TESKA VREMENA

AIM, ZAGREB, 10.12.1996. Hrvatska drzava je neupitna, ostvarila je u sest godina cuda do sada nezabiljezena i nevidjena, postala je krojacem ne samo svoje sudbine vec i vazan regionalni faktor i vojna sila od uvazavanja, pa ipak, ako je vjerovati njenom predsjedniku Franji Tudjmanu, nikada spisak njenih neprijatelja nije bio tako dugacak i tezak kao upravo u ovom trenutku. Ispada tako da je Hrvatska ostvarila svoje vjekovne snove, a s druge pak strane kolicina njenih neprijatelja i sprega onih vanjskih sa unutrasnjima toliko joj prijeti da je jedino moze spasiti Hrvatska demokratska zajednica. U poduzoj govoranciji na Drugoj sjednici Glavnog odbora HDZ-a, odrzanoj u subotu, Franjo Tudjman tvrdi da je pobjeda HDZ-a i na slijedecim izborima potrebna jer bi bez sredisnje stranke opstojnost hrvatske drzave mogla doci u pitanje. Ovaj sastanak hadezeovskog centralnog komiteta oznacio je, naime, i definitivno obznanjivanje pocetka predizborne kampanje za lokalne izbore, kao i one za Zupanijski dom Sabora i predsjednika Republike. Tudjman ce u svom poznatom stilu sebe proglasiti predsjednikom svih Hrvata, ocem nacije i tome slicno, a onda objaviti: "Bitno je da samostalno odlucujemo o rjesavanju svojih socijalnih i drugih problema bez stranih tutora i skrbnika. Jer stranci imaju svojih racuna, a mnogi nasi ljudi su podlozni iluzijama". Tudjmana pritom ne zanima ni Vijece Evrope (zanovjetala), ni Evropska unija (koja nista nije ucinila da rat prestane), ni Njemacka, ni Amerika, koja je jos uvijek najblizi saveznik, ali je njen ambasador Galbraith ocjenjen kao "traktorski diplomat". Nema toga tko bi Hrvatskoj ista smio prigovoriti, a kamo li nametnuti i onda dolazi prava biser-izjava: "Hrvatsku drzavu nitko izvana ne moze ugroziti, ali je moze ugroziti nejedinstvo i razdor, nekoc hrvatskog plemstva, a danas hrvatskog visestranacja, a osobito ako bi se uspio izazvati razdor u HDZ-u". Mozda Tudjman, vidno fizicki oporavljen nakon lijecenja u Washingtonu, nije ni svjestan sto je izgovorio, ali ovakve ocjene u Hrvatskoj bude zebnju i postavljaju pitanje da li ce izbora uopce biti, jer proizilazi da je hadezeova vlast vjecna zahvaljujuci njezinim povijesnim zaslugama.

Inace, sjednica Glavnog odbora HDZ-a ocekivana je s velikim zanimanjem jer su postojale najave da bi moglo doci do otvorenog sukoba unutar samog HDZ-a. Medjutim, iako su se mogli cuti disonantni glasovi, ispalo je da se Tudjman opredjelio za jos jednu manifestaciju stranackog jedinstva i njenog obracuna sa svima. Za sve hrvatske nedace krivi su drugi, za sve uspjehe zna se - zasluzan je HDZ na celu s najvecim Vodjom. U svom obracanju clanovima Glavnog odbora HDZ-a, ali i naciji jer je cijeli govor prenijela i Televizija, Tudjman je iznio tvrdnju da kreatori svjetske politike smatraju da njega treba maknuti kao glavnu prepreku ideji o nekakvoj balkanskoj ili jugoistocnoevropskoj integraciji. Ti strateski centri iz kojih se odredjuje politika na dulje staze predvidjeli su da s politicke scene treba maknuti sve one koji su krivi za raspad Jugoslavije, "a to su Milosevic i Izetbegovic, pored Tudjmana". To njegovo nesvjesno upadanje u zamku poistovjecivanja s Milosevicem, ili mozda ipak svjesna obrana beogradskog kolege, Tudjman je poentirao tvrdnjom kako su spekulacije s njegovom bolescu dale novog maha stranim partnerima, te da nije slucajno kako se sve to dogadja u vrijeme dogadjanja naroda u Beogradu i Sarajevu. Tudjman je naprosto uvjeren kako ce on i njegova stranka bez problema dobiti izbore, jer navodno prema istrazivanjima HDZ bi na razini Hrvatske dobio izmedju 36 i 40 posto glasova, a on izmedju 48 i 51 posto. Sve druge ankete, medjutim, govore da to nije tako i da bi HDZ mogao dobiti nesto vise od trecine, a sam Tudjman bi tesko pobijedio jos jednom, pa upravo u tome, uz cinjenicu da je HDZ debelo potrosen i rastresen frakcijskim borbama izazvalo je nervozu i potrebu da se Hrvate pozove na jedinstvo i obracun sa unutrasnjim neprijateljima. Spisak, na kojemu bi Tudjmanu pozavidjeli i autori famozne "Bijele knjige" iz vremena komunizma, zaista je impozantan, a prozvanima se daje takva tezina i vaznost da zapravo nije jasno kako Hrvatska uopce i postoji. Najvazniji rusitelji Hrvatske su Hrvatski helsinski odbor, Soroseva zaklada "Intitut otvoreno drustvo", Udruga domovina i dijaspora, PEN centar, te naravno mediji kao sto su "Feral tribune", Radio 101, "Novi list", "Vijenac", "Erazmus", "Arkzin", "Bumerang". Od pobrojanih pojedinaca na prvom je mjestu predsjednik HSLS-a i njegov predsjednicki kandidat Vlado Gotovac na cijoj promociji, po Tudjmanu, radi skupina stranih strucnjaka. On je tako nametnut prvo svojoj stranci, a zatim stranackim partnerima i javnosti, ali pritom mora provoditi politiku onih koji ga namecu. Od ljudi okupljenih oko HHO-a, osim Ivana Zvonimira Cicka, na najzescem je udaru profesor Ivo Banac, koji je jos 1993. godine zajedno sa Krstom Cviicem, Slavkom Goldsteinom, Vladom Gotovcem, Vesnom Pusic i Ozrenom Zunecom trazio od hrvatskog predsjednika da u ime hrvatske buducnosti podnese ostavku. Neprijatelji od formata sluzbeno su od subote i poznati bivsi i sadasnji emigranti Tihomil Radja, pjesnik Boris Maruna, novinar Gojko Boric, Vlado Pavlinic, Jaksa Kusan. Poimenicno su jos prozvani Vjeran Zuppa, Vice Vukov, Slobodan Prosperov Novak i mnogi drugi, sto izravno sto neizravno, a posebice celnici opozicijskih stranaka, onih istih sto ih je Tudjman prije desetak mjeseci nazvao stokom sitnih zuba. Mnogi od njih vec su odgovorili Tudjmanu, ne skrivajuci svoje zaprepastenje metodama za koje su mislili da su proslost, ali sto su i mogli ocekivati nakon Tudjmanovog govora po povratku iz Washingtona kada je govorio o Judinim skudama i onima sto se povezuju sa crnim, zelenim i zutim vragovima. Tudjman je ocito odabrao taktiku da je napad najbolja obrana, ali tesko da ce vecina pucanstva povjerovati u tu naivnu pricu o svjetskoj zavjeri o kojoj, kako je i sam rekao, malo toga znaju i neki ministri. Samo drzavnik koji ne zna sta mu se dogadja u zemlji, iako je i sam priznao da je HDZ zakazao na nekim bitnim podrucjima zivota, moze tako olako preci preko dogadjanja Zagreba povodom Stojedinice, preko protesta umirovljenika, preko strajkova od kojih onaj zeljeznicara traje vec treci tjedan. Tudjman je ovim svojim govorom pokazao da je nepopravljivi despot, koji pokusava svu krivnju za svoje neuspjehe svaliti na vanjske i unutrasnje neprijatelje, korisnike Judinih skuda. Pitanje je, medjutim, zasto onda i sam trazi da hadezeovi kandidati na slijedecim izborima budu ugledni, posteni i sposobni clanovi stranke? Umjesto da rascisti najprije u svom dvoristu Tudjman je kljucne probleme drzave i stranke na vlasti gurnuo pod tepih, zaboravljajuci na pljacke u pretvorbi i privatizaciji, na brojne socijalne probleme, na neispunjena obecanja, na frakcijske borbe, konacno na cinjenicu da ce jednom ipak doci posttudjmanovska era, jer makar mozda i drukcije misli, i Tudjman je smrtan. Umjesto da stranku pripremi za to vrijeme, koje se neumitno priblizava, Tudjman se posluzio metodom koja s demokracijom nema nista zajednickoga. Ili on doista misli ozbiljno da on i HDZ mogu vladati onoliko dugo koliko su to cinili njihovi komunisticki prethodnici. Ako je tako, a cini se da jeste, Hrvatska ulazi u teska vremena, u kojima su svi scenarji moguci, pa i oni najgori.

GOJKO MARINKOVIC