srdjan Dizdarevic, sasvim sigurno nema. Radi se jednostavno o dva razlicita politicka koncepta. Vlasti su za nacionalni kolektivitet i politicko uredjenje Bosne i Hercegovine po nacionalnim kriterijima. Vazi to ne samo za Republiku Srpsku i Herceg Bosnu nego i za podrucje koje je pod kontrolom, kako se to kaze, Armije Bosne i Hercegovine. Htjeli mi to ili ne priznati BiH se nalazi na pragu definitivne podjele po nacionalnim kriterijima. Zato im je Helsinski komitet trn u oku. Jer, oni su za autoritarnost a mi za demokratiju, njih interesuje nacionalni kolektivitet, a nas demokratija i gradjanin bez obzira koje on nacionalnosti bio. Zato je i jasno sto nemaju nikakve simpatije prema nama i sto se ekstremni nacionalisti odnose cak i neprijateljski i prema Komitetu i pojedincima koji su angazovani u njemu. Vidite, vazeci Ustav na podrucju Federacije Bosne i Hercegovine podrazumjeva primjenu Evropske konvencije u bilo kojem dijelu BiH. Ljudska prava i dalje se grubo krse u svim sferama zivota, ponajvise kada su u pitanju stambeni odnosi, prava iz zaposljavanja, situacija nije mnogo bolja ni kada je u pitanju licna i imovinska sigurnost. Ocigledno je da vladajuce nacionalisticke stranke SDA, HDZ i SDS ne pokazuju nikakvu politicku volju na primjeni onih dijelova Daytonskog mirovnog sporazuma koji bi trebali da znace uspostavu demokratije, vladavinu prava i postovanje ljudskih prava i sloboda. No, ni oni koji su ispred medjunarodne zajednice zaduzeni za sprovodjenje civilnog dijela Daytonskog sporazuma nisu ispoljili previse volje za njegovu primjenu.

Srdjan Dizdarevic to dokumentuje cinjenicama. Od potpisivanja Daytonskog sporazuma 130 hiljada ljudi je nasilno raseljeno cime je jos vise ubrzan proces etnickog ciscenja i podjele BiH, na podrucju Republike Srpske i takozvane Herceg Bosne svakodnevno se biljeze slucajevi progona ljudi i nedozvoljavanja povratka izbjeglica, u predgradjima Sarajeva uz ocitu blagonaklonost domacih vlasti i medjunarodne zajednice doslo je do masovnog egzodusa lokalnog stanovnistva srpske nacionalnosti. Na Ilidzi, Grbavici, u Hadzicima, Vogosci i Ilijasu i dalje se vrse svakodnevni pritisci na preostali dio srpskog stanovnistva, a da ni zvanicne vlasti, a pogotovo medju njima policija ne iskazuju previse volje za efikasnim djelovanjem. Zabiljezeno je na ovim podrucjima cak i vise slucajeva ubistava, a da pocinioci jos nisu pronadjeni.

Zaduzen prvenstveno za zastitu ljudskih prava i sloboda, bosanskohercegovacki Helsinski komitet bi trebao najzadovoljniji biti za svoj konkretan ucinak na tom polju. I ljudi bi tada imali u njemu puno povjerenje. Nazalost, uz svu dobru volju, licnu, profesionalnu i pravnu angazovanost rezultati upravo na tom polju nisu zadovoljavajuci. Moc vlasti i pojedinacnih nacionalnih mocnika po pravilu je iznad postojecih normativnih propisa. Ovo se posebno odnosi na stambenu oblast i zaposljavanje, licnu i imovinsku sigurnost. Konkretni efekti u ostvarivanju tih elementarnih ljudskih prava, priznaje i sam Srdjan Dizdarevic, mali su i nezadovoljavajuci. U vremenu vladavina nacionalnih oligarhija oni ocito i ne mogu biti drugaciji. Dizdarevic zato kaze:

• Nase djelovanje sada se prvenstveno sastoji u utvrdjivanju cinjenickog stanja na podrucju citave BiH. Vidite, Medjunarodna zajednica na ovom podrucju ima svoje institucije za zastitu ljudskih prava kao sto su Dom za ljudska prava, ombudsmeni i Komisija za pitanje svojine, ali se nazalost ni oni ne mogu pohvaliti da adekvatno izlaze ljudima u susret. Ostvarivanje svojih prava jos nazalost lici na uzaludno udaranje glavom u zid. Svjesni toga mi smo se u Helsinskom komitetu opredjelili za redovno informisanje o stanju na podrucju ljudskih prava najmjerodavnijim medjunarodnim institucijama. Objektivno i nepristrasno o tome izmedju ostalog obavjestavamo Medjunarodnu helsinsku federaciju, Komisiju za ljudska prava Ujedinjenih nacija, Savjet Evrope, Evropsku uniju, Evropsku komisiju za sigurnost i saradnju. Jedini nas kriterij su medjunarodni standardi u oblasti zastite ljudskih prava, taj glas se vise u inostranstvu nego na domacem tlu cuje, i sigurno je da pred medjunarodnim faktorima on nije bez efekta. Svjedoci o tome i visoka nagrada koju smo upravo dobili od francuske republike. Osim toga, nase djelovanje je sada prosireno na podrucje citave BiH, mi imamo svoje urede i u Republici Srpskoj i u Herceg Bosni, a bez njih bi lokalne vlasti mnoge stvari zataskale. Zato smo i trn u oku postojecoj vlasti. Jer, i Alija Izetbegovic i Kresimir Zubak i Momcilo Krajisnik, povredu i grubo krsenje ljudskih prava nece da vide u svojoj vec samo u tudjoj avliji. Priznanje koje smo dobili nama ce biti podsticaj da istinu, ma kako ona opora bila, kazemo svijetu, svjesni da je to nas doprinos i demokratizaciji i izgradnji pravne drzave. Pa svidjelo se to nekom ili ne.

MLADEN PAUNOVIC