BEZ BLISKIH SUSRETA

Demonstranti i policija

AIM, Beograd, 2. 12. 1996.

Motivi za udaranje po demonstrantima danas su skoro zanemarljivi. Visi nacionalni interesi postupno iscezavaju i u glavama onih kojima je radni zadatak da brane rezim

"Nikakva vojska i nikakva policija ne mogu pokoriti volju naroda koji je odlucan da se odupre nenasiljem - Gandi". Ovo je pisalo na jednom od brojnih transparenata, koje su proteklih dana beogradskim ulicama nosili demonstranti, pripadnici i simpatizeri koalicije "Zajedno", cija je izborna pobjeda na lokalnim izborima, u vecini gradova Srbije, nagnala aktuelnu vlast da preko sudova tu istu pobjedu ponisti.

Visednevne demonstracije u Beogradu, Nisu, Kragujevcu i drugim, vecim i manjim, gradovima dovela je u veliko iskusenje pripadnike Ministarstva unutrasnjih poslova, posebno one u uniformi. Malo je ko zaboravio rijeci: "Postupi po naredjenju", izgovorene svojevremeno u Podgorici kada je stara komunisticka garda zbacivana sa vlasti. Takva naredba vazila je i za vrijeme devetomartovskih demonstracija 1991. godine, kada su pale dvije zrtve; milicioner pred penzijom i jedan mladic.

Iz razgovora sa vise licnosti iz koalicije "Zajedno", saradnik AIM-a saznao je da strahovanja u ovoj grupaciji od slicne naredbe na sadasnjim protestima i demonstracijama nema. Ipak, za svaki slucaj predsjednica Gradjanskog saveza Srbije, Vesna Pesic, upozorila je da nikome ni slucajno ne padne na pamet da primijeni silu i "digne pendrek" na demonstrante, jer "ovo su mirne, divne demontracije pametnih ljudi, koji hoce demokratsku Srbiju". Ona je porucila radnicima MUP-a da "odmah prave spisak svih lopova i predju na hapsenje onih koji su najkrivlji za sve ovo sto se s nama desava".

Zvanicni predstavnik za stampu Demokratske stranke, Slobodan Vuksanovic, tvrdi da su vojska i policija vec na strani naroda. Naravno, takve tvrdnje se moraju primiti sa rezervom, ali je sigurno da narocito u vojsci, zbog teske materijalne situacije, kao i u policiji mnogo dublje i realisticnije posmatraju aktuelna politicka zbivanja nego sto je to bilo prije cetiri ili pet godina kada je postojao opsti zanos da se brane uzviseni nacionalni interesi. Poslije nestanka, na poznati nacin, takozvane Republike Srpske Krajine, prestanka rata u BiH ti "uzviseni" ciljevi su poceli da se tope i gube u tmurnoj svakodnevnici.

Opsti je utisak da demonstranti nisu bas neprijateljski raspolozeni prema ljudima u uniformi, cemu je znacajno doprinijelo i pismo 65 radnika Sekretarijata unutrasnjih poslova iz Kraljeva, koje je objelodanila koalicija "Zajedno". Oni su porucili Kraljevcanima da ih se ne plase i da su sa njima. Vrlo je karakteristican jedan pasus: "Budite uvereni da cemo, u slucaju da dodje do nezeljenih dogadjaja, pokusati da, pre svega, zastitimo nase sugradjane od nasih kolega koji su iz drugih gradova dosli u Kraljevo ne bi li zastitili nase lokalne lopove i bitange koji iz svojih fotelja mirno posmatraju sve sto se desava u nasem gradu".

Zanimljiva je i izjava predstavnika koalicije "Zajedno", Mileta Koricanca, iz istog grada: "Za sada imamo dobre odnose sa policijom. Ni oni ni mi ne zelimo incidente".

Mora se priznati da se rijetko dogadja da se grupa policajaca stavi na stranu demonstranata u bilo kojoj zemlji. Osim kad i doticna policija shvati da odredjeni rezim neminovno pada. U konkretnom slucaju takvih znakova nije bilo. Koliko god su licnosti iz koalicije o kojoj je rijec ponavljale da je sa aktuelnom vlascu gotovo, toliko je njen prvi covjek na sve moguce nacine pokusavao da javno pokaze kako ga se to mnogo ne dotice. Tako je u vrijeme kada se na beogradskim ulicama nalazilo preko 150.000 demonstranata Slobodan Milosevic primio delegaciju grcke omladinske organizacije.

Pokusali smo da dobijemo diskretne komentare na citirano pismo, od ljudi u uniformama na beogradskim ulicama. Tipican je odgovor: "Nemam vremena da citam novine niti da gledam televiziju i uopste nisam cuo da su tako nesto napisale kolege iz Kraljeva. A, ako i jesu postoje vrlo odredjena pravila sluzbe". Na pitanje da li bi upotrijebio pendrek ukoliko dodje do opasne guzve, jedan policajac odgovara: "Ako bude gusto - moracu. Hocu da verujem da su svi dovoljno pametni da ne nasrnu na cuvare reda. Mene mnogo ne interesuje sta se to dogodilo na izborima: da li je neko krao glasove, zasto ovi ovde toliko galame, a oni gore cute. Ja sam, covece, na radnom mestu i moje je da ne dozvolim, sa mojim drugovima, da dodje do nasrtaja na gradjane i imovinu. To je sve".

Odgovor drugi: "Kamo lepe srece da se ne moramo smrzavati ni mi ni ovaj narod".

Odgovor treci: "Sklonite mikrofon. Pola mi je familije na mitingu. Koga da bijem..."

Ljudi u uniformi se ne ustrucavaju previse da govore, ali vrlo kratko, sa obaveznim savjetom da se zvanicne informacije mogu dobiti samo "od nadleznih licnosti". Primjeceno je da se ovih dana u Beogradu skoro uvijek nalaze u sporednim ulicama, kako ne bi doslo do direktnijih kontakata sa "nezgodnim tipovima".

Prema nekim informacijama, u "uzavrelim gradovima" najveci broj policajaca dosao je iz drugih gradova. Po rijecima predsjednika umjerenog krila Stranke demokratske akcije Sandzaka, Rasima Ljajica, u gradovima u ovoj vec tradicionalno vrucoj oblasti ostao je "neuobicajeno mali broj policajaca". Tvrdi da je "najveci broj policijaca iz redovnog i rezervnog sastava upucen u Beograd i Nis".

Do incidenata policije i demonstranata nije doslo zahvaljujuci i stalnom ponavljanju konkretno lidera SPO, Vuka Draskovica, da ne smije biti nasilja i da se treba drzati gandijevskog, mirnog protesta. S druge strane, za policijski vrh bilo bi isuvise rizicno da upotrijebi pendreke, prije svega, zbog svjetske javnosti, jer spoljni zid sankcija nije jos skinut, a samo ponistenje izbornih rezultata, tamo gdje je opozicija pobijedila u prvom krugu, izazvalo je vec posljedice. U poslednjem zvanicnom saopstenju SUP-a Beograda kaze se, izmedju ostalog, da je policija do sada imala "tolerantniji stav nego sto joj obaveze prema javnom redu, miru i bezbednosti gradjana i imovine nalazu", ali da ce se organizatori mitinga i protesta, poslije praznika,tj. od danas, morati strogo da pridrzavaju zakonskih odredbi "ukljucujuci i obaveze prijavljivanja skupova, mesta i trajanja". Ovo saopstenje signalizira da bi mogli da rade i pendreci.

Akcija Armije je jos rizicnija, ne samo zbog toga sto bi to moglo da mirise na "preseljenje rata iz Bosne u Srbiju" nego sto u njenom vrhu sjede i oficiri koji su ratovali u BiH. Predsjednik Srbije, Slobodan Milosevic, je itekako svjestan tih rizika. Osim toga, ako bi u Armiji prevagnule snage koje nece na narod njegov tron bi se isuvise zaljuljao, ako ne i izmakao. Tenkove na ulicama bi preko 600.000 izbjeglica i prognanika dozivjelo, kako rece jedan od njih, kao "jos jednu okupaciju". Pri svemu tome treba imati u vidu razocarenje brojnih dobrovoljaca, koji su isli u Hrvatsku i Bosnu da "brane srpske interese", a sada su u postali socijalni slucajevi, ukoliko nisu ucestvovali u raspodjeli "ratnog plijena". Taj plijen, ipak, vecina nije mogla ni da vidi.

Odredjenije receno: raspolozenje u Armiji i policiji u Srbiji je sada mnogo manja zagonetka nego prije potpisivanja mirovnog sporazuma. Socijalni polozaj, izuzimajuci tipicne ratne profitere, mnoge je otrijeznio, spustio ih na zemlju, natjerao na razmisljanje da li se isplati braniti bilo koji rezim u kome se tesko prezivljava. Otuda se i vec istorijska recenica: "Postupi po naredjenju" istopila u mjesecnoj potrosackoj korpi, cija vrijednost daleko nadilazi cak i bolje plate.

(AIM) Ejub Stitkovac