PRVOBORCI IZ SKUPSTINSKIH KLUPA

Privilegije politickog establismenta

Banjaluka, 7.decembra (AIM)

Da je ziv Branko Copic danas bio mogli citati ovdasnju "Jereticku pricu", ciji bi glavni junak ponovo bio neki njegov zemljak, koji je poslanik u narodnoj skupstini, uz to ministar u Vladi i clan nekoliko upravnih odbora velikih drzavnih preduzeca. Da su Srbi dobili dio mora, radnja bi se sigurno odvijala na morskoj obali. Ovako, u prici ce se prepoznati Banja Luka, ili neki drugi grad Republike Srpske u kome narodni poslanik dobija vilu nekog bogatog Muslimana ili Hrvata, koji je svoju kucu "napustio" i nalazi se negdje u bijelom svijetu. Na grudima glavnog junaka sijao bi orden Nemanjica i Karadjordjeve zvijezde Prvog reda. Svastike, braca, rodjaci i prijatelji, sve cinovnici drzavnih resora, pojavili bi se kao epizodisti ove satiricne price.

U svoj svojoj slicnosti ovovremena prica bi se po jednoj vaznoj cinjenici razlikovala od price iz Copicevog vremena. Dok su njegovi seljaci prvo postali prvoborci, pa tek potom zaposjeli skupstinske klupe i zauzeli ministarske fotelje, danas se dogodilo obrnuto: ljudi su prvo postali narodni poslanici a onda sebe proglasili borcima. I to kad je rat zavrsen! Ta razlicitost svrstace ovo vrijeme u epohu tragicnog politickog i ljudskog bescasca.

Na zalost, danasnje vrijeme nema svog Branka Copica, ali ima mnogo njegovih prica. Svuda gdje politika ostavlja trag, postoji i poneka prica za ovakvu neveselu hronologiju. U sluzbenom glasniku Republike Srpske br.19/96 objavljen je Zakon o dopunama Zakona o nacinu ostvarivanja prava i duznosti poslanika narodne skupstine kojim su jos 1992.godine utvrdjena prava i duznosti narodnih poslanika. Dopunom zakona narodni poslanici prvog saziva Narodne skupstine RS izjednacavaju se u pravima sa borcima prve kategorije, a porodice umrlih poslanika imaju ista prava kao i porodice poginulih boraca. Prema Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca borci prve kategorije su "borci koji su u zoni borbenih dejstava angazovani od 17.avgusta 1990.godine".

Prava boraca ovog rata su ista kao i prava boraca prethodnog rata. Razlika je samo u tome sto su ova danas ravna rezultatima njihove borbe - postoje samo na papiru i u retorici politicara. Borci imaju boracki dodatak, dodatak za penziju, stalno mjesecno primanje, zdravstvenu zastitu, besplatnu i povlascenu voznju, prioritet u zaposljavanju i rjesavanju stambenih potreba, poreske i carinske olaksice, pomoc u slucaju smrti, naknadu za ishranu i smjestaj, staz osiguranja u dvostrukom trajanju i ucesce u privatizaciji. Poslije njihove smrti porodica ima dodatak uz penziju, stalno mjesecno primanje, zdravstvenu zastitu i pomoc u slucaju smrti. Sve ove privilegije pripadaju po slovu zakona i narodnim poslanicima.

Posto je borcima priznat i prioritet u koriscenju napustene imovine, pod kojom se podrazumijeva imovina Muslimana i Hrvata koji su "napustili" RS, zakonodavac je nedavno Zakonom o dopunama Zakona o koriscenju napustene imovine isto pravo priznao i poslanicima Narodne skupstine, nosiocima najvisih drzavnih funkcija i drugim funkcionerima RS koji imaju status izbjeglica ili raseljenih lica. Tako bi se uskoro u kucama Muslimana i Hrvata "zakonito" mogli naci poslanici i funkcioneri RS koji poticu sa teritorija koje su pripale Federaciji. A takvih, kazu, ima dosta u drzavnom i politickom vrhu RS. Koliko je to suprotno dejtonskom sporazumu, nije potrebno dokazivati.

Zakonodavni potez narodnih poslanika moze se ucesnicima rata uciniti apsurdan. Mnogi ce se zapitati kako moze biti borac neko ko nije vidio front, okusio miris smrti i dozivio strahote zbog kojih se nemirno spava i tesko sanja. "To je nesto najgore i najzalosnije sto se moglo dogoditi. Da nije smijesno, bilo bi zalosno", negoduje Darko (30), koji je u ratu proveo cetiri godine. Mnogi ce u njemu vidjeti nemoralan politicki cin. "To je apsolutno nedopustivo i takav zakon mora biti ukinut. To je kao kad bi nekom zbog toga sto je ucestvovao u ratu dodijelio nagradu za knjizevnost", komentarise boracka prava poslanika Slavko Zupljanin, predsjednik Srpske patriotske stranke, cija je izborna pretenzija bila okupljanje boracke populacije. U sustini, potez zakonodavca je sasvim logican. Rat je, nema sumnje, krenuo iz skupstinskih klupa i potonje borce su u ratne obracune uveli politicari. Po logici stvari, jedino oni zasluzuju status boraca i prvoboracke privilegije.

Uvod u donosenje "borackih" zakona bilo je samoodlikovanje narodnih poslanika jos dok je trajao rat i dok su ratnici u redu cekali svoja odlikovanja. Predsjednik Radovan Karadzic, po vlastitoj mjeri svojih zasluga, okacio je na grudi pet odlikovanja: Orden Nemanjica, Orden Njegosa Prvog reda, Medalju zasluga za narod, Orden Karadjordjeve zvijezde Prvog reda, Orden Krsta milosrdja. Sve ordenje najvecih junaka srpske i crnogorske istorije! I sam Broz bi mu zavidio na broju i vaznosti priznanja. Vjerovatno u srpskom narodu ne postoji licnost koja je u kracem vremenu primila vise odlikovanja. Samoodlikovanjem je jasno stavljeno do znanja ko je zasluzan za rat i ratne podvige pa su danasnji zakoni mogli iznenaditi samo nepopravljive naivce.

Po broju boraca srpski narod zasluzuje da udje u Ginisovu knjigu rekorda. Po slovu navedenog zakonskog teksta u RS su borci svi koji su "ucestvovali u antifasistickoj i oslobodilackoj borbi tokom 20.vijeka kao pripadnici srpske, crnogorske, Vojske u otadzbini (cetnici) ili jugoslovenske vojske". Gotovo da nema porodice u kojoj neko od savremenika i predaka nema status borca. I stogodisnjak i junosa sa devetnaest godina stoje u istom redu i primaju iste pocasti. Nesmotrenost ili velika zelja za pranjem vlastite savjesti izbija iz cinjenice da je boracki status priznat i cetnicima. Mnogi zivi ucesnici krvavog bratoubilackog rata tesko ce se pomiriti sa ovakvim "pomirenjem" pa se medju Srbima mogu ocekivati nova sporenja i nove diobe.

Po svoj prilici, u pravu su oni koji pricaju da je ovaj rat nastavak drugog svjetskog rata. Nisu li dovoljan dokaz boracki zakoni i poslanicke privilegije?

(AIM) Branko Peric

xy