IZBORI U HRVATSKOM P.E.N.-u

AIM, ZAGREB, 6.12.1996. Najposjecenija i najdramaticnija skupstina hrvatskih penovaca u posljednjih nekoliko godina trajala je emocijama nabijenih osam sati, ali je na kraju zavrsila pravim trijumfom dr. Slobodana Prosperova Novaka, koji je ponovno, s najvecim brojem glasova od svih koji su dobili povjerenje clanstva, izabran za predsjednika Hrvatskog P.E.N. Centra. Tu ce knjizevnicku organizaciju, nakon uspjesnih sest godina, voditi u jos jednom mandatu (po njegovoj zelji radije dvogodisnjem, kako je u zavrsnom govoru spomenuo). Pobjedu je izborio u izravnom, na momente vrlo grubom i bespostednom suceljavanju s grupom oponenata, potpisnika dviju peticija u kojima se trazila njegova ostavka. Vecina je dosla i na izbornu skupstinu, predvodjena potpredsjednikom Sabora RH Vladimirom Seksom, generalom- pjesnikom Ivanom Toljem i glavnim urednikom "Hrvatskog slova" Dubravkom Horvaticem. Dosli su ponoviti argumente sto su ih u posljednje dvije godine (od vec glasovite Praske rezolucije Medjunarodnoga P.E.N.-a s kraja 1994.), oni i istomisljenici im, u bezbroj varijacija ponavljali u tekstovima punim netrpeljivosti prema "dvojbenim Hrvatima" u svojim redovima, posebno prema Slobodanu Prosperovu Novaku. Polemika se osobito zaostrila nakon sto su se umijesali i celni ljudi Medjunarodnoga P.E.N.-a, predsjednik Ronald Harwood i glavni tajnik Alexander Blokh, poslavsi pisma u kojima porucuju da odredjeni hrvatski pisci, nakon sto su se usprotivili obvezujucim dokumentima P.E.N.-a, vise ne bi trebali ostati clanovima medjunarodne knjizevnicke organizacije. "Za nas Seks vise nije clan PEN-a", stajalo je u naslovu u "Slobodnoj Dalmaciji" od 26. rujna. Izravno, bez ikakva truda da neugodan stav umota u privlacnu verbalnu oblatnu, izjavio je to londonskom dopisniku splitskog dnevnika osobno glavni tajnik Medjunarodnog PEN-a Alexander Blokh. Tako je nestao i posljednji tracak sumnje o tome sto ta ugledna knjizevnicka organizacija doista misli o dugotrajnoj polemici izmedju ljudi koji vode Hrvatski PEN Centar i njihova vrlo upornog clana, doduse bez literarnog opusa, ali zato s tezinom mjesta potpredsjednika Sabora i reputacijom jednog od najprodornijih i najutjecajnijih politicara u redovima HDZ-a. Iako bi se sustina spora izmedju Vladimira Seksa i aktualnog predsjednika Hrvatskog PEN Centra Slobodana Prosperova Novaka (kao najeksponiranije osobe druge polemicke strane) prije nasla u politickim i etickim slojevima, ona se razmjerno dugo voljela maskirati u odjecu ciste forme i procedure. Mnogo je novinskog papira potroseno kako bi se odgonetnulo znaci li ogradjivanje svih 12 clanova Upravnog odbora pocetkom travnja ove godine od nekih stavova i postupaka visoko impostiranog politicara stranke na vlasti ujedno i njegovo iskljucenje iz knjizevnicke organizacije, podrazumijeva li samo sugestija za ostavku na clanstvo, ili spor treba razrijesiti neko posebno arbitrarno tijelo. Naime, uprava Hrvatskog PEN-a jednoglasno je proljetos ocijenila da izmjene Kaznenog zakona sto ih je tada donio Sabor nisu u suglasnosti s 4. Clankom Medjunarodne povelje PEN-a, jer se njima bitno ogranicava sloboda iskaza (sto je ubrzo potvrdilo i pokretanje sudskih postupaka protiv novinara), te da je davanjem svoga glasa za takva rjesenja postao suodgovoran i potrpedsjednik Sabora Vladimir Seks. "Ako sam i nije inicijator ili predlagatelj tih zakonskih izmjena - stajalo je u saopcenju za javnost - bio je kao clan PEN-a duzan usprotiviti se svakom obliku ogranicavanja slobode iskaza pojedinca, posebice novinara". Seks to nije ucinio, ocito pretpostavivsi interese svoje stranke nacelima zapisanim u PEN-ovoj Povelji. Pritom kao da je zaboravio da je clanom PEN-a i postao bas onda kada je i njemu bila potrebna zastita medjunarodnih institucija pred represijom bivse drzave. Sada, pak, isticu canovi Upravnog odbora, "kada bi u Hrvatskoj napokon mogli i trebali zavladati mirnodopski demokratski uvjeti, gospodin Seks zagovara posebnu zastitu sluzbenog misljenja drzavnih institucija i nedodirljivost nosilaca najvisih drzavnih funkcija". Kada su neposredno uoci izborne skupstine i potpisnici zahtjeva za ostavkom S.P.Novaka i clanova hrvatske delegacije zbog potpisivanja toboze protuhrvatske "Praske rezolucije" na 61. Kongresu Medjunarodnog PEN-a u Pragu, primili neugodna pisma iz Londona u kojima im se sugerira izlazak iz PEN-a, sukob se pretvorio u pravi medijski linc. Stranice "drzavotvornog tiska" i najgledanije televizijske informativne emisije ispunili su tekstovi i izjave u kojima se trazi ekskomunikacija onih sto su se sa sumnjivcima iz inozemstva udruzili protiv vlastite drzave. Tako se "Hrvatsko slovo" niposto nije slozilo s argumentima i interpretacijama iznesenim u pismima prvih ljudi medjunarodne knjizevnicke organizacije, a glavni urednik Dubravko Horvatic je u kolumni na prvoj stranici posljednjeg broja svoje novine pisma nazvao "gentlmenskom ucjenom". A. Blokha optuzio za upletanje u unutrasnje stvari hrvatske drzave, a Europsku uniju za nametanje balkansko-bizantskog mraka Hrvatskoj. Komentar je zavrsio ovako: "Netko naredjuje, a netko izvrsava naredbe. Jucer smo u ovom dijelu Europe imali izvrsitelje i teklice Moskve, danas pak Londona. Uprava Hrvatskog PEN centra ocito misli da je Hrvatska britanska kolonija". Petar Segedin, koji je istupio iz PEN-a, na televiziji je procitao dugo pismo R. Harwoodu, optuzivsi ga za bezdusnost i hladnocu spram Hrvatske i njezinih pisaca, te obecao da ce "Vase pismo visjeti na zidu Drustva hrvatskih knjizevnika kao fatalan znak ljudskog cinizma i primjer europske kluturne amoralnosti". Sve je to, dakako, prolazilo glavama penovaca kada su se upucivali na izbornu skupstinu. Bilo je neizvjesno koliko ce ljudi doci; hoce li se pojaviti refleks glasovite "hrvatske sutnje"; kako ce pisci ovoga puta reagirati na pritisak. Dogodilo se da je izborna skupstina doista pocela vrlo mucno, neki su rekli "sramotno", da se gotovo dva sata natezalo oko dnevnog reda, da je Josip Pavicic jos jednom pokusao nametnuti glasovanje o povjerenju S.P. Novaku, a Seksov krug i on osobno raspravu o njegovu slucaju i statusu sviju koje Medjunarodni PEN vise radije ne bi vidio medju svojim clanovima. Onda se zbio obrat. Najajednostavnije bi se mogao sazeti u nekolio tocaka: S.P. Novak i clanovi Uprave (napokon se izborivsi za rijec) referirali su o impresivnom broju poslova i akcija koje su vodili u svojih sest godina, o knjigama koje su objavili usprkos mizernoj novcanoj potpori, o izlozbama i drugim kulturnim dogadjajima sto su ih organizirali, o sudjelovanjima na medjunarodnim konferencijama gdje su predstavljali svoju zemlju. Slijedila je prava erupcija "gradjanskog neposluha" u istupima najvidjenijih hrvatskih intelektualaca (Vlado Gotovac, Radovan Ivancevic, Zeljka Corak, Tonko Maroevic, Drazen Katunaric, Andrea Zlatar, Ivo Banac, Branimir Donat i mnogi drugi), koji su odbili u Vladimiru Seksu i drustvu vidjeti zrtve (a ne "gonice", kako je receno), a u autisticnoj "drzavotvornoj" skupini, u sebe i svoje dvoriste zagledanih pisaca (i kvazi-pisaca) prave glave koje bi imale voditi hrvatsku kulturu i takvu je pokazivati svijetu, ne s osobitim izgledima da im komunikacija uspije. Zasto se to dogodilo? Iz istog razloga iz kojeg je nekoliko dana ranije 120.000 Zagrepcana doslo na protestni skup na Trg bana Josipa Jelacica, istupima i upaljenim svijecama podrzati svoj Radio 101. Odsjaj tih svijeca osjetio se tjedan dana kasnije i u Europskom domu gdje su se penovci (od kojih su mnogi sudjelovali i u nastojanju da se ne ugasi najslusaniji hrvatski radio) borili i izborili za udrugu kakvu zele. Takve se svijece, naime, kada se jednom upale, tesko gase.

MERI STAJDUHAR