SVE BILO JE META
Povodom jedne knjige: Veseljko Koprivica, svjedok dubrova~kog zlo~ina
Tekst:
Kad je u septembru 91. na{ kolega Veseljko Koprivica
oti{ao u rezerviste mi u redakaciji "Monitora"
prihvatili smo to s nekom nijemom tugom - bez komentara.
Postojao je me|u nama pre{utni dogovor: neka svako
za sebe presabere moe li podnijeti rizik da se ne odazove pozivu
vojske koja se jo{ zvala JNA, a koju podjednako vi{e nijesmo
ra~unali za svoju. Protiv njenih ratnih ciljeva i terenskih
podviga bili smo kao jedan - Veseljko je imao status prvoborca
"Monitora" i antiratnog pokreta u Crnoj Gori. Onda se desetog
januara 92. "na{ ratnik" vratio s dubrova~ke odiseje.
Mirno, kao da je rije~ o obi~nom teku}em poslu, ponudio nam je
da pro~itamo i objavimo njegove dnevne zabilje{ke s rati{ta. U
maloj redakciji, smje{tenoj u privatnoj ku}i u predgra|u
Titograda, zavladao je muk. Ve} smo bili navikli da izazivamo
sudbinu - ovo je ipak bilo previ{e. Nikad prije besmislenost
rata, bezdu{nost njegovih idejnih tvoraca, kolektivna pomama
njegovih izvo|a~a, nije bila tako temeljno ogoljena kao u ratnom
dnevniku Veseljka Koprivice. U to doba na ku}u u kojoj smo bili podstanari
padale su bombe, a patriotskiurnalizam uredno obavje{tavao okolinu da
}emo "dobiti {ta smo zaslu`ili kad se borci vrate s fronta".
Na{u novinu kupovali su i ~itali kriju~ke.
^etiri godine kasnije, upravo ovih dana, iz {tampe je iza{la knjiga Veseljka
Koprivice "Sve je bilo meta". Njenu okosnicu ~ini dnevnik ve} objavljen
u "Monitoru". Ni{ta nije pode{avano i dora|ivano. Ukori~ena
"Meta" oboga}ena je precizno odabranim citatima iz tekstova koje
je, dok je trajalo slavno vojevanje, objavljivala dravna
{tampa. Jedan pored drugog, svijet, koji je svojim o~ima
vidio Veseljko Koprivica, i onaj proizveden u slubenoj
propagandi, udrueno otkrivaju srazmjere zlo~ina koji je
briljivo pripreman i sramno izvo|en.
"Ovo je vrijeme u kojem se legitimi{u patriote i izdajnici,
heroji i kukavice, ovo je vrijeme za istoriju... U smrt svi mogu
a u istoriju samo odabrani" - sokolila je "Pobjeda", jedini crnogorski
dnevnik, ratnike pred put.
Na granici s Hrvatskom rezervisti su, ali u istinskom
ivotu, dobili nare|enje za pokret. "Mnogima se lica naglo
uozbilji{e. Kratak muk, a onda brojna pitanja '[ta }emo, pobogu,
tamo na hrvatskoj teritoriji, u drugoj dravi?' Komandant nije
bio raspolo`en ni za kakva obja{njenja. Kako {ta }emo tamo? Da
zgazimo usta{iju prije nego amo stigne, hitro objasni podbuli
~etrdesetogodi{njak, lupkaju}i prstima po kundaku."
Onda je krenulo gaenje "usta{ije". Na dan kad su dravni mediji
javili kako su borci slavne brigade "Veljko Vlahovi}" osvojili
"jako usta{ko utvr|enje", Dubravku, Veseljko Koprivica je
zapisivao:"Na na{u pucnjavu niko ne uzvra}a. U selu izgleda nema
ni ive du{e. Niko se, bar, ne pojavljuje. Dubravku 'osvojismo' za
pola sata... Grupe neumornih rezervista nekontrolisano
jure po naselju, pucaju po ku}ama, trae plijen...Je li mogu}e
da su ovo oni ljudi s kojima smo ve} proveli dvadesetak dana?"
"Oko puta Herceg Novi - Dubrovnik, konavaoske ku}e odreda
pretvorene u zgari{ta. Po dvori{tima i oko puta razbacane razne
stvari. Unutra, u ku}ama, kao da je pro{ao tajfun. Sve
ispreturano, izgaeno, polomljeno...Nijesu po{te|ene ni dje~ije
sobe: iscijepani i rastureni {skolski udbenici, sveske, igra~ke.
Nije bilo milosti ni prema lutkama. Na jednom stepeni{tu
skupocjena bijela vjen~anica. Na njoj upadljiv otisak vojni~ke
~izme" svojim o~ima je gledao Koprivica. Predsjednik Bulatovi} je
bio upu}eniji u stanje stvari:"Tvrdnja da JNA ru{i sve pred
sobom, potpuno je neta~na - prenosi "Pobjeda" tada{nje predsjednikove
rije~i - Ako u svojoj odbrani armija sru{i
objekt sa kojeg se na nju puca ne mo`e joj se ni{ta prigovoriti
niti sa vojnog niti sa humanitarnog stanovi{ta".
Osim raznih objekata u vidu ku}a Bulatovi}evim su se ratnicima znala isprije~iti i vjekovima sticana bogatstva lukavih latina."Kralo se bukvalno sve: i plasti~ne {tipaljke, i metle, i {poreti, i gobleni, i ve{, a pogotovo tehni~ke stvari, oru`je, automobili... Ratni plijen i dalje karavanima odlazi u Crnu Goru ili ko zna gdje. Prolaze {leperi svega i sva~ega. Za par dana s Ravnog nestade sve {to se moglo ponijeti. Nedaleko od Ravnog, dok sam vozio komandanta prema ^epiku}ama, nai|osmo na kamion nik{i}ke registracije, pun krava i teladi", osmatrao je Koprivica.
Istovremeno je, u "Pobjedinom" vi{etomnom "Ratu za mir", neki od
komandanata crnogorskih rezervista u prah je pretvarao "neprijateljske
glasine" o svojim vojnicima: "Ni vo}ke nijesu ubrali, ako im nije bilo nare|eno.
Pri~e da vojska plja~ka obi~na su la. To neko samoeli da nas
ocrni i demorali{e". Ko zna za{to su ba{ vo}ke komandantu pale
na um, tek, Veseljko je negdje na Grabu, ubiljeio: "Ovdje
~ujemo pri~u o 'na{em drugu' koji je motornom testerom srubio
cijeli vo}njak ispred Lovorna, o snajperisti koji je nekoliko
puta poku{avao da ubije kravu, ali snajper nikako da mu opali, o
'borcu' koji je s pola metra ga|ao u Glavskoj psa i jedva ga
pogodio u uvo...Jedni se hvale kako su danima prali noge u
viskiju, drugi kojiko su stranih pi}a i cigareta na{li u
fri-{opovima na aerodromu u ]ilipima, tre}i ne mogu da se sloe
oko toga ko je iz grupe pripremao najbolje pe~enje".
U knjigu "Sve je bilo meta" dospio je i veseli ratnik od ~ije je
juna~ke ruke, kako se sam pohvalio, za samo mjesec dana palo
"najmanje dvjesta krmadi". "Pobjeda" se bavila
metafizikom: "Zahvaljuju}i ovom pokoljenju, u na{ ivot i
svakodnevicu u{li su neki novi, uzvi{eni i plemeniti junaci
velikih srca. Oni su svoju obavezu ispunili ~asno: odlu~no{}u da
na stra{nom mjestu valja uspravno postojati na djelu su pokazali
privrenost svom kr{u i rodnoj grudi, brane}i se od usta{kih
bojovnik, njihovog fa{izma, mr`nje i zla".
Dok su dr`avna glasila objavljivala liriku "Crnogorkama u ~ast jer one i dalje ra|aju slobodare", tamo, u Konavlima, u Veseljkov dnevnik ulazio je pijani zanos rulje. "U ovim jutarnjim satima i vino u~ini svoje, pa podnapite borce i noge idado{e... Mnogi prave osmice, a jedan bradonja raskre~io se na haubi automobila i ispaljuje kratke rafale, dok ga drugi, o~ito i on pijan, voza kroz naselje."
Sa svakim brojem "Pobjede" stasavao je po jedan slavni komandant sa dubrova~kog rati{ta. Veseljko se, iako nikad nije bio u borbi sa hrvatskom vojskom, morao baviti banalnim poslom - brigom o ro|enoj glavi. Posebno je bilo vru}e na ^epiku}ama. Tek {to su stigli, rezervisti su zasuti granatama. U zlo doba, tajna o "podlom usta{kom napadu", bila je razja{njena: "Jednu dobrovolja~ku tenkovsku jedinicu, sastavljenu uglavnom od Pljevljaka, niko nije obavijestio da smo jo{ u jutarnjim satima u{li u selo. A oni ugledali gu`vu, pa osuli paljbu".
Svi rezervisti poginuli na drubrova~kom rati{tu slubeno su
oaljeni kao "junaci pali na braniku domovine", a sve~anost
njihovih sahrana uveli~avali su telegrami najvi{ih dravnih
adresa. Veseljko Koprivica svjedo~i: "Skoro svakog dana u Ravno
navra}a i jedna grupa rezervista na motokultivatoru. Mrtvi
pijani, njih sedam - osam, potrpaju se, potom, u prikolicu i
odlaze uskim nepreglednim putem prema Turkovi}ima...Danas,
poslije podne, dok sam prema Turkovi}ima vozio komandanta,
nai|osmo na potresnu scenu. Ona grupa s motokultivatorom
sudarila se s vojnim kamionom i smrtno stradao jedan mladi}.
Ispod zadnjih to~kova kamiona beivotno tijelo. Nakon nekoliko
dana u 'Pobjedi' smrtovnica:'Tunim srcem javljamo da je ....
svoj mladiivot dao u borbi s usta{ama na
dubrova~ko-hercegova~kom rati{tu'. Da li }e iko, osim nas
o~evidaca, ikad saznati istinu?" Popis koliko je crnogorskih
rezervista poginulo od "bratske ruke" ili stradalo u sli~nim
akcijama niko u Crnoj Gori niti je vodio tada, niti vodi danas.
U Veseljkovoj knjizi nema velikih rije~i. Samo se iz detalja
vidi kako, poslije zanosa, nad zgari{tima konavaoskih sela, nastaje
mamurno bu|enje i kako se slubena propaganda nesebi~no trudi da
pijanstvo potraje {to due. Zapisane su pobune rezervista protiv
plja~ke i paljenja, njihovi zahtjevi da se vrate na crnogorsku
granicu. Takvu malodu{nost, slubeni mediji, naravno, nikad
nijesu uo~ili. "U po~etku je bilo opasno suprostaviti se ratnom
entuzijazmu i re}i ne{to protiv Milo{evi}a ili osporiti zvani~nu
verziju o razlozima napada na Dubrovnik. Poslije petanestak dana
i vatreni borci protiv povampirenog usta{tva po~eli su da
podjednako psuju sve lidere. Da je ve} tada Bulatovi} pozvao da
se vrate na granicu Crne Gore, ogromna ve}ina bi jedva do~ekala.
Njihove iluzije da im je borba pravedna hranilo je crnogorsko
vo|stvo koje je na skup{tinskim zasjedanjima i u ostalim
prigodama spektakularno otkrivalo neke misteriozne planove o
napadima na Crnu Goru. Poslije takvih otkri}a ljudi nijesu
vjerovali ni svojim o~ima. Kazali bi: moda je to {to Bulatovi}
govori istina, samo mi nijesmo upu}eni" - tvrdi Veseljko
Koprivica. Moda je od svega najzanimljivije - nikad Koprivica
pri susretima sa svojim ratnim drugovima nije imao problema zbog
ovakvog svjedo~enja o njihovom svijetlom ratni~kom putu.
"Naprotiv. Mnogi mi se, po{to su pro~itali knjigu, javljaju i
trae da se objave njihova imena. Ho}e ljudi da se zna da oni
nijesu u~estvovali u kra|i, paljenju i plja~kanju. Neki mi,
sremni da posvjedo~e o detaljima i doga|ajima kojima ja nijesam
bio svjedok, predlau da objavim dodatak " kae Koprivica.
Knjiga "Sve je bilo meta" ipak se danas ~ita druga~ije nego nekad feljton u "Monitoru". Danas Veseljko Koprivica i ne izgleda naro~ito hrabar. Uostalom, i sam je priznao da se u`asno bojao granata i da ga je tamo na rati{tu bilo strah da se no}u, poslije partije {aha, vrati mra~nom ulicom do komande, pa su morali da ga prate. Samo, s distance od pet godina bolje se vidi kako je, u olovnom vremenenu, jedan tihi ~ovjek umio da nosi to te{ko ime ~o'eka.
Esad KO^AN
AIM Podgorica