PREDSJEDNICI JACI OD PARLAMENATA

Seoba i koncentracija vlasti

AIM, TUZLA, 07.12.96. Nedavno je Skupstina Tuzlansko-podrinjskog kantona usvojila je amandmane na Ustavni zakon TPK, kojima je guverneru (predsjedniku) Kantona dala izuzetno siroka ovlascenja. Nakon instaliranja amandmana u Ustavni zakon predsjednik Kantona moze "otpustati" ministre bez suglasnosti kantonalnog parlamenta. To isto moze ciniti i sa dva vicepremijera i samim premijerom Kantona. Prakticno, guverner TPK Sead Jamakosmanovic dobio je neogranicena ovlascenja u formiranju izvrsne vlasti. S obzirom na ustaljeni red stvari, on moze smjenjivati sve u izvrsnoj vlsti, a njega - s obzirom na praksu - moze promijeniti samo vladajuca stranka koja ga je ustolicila. S obzirom na fakticko stanje, njega prakticno moze promijeniti samo predsjednik SDA - u ovom slucaju Alija Izetbegovic.

Na parlamentarnom skupu ovog Kantona predlagaci su nudjenje amandmana obrazlagali zeljom za uspostavljanje efikasnije vlasti. Malo je vijecnika izgleda shvatilo sustinu amandmana, ili je zbog politicke (s)podobnosti sutilo. Raspravu je pokusao pokrenuti Igor Rajner (UBSD) koji je kazao da su najefikasniju vlast imali fasisticki diktatori koji su mogli mijenjati koga hoce i kako hoce. Replicirao je jedan poslanik SDA, koji je ustvrdio da je efikasan bio i komunisticki rezim, ali je propao, jer nije bio u interesu naroda. Predlagaci su se snebivali zbog pokusaja rasprave, a vijecnicima su kazali da su amandmane prethodno prihvatili svi predsjednici stranackih klubova. Potom je rasprava utihnula, a amandmani su usvojeni bez dodatne rasprave.

Pri ponovnom objasnjenju predlagaci su ustvrdili da su ista rjesenja instalirana u Unsko-sanskom i Posavskom kantonu, te da ustavni amandmani nisu u koliziji sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Drugim rijecima - Ustav omogucava koncentraciju vlasti u rukama jednog covjeka.

Sintagma - jedan narod, jedna drzava (vlast), jedan vodja

• koju radikalniji kriticari rado koriste, opravdano ukazujuci na intenzivnu totalitarizaciju (neki tvrde i fasizaciju) vlasti, ne treba apriori prihvatiti kao tacnu. Ali, niti odbacivati kao realnu tendenciju u fungiranju vlasti, makar i zbog nesvjesnog ponasanja vlastodrzaca. Cak i ako ne koristili svoja ovlascenja "do daske", skoro svi predsjednici imaju vise vlasti nego sto su je dobili po izbornim programima stranaka, ili pravno-formalnom ustroju prije posljednjih izbora.

Predsjednici kantona (guverneri) mogu, dakle, smjenjivati koga hoce u drzavnoj administraciji u "svom vilajetu". S obzirom na svoje ovlasti uvijek ce biti u situaciji da nadju "zrtveno jare", a ukoliko im parlamenti ne aminuju pri promjeni ministara ili drugih visih funkcionera kantonalnog nivoa, uvijek ce moci krivicu prebaciti na parlament, ili drugo tijelo koje treba samo aminovati.

Drugo, intencija Ustava BiH i reintegracija moguca je samo uz jacanje parlamentarne demokracije, a ne autokracije, ili u najboljem slucaju grupe autokrata.

Dalje, vladajuce stranke na mala vrata uvode predsjednicki sistem, a izborni sistem je vise boljsevicki nego predsjednicki. Osoba - odnosno guverner - sa tako sirokim i neogranicenim ovlastima u najmanju ruku trebao bi imati direktnu podrsku vecine, makar aktivnog birackog tijela, a sadasnji guverneri u kantonima ih pravno-formalno nemaju.

Ustroj takve vlasti gdje je guverner "alfa i omega" prakticno potpuno neutralizira sve dimenzije visestranacke demokracije, jer svakom funkcioneru koji ne bude radio po uputama gavnog gazde fotelja moze biti "izvrnuta". Postala je tradicija u nasoj kulturoloskoj praksi da su "dobri" samo oni pravnici i strucnjaci koji lako nalaze "rupu u propisu". Zato je moguce ocekivati da ce i neki guverneri imati milosti samo prema svojim posilnim koji budu nalazili "rupe u zakonima". Ne mora biti tako, ali se ovlascenjima omogucava takvo funkcioniranje vlasti.

U funkcioniranju vlasti BiH sve je izrazenija teznja da se na racun demokracije i parlamenta formira sto efikasnija vlast, kako je oni rado zovu tehnomenadzera, objasnjavajuci to trenutnim prilikama i potrebom za brzim izlazom iz sadasnje situacije. Svjesno ili nesvjesno i na Skupstini Tuzlansko- podrinjskog kantona, bilo je vijecnika koji su se zalagali za efikasnu vlast, a parlamentarna demokracija im je futur drugi. Mnogi smecu s uma da vlast umjesto tehnomenadzera po pravilu instalira stranacke menadzere, koji bez pogovora slusaju glavnog vodju i pripremaju uvjete za tranziciju vlasnistva koja ce stranackim menadzerima omoguciti da postanu kapitalisti. Taj proces je uveliko u toku. Cak se i za kredite, koje sredjuju visi funkcionire, njihovim posilnim daju provizije. To je pojava kako na prostorima gdje vlada SDS, HDZ, tako i gdje vlada SDA.

Mnogi analiticari upozoravaju da se na prostorima stranackih "miraza" - feudima SDS, HDZ i SDA - instaliraju provi- ncijski funkcioneri koji bez pogovora izvrsavaju zelje "jednog vodje". Takvih poslusnika ne moze biti ukoliko se zakonskim aktima vlast ne koncentrira u jednoj fotelji.Kad se osiguraju prerogativi onda jedan covjek na jednom prostoru (provinciji ili entitetu kada je BiH u pitanju) moze govoriti u ime jednog naroda, jer ima ustavni, zakonski, parlamentarni i stranacki plast. Najvasniji medju prvima moze govoriti u ime svog naroda ili svog entiteta, jer se samo uz njegov blagoslov moze mijenjati "civija koja skripi" - drugim rijecima ne slusa.

Zato nam svakodnevnica neodoljivo posjeca na pozoriste, odnosno predstavu u kojoj glavni gazda stalno uzvikuje: "Narode moj..." Zasad najveci broj Bosanaca ocekuje da cuje ono "narode moj evo dosla je humanitarna pomoc, penzije, socijalna pomoc..." Posla nema, ima cekanja, Svajcarske i Zapada kojeg su - i danas vladajuce stranke - obecavale kada su se prvi put docepale vlasti, takodje nema. Nema ni parlamentarne demokracije. Nju na Zapadu uzivaju oni koji su pobjegli, ili koji su protjerani sa prostora gdje sada vladaju oni koji su obecali Zapad. Po standardu, po mogucnostima za dobijanje poziva u borbene jedinice, po odanosti vodjama, te mnogim drugim parametrima na Bosnu i Hercegovinu kao da je "zinuo" Istok, a Zapad nam je "slijepo crijevo".

VEHID JAAHIC