DESAVANJE MITINGA

PRODUZENA RUKA SDA

AIM, SARAJEVO, 6.12.96. Miting, pod nazivom "Ne damo vam Bosnu", odrzan nedavno prosle sedmice u Sarajevu, na koncu, najvise zbog napada na zena iz Srebrenice na vozilo u kojem je bio Michael Steiner, zamjenik visokog predstavnika medjunarodne zajednice, donio je vise brige nego koristi vlastima u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ujedno, pokazao je koliko je opasno igranje sa emocijama onog dijela stanovnistva koji je najvise stradao tokom cetvorogodisnjeg rata u BiH, a to su izbjeglice, porodice poginulih, ranjenici i bivsi logorasi.

Nema sumnje da je iza svega, doduse ne direktno, stajala Stranka demokratske akcije. Iako su se kao organizatori mitinga potpisalo nekoliko nevladinih organizacija, upadljivo je da je sve konce u svojim rukama drzao Irfan Ajanovic, visoki funkcioner SDA, a on je svojim govorom i dizao temperaturu medju demonstrantima. Takodjer, jos prije okupljanja naroda, organizatori su nastojali ubijediti javnost kako im nije namjera da izazovu socijalni bunt, niti da ruse aktuelnu vlasti, iako bi se i njoj imalo sto-sta prigovoriti, vec da prvenstveno upute protest medjunarodnoj zajednici.

Ili provedba cjelokupnog Dejtonskog sporazuma, ili povratak u ratno stanje, uzvikivao je Irfan Ajanovic pred transparentima dobro opremljenim demonstrantima, okupljenim u centralnoj sarajevskoj ulici, Ulici marsala Tita. "Rusi pomazu cetnicima. Rusi su cetnici... Englezi i Francuzi cine gotovo isto... Idimo pred njih, blokirajmo ih, organizirajmo se...", porucivao je, trazeci sirom svijeta krivce za nerijesen status izbjeglica.

Nezadovoljnicima, naravno, nije trebalo upirati prstom u kom pravcu da krenu. Bijes su iskalili stotinjak metara dalje, pred sjedistem Visokog medjunarodnog predstavnika za BiH. Potrefilo se da je u bas tom trenutku Michael Steiner sjeo u vozilo i krenuo na sjednicu Predsjednistva BiH, zakazanu u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Masa, u kojoj je bilo najvise zena iz Srebrenice, blokirala je vozilo, pa je morala intervenisati i policija ne stedeci palice.

Steiner, medjutim, nije zelio kriviti izbjeglice za incident. Na konferenciji za novinare optuzio je vlast u Sarajevu da stoji iza svega. Uz to, sve (tri) vlasti u BiH direktno je okrivio za neprovodjenje Daytonskog sporazuma.

Predsjedavajuci Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, pokusao je smiriti situaciju svojim saopstenjem, u kojem je ukazao kako nema koristi od podgrijavanja emocija i teskih rijeci. Organizatori mitinga nasli su se na meti i novina u Sarajevu, koje su im zamjerale da svojim ponasanjem u svijetu stvaraju nove i bespotrebne neprijatelje Bosne. Interesantno je da vladajuca SDA nije smatrala za potrebno da se oglasi o cijelom slucaju.

Najostriji je bio novinar "Oslobodjenja" Mirko Sagolj, zatrazivsi u svom tekstu od Izetbegovica da se konacno oslobodi Ajanovica i njemu slicnih. Uslijedila je burna reakcija. Ajanovic, u pismu koje je "Oslobodjenje" objavilo na gotovo cijeloj strani optuzio je Sagolja da je "advokat Rusa". Ajanovica, preko stranica "Oslobodjenja" pokusao je odbraniti i Alija Demirovic, koji se potpisao kao predsjednik Organizacionog odbora mitinga. On je upitao da li bi bilo moguce da bosnjacki novinar u Banjaluci, Palama, Beogradu ili Zagrebu pise kao on u Sarajevu.

Sve te reakcije, u stvari, samo se pokazale sa kakvom vatrom se na mitingu igrao Ajanovic. Optuzujuci medjunarodnu zajednicu za aljkavo ponasanje, a pogotovo nasrtajem na Steiner, dao je predstavnicima svjetske diplomatije najbolju priliku da, takodjer, ostro uzvrate ikrivicu prebace na vlasti u BiH. Ono sto ni Ajanovic,ni ostali govornici na mitingu nisu rekli je da je rat vodjen izmedju naroda u BiH, doduse uz blagonaklonost susjednih drzava. Pored toga, nacionalni lideri su u Daytonu potpisli mapu razgranicenja, a oni su odgovorni i za sporost u stvaranju drzavnih institucija. Pojednostavljeno, od njih najvise zavisi koliko ce iskoristiti sansu mira, koju im je svijet u Daytonu pruzio. Medjutim, miting u Sarajevu pokazao je i da nacionalni lideri nece lako odustati od manipulisanja narodima u BiH. Polovinom godine u Mostaru je, opet nakon okupljanja naroda, samo tada hrvatskog, napadnuto vozilo Hansa Kosnika, predstavnika Evropske zajednice. U vrijeme najjace krize u odnosima izmedju Biljane Plavsic i Ratka Mladica u Banjaluci se desavao mirni protest rodjaka nestalih srpskih vojnika. I svi oni redom bunili su se protiv medjunarodne zajednice. Dakle, u Sarajevu nisu posegnuli za novim receptom.

Indikativno je i da svako od pomenutih okupljanja naroda za osnovu je imalo drugaciji politicki naboj. Hrvati su se bunili protiv ujedinjena Mostara. Srbi u Banjaluci nisu zeljeli nazad u Bosnu i Hercegovinu. Bosnjaci u Sarajevu trazili su povratak kucama i, indirektno, ubrzavanje procesa reintegracije Bosne i Hercegovine. I mada se u svakom od tih slucajeva nastojao stvoriti privid spontanosti protesata, vise je nego jasno da su iza svega stajale politike nacionalnih oligarhija sa ciljem da se negiraju osnovna nacela mirovnog sporazuma. A to za BiH moze biti i najpogubnije, jer pokazuje da nije postojalo dovoljno iskrenosti niti dobre namjere za stvaranjem mira, a pogotovo zajednicke drzave. I sve dok se te politike ne promijene, vujek ce biti lako posegnuti za nekim poput Irfana Ajanovica, pa cak i za maskom Hitlera, vidjenom na protestu u zapadnom Mostaru, kako bi se poigralo sa emocijama naroda. Bez obzira na to sto se vec jednom pokazalo ko placa krajnji ceh i koliko je krvavo to poigravanje.

SEJAD LUCKIN