POSLIJE MLADICEVOG ODLASKA

Vojska i politika

Banjaluka, 9.decembra (AIM)

Odstranjivanje generala Ratka Mladica, ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, bio je i dramatican i spektakularan cin

• kao sto se dalo i ocekivati. Ali je, ipak, izveden "bez krvi" i kad se slegla silna prasina - gotovo bi se moglo reci melodramatski.

Zivot je htjeo da se sva ta "ozbiljnost istorijskog trenutka" - koji ce jednom istoricari svakako istrazivati do u detalje - pretvori u ono sto bi moglo da se nazove "srpski arhetipovi": o hajducima, prevrtljivoj vlasteli i vazalima, prokletoj Jerini, brankovicima i riziku od srpskog poraza u miru. Da pojednostavimo: predsednici Biljani Plavsic, nekad najvecoj podrsci generalu Mladicu, zapalo je u dio da licno bude egzekutor. Saljuci svog omiljenog komandanta "na smetljiste istorije" gospodja Plavsic se nije libila vazalskog oslanjanja na "proklektnike i porobljivace" iz IFOR-a. A na celo "slavne srpske vojske" morala je postaviti - govorilo se pod osvetnickim pritiskom "vlastele" Radovana Karadzica i Momcila Krajisnika - novoimenovanog general-majora Peru Colica koji je u "svijetloj srpskoj vojsci" vazio za talog.

Drama je doduse pokazala da ni general Mladic nije vise u srpskom narodu ono sto je bio, a ni ono sto je i od CIA obavjestavani Ricard Holbruk prije samo dva mjeseca "znao" da jeste. Zgusnulo se postratno vrijeme u Bosni.

Drama je takodje pokazala da vojska RS - uprkos tome sto je proslo vise od godinu dana od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i kraja ratnih dejstava - nije uopste beznacajan politicki igrac. Snagu njenoj argumentaciji je dala "dokumentacija obavjestajne sluzbe po kojoj Muslimani, u dosluhu sa SAD, pripremaju napad na Republiku Srpsku, koji bi prema tim informacijama, trebalo da se dogodi septembra 1997.godine". (Zanimljivo je da su i Amerikanci ovih dana objavili rezultate svojih istrazivanja prema kojima raspolozenje bosnjackog naroda u mnogim mjestima prati rezultate "dokumentacije" iz Han-Pijeska).

Tako su, dakle, i resenja Biljane Plavsic postala mnogo umjerenija nego sto su u pocetku bila najavljena. Generali Manojlo Milovanovic i Zdravko Tolimir su postali savjetnici predsednika - ma sta da to znaci - a sacuvani su i vazni komandanti korpusa. Prakticno su otisli Ratko Mladic, kao vise nepodnosljiv "politicki blast RS zbog medjunarodne javnosti", i Milan Gvero koji je optuzivan da je pravio "crveno jezgro levih politickih snaga koje su pokusavale da rukovode vojskom Republike Srpske iz Srbije".

Tako bi se moglo zakljuciti i da je u tumacenju Dejtonskog sporazuma ostalo i Mladicevo upozoranje po kome je "Dejton pauza do konacnog unistenja RS". Odnosno, kao sto je po generalovom tumacenju "Vensov plan bio pauza do nastavka rata za integraciju Republike Srpske Krajine u Nezavisnu drzavu Hrvatsku", tako je "Dejtonski sporazum samo pauza do nastavka specijalnog rata koji ima za cilj da izvrsi reintegraciju Bosne i Hercegovine". I tumacenje aktuelnih politickih poslova, po ratnom komadantu Bosanskih Srba je, sledstveno tome, ovakvo: "Vojsku Federacije BiH oprema i obucava ceo NATO. Nasu vojsku svi slabe... Nazalost, i u Republici Srpskoj i u Vojsci Republike Srpske pojavljuju se realizatori scenarija kvaziogranizacije Vojske, sto ih svrstava u kolonu brojnih neprijatelja koji nastoje da uniste VRS i RS".

Ako se obe strane budu drzale dogovora Pero Colic bi, posto je posluzio politicarima kao "trojanski konj" da udju u vojsku, mogao uskoro biti vracen tamo odakle je i doveden - u penziju. A u prelaznoj fazi ce se traziti ljudi koji su svakako vojnom poslu vicniji od sadasnjeg nesudjenog "prvog covjeka" Generalstaba vojske RS (formiranog umjesto ratnog Glavnog staba VRS), ali, naravno, i mnogo kooperativniji od Ratka Mladica.

Time je politicki vrh Republike Srpske dobio vojsku pod kontrolu, ali - kako to vec u zivotu biva - i jedan zaista "vruc krompir" i to u trenu kada valja skinuti rukavice. Naime, radi se o sudbini Ratka Mladica. Iako se i dosad insistiralo na isporucivanju osumnjicenih za ratne zlocine sudu u Hagu postojala su bar dva ozbiljna odgovora za neispunjavanje tog zahtjeva. Prvi je, naravno, pitanje: zasto nista ne poduzima sezdeset hiljada vojnika IFOR-a, a drugi, logicno objasnjenje: da civilne vlasti do odmetnutog generala - koji je usput receno do skora uzivao vecu podrsku naroda i od samih izabranih politicara - ne mogu uopste ni doci.

Sada su medjunarodne snage u Bosni "u smanjenom broju", a ni ispred Mladica ne stoji "neprelazni bedem". Naprotiv, generalu je obecana "puna zastita od strane drzave RS". To jest: u skladu sa dogovorom sa rukovodstvom Republike Srpske, u dogledno vrijeme Mladic ce otici iz Han-Pijeska i drzava ce mu gdje on odabere podici kucu, pri tome ce on "sam odabrati tip gradjevine i sopstveno obezbjedjenje".

Kako ce politicki vrh Republike Srpske djelovati dalje, sada kad su svjetske agencije 4.decembra iz Londona sa konferencije o Bosni, javile da je "veliko ohrabrenje cinjenica da su 'tri ljuta neprijatelja' (Izetbegovic, Zubak i Krajisnik) sjela zajedno za sto na kome je stajala plocica sa imenom "Bosna i Hercegovina"? Kako ce se odgovarati na Biltov (za sada u detaljima nepoznat) "novi metod" izrucivanja osumnjicenih za ratne zlocine? I sta zaista ko kome moze garantovati danas kada se govori o sastavljanju Hrvatske, Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije pod zajednicko "sigurnosno stakleno zvono" a "u ime demokratskog sazrijevanja i oslobadjanja od autoritarnog ultranacionalizma" kako bi Evropa ukinula opasnost od takozvane "nove polarizacije kontinenta"? Vjerovatno malo toga. Mozda nista.

Petar Crnomislic

x y