ARKZIN NA INFORMATIVNOM RAZGOVORU

AIM, ZAGREB, 5.12.1996. Famozni clanak 77 Krivicnog Zakona RH poznjeo je ovih dana jos jednu politicko-medijsku farsu. Naime dvotjednik ARKZIN dobio je u liku glavnog urednika poziv na informativni razgovor, iza cega slijedi optuznica opcinskog drzavnog odvjetnistva za klevetu predsjednika drzave, Sabora, Vlade te Ustavnog i Vrhovnog suda. A po clanu 71 istog zakona, koji je takodjer donesen u proljece ove godine u sklopu kaznene mini reforme koja je u Hrvatsku ponovo uvela verbalni delikt kako bi se dotukli nezavisni mediji

• prije svega Feral i Nacional - Arkzin je optuzen za klevetu Predsjednika Republike. Tekst o kojem je rijec zove se "Sto kad Suharto umre", a napisao ga je redakcijski pseudonim Bozo Matic. Tekst je objavljen u broju od 13. rujna, tocno dva mjeseca i 13 dana prije informativnog razgovora, koji je obavljen tek koji dan nakon dolaska Tudjmana iz Washingtona, kada se okomio na "crne, zelene i zute vragove".

Nakon Ferala - ciji su urednik i novinar zbog kaznene mini reforme u dva navrata grijali stolice drzavnog odvjetnistva - i Arkzin se eto prikljucio plejadi "drzavnih neprijatelja i jugokomunista" (F. T.).

Sto je to zaboljelo Tudjmana? Nista novo i nista nepoznato. Tek izvod iz strane stampe koji je Arkzin prenio: "Strani analiticki tisak o hrvatskom gospodarskom cudu - sparajuci na grincajgu, Franjo, Ankica, djeca i unuci slozno su za pet godina stekli 700 000 000 US $ imovine". I to je sve. Mali izvod iz strane stampe. Treba reci da ovo nije prvi put da se o bogatstvu dinastije Tudjman pise i govori. O tome su koju rekle barem sve nezavisne novine u Hrvatskoj, a neke i vise puta. Sto se stranih novina tice, primjerice austrijski Fokus, berlinski Der Spiegle, londonski The Independent, te Sie Deutsche Zeitung, imali su prosle i ove godine nekoliko napisa o istoj stvari: koliko hrvatski predsjednik ima u kesu i nekretninama i na koji nacin je sve to pribavio. U zapadnim demokracijama primjeceno je da zbog takvih megalomanskih pokusaja drzavni sluzbenik, pa makar sto puta bio na celu, moze otici: a) u penziju, b) u zatvor, c) u neke druge, uglavnom medicinske ustanove. U Hrvatskoj se za to isto naganja novinare.

"U ovom slucaju dogodio se presedan", kaze za AIM glavna i odgovorna urednica Arkzina Vesna Jankovic. "Naime, cijela obitelj Tu|man, jer se u tekstu govori o svima, a ne samo o predsjedniku, dobila je tako zastitu drzavnog odvjetnistva, pa od sada mozemo govoriti i o viseglavom predsjedniku drzave. Sve ovo sto se dogadja oko naseg lista, naime pokretanje tuzbe dva i pol mjeseca nakon objavljivanja teksta, ne mozemo ne gledati u konteksu borbe za vlast i Tudjmanovog podilkavanja od bolesti. A clan 77 problematican je vec po svom sadrzaju, jer drzava stoji iza svih tih silnih predsjednika, iako imaju pravo na privatnu tuzbu. I ne samo da je doslo do prekoracenja ovlasti, vec je pozivanje novinara na informativni razgovor, ili pak sudjenje kao u slucaju Ferala - notorni relikt naciboljsevizma. Sve je to zapravo vrlo tanko. I nasa odvjetnica Vesna Alaburic rekla je, nota bene, da u svemu tome osnova ima jedino za pokretanje privatne tuzbe. Ostalo je povijest bolesti".

Inace, prema Amnesty Internationalu, clan 77 KZ potpuno je kontra clanu 19. Me|unarodnog ugovora o gradjanskim i politickim pravima, koji je Hrvatska potpisala, kao i s clankom evropske konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koju je Hrvatska preuzela prijemom u Vijece Evrope.

Sud je prije tri mjeseca oslobodio Feralovce, nakon cega se Tudjmanu dogodila prostata i stojednica. Arkzin dodouse ne predstavlja stvarnu opasnost jer je je list od osam tisuca tiskanih i s upola prodanih primjeraka. Ipak, uklopio se u nedavno zatvoreno posijelo glavnog tajnistva HDZ-a koje se ovaj put okomilo i na "strane placenike" i njihove inozemne "nalogodavce", u prijevodu strane fondacije, koji su takodjer svrstani u komuniste, jugozombije i slicno. A poznato je da je jedan od tih "nalogodavaca" i amreicki bogatas Georg Soros, cija fondacija u Hrvatskoj dijelom financira i Arkzin. Paranoidna pretpostavka vlasti tako je zatvorila krug i naisla na vlastitu sjenu u formi sumnje na sve i svakoga. Krajnja posljedica je da svatko moze biti kriv, pa i osudjen.

I na kraju, zasto Suharrto? Kaze Arkzin da je i on glava obitleji koji je za par stoljeca unaprijed materijalno osigurao svoje potomstvo. Medjutim, "(...) uzme li se u obzir da Suharto vlada od 1966. godine i da mu je ipak trebalo tridesetak godina da podigne djecu, onda 700 milijuna dolara imovine stecene za pet godine daje itekako misliti malim azijskim divovima o konkurenciji na Balkanu (...)". No izgleda da je Tudjmana najvise pogodio prijedlog redakcijskog komentatora da bi svojom imovinom mogao barem trideset godina financirati upravu u Podunavlju, tako da bi ti troskovi (oko 2 mil. $ godi{nje) bili maknuti s grbace radnog covjeka. A njemu su, iako voli biti i "otac nacije", ipak srcu najbliza vlastita djeca i potomci.

ALEN ANIC