GAZENJE KAO POUKA

AIM, ZAGREB, 4.12.1996. Predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske proglasen je delikventnom osobom - zbog svojih seksualnih sklonosti i navodnog pomaganja kriminalaca. Tako je Krunislav Olujic u samo nekoliko tjedana prosao put od covjeka Tudjmanova vrhunskog povjerenja do neprijatelja kome je s istog mjesta najavljen obracun svim sredstvima. Kada je prije nesto vise od godinu i pol dana postavljen na celo najvise sudbene vlasti u Hrvatskoj, Olujic je imao respektabilnu karijeru predsjednikova covjeka - izmedju ostalog bio je i drzavni tuzitelj, pa sef Ureda za nacionalnu sigurnost, koja pod svojom kontrolom ima sve hrvastke tajne sluzbe. Iako je i na novoj funkciji, pogotovo u prvo vrijeme, pomagao ustrojavanje sudstva po mjeri vladajuce stranke, Olujic sve cesce pokazuje znake emancipiranja. Manifestirao je to i istupanjem iz HDZ-a nakon sto je izabran na sadasnju duznost. Napustanje stranke obrazlaze nacelom depolitizacije sudacke funkcije, ali otkriva da je zbog toga "dobio po usima". Protivio se stvaranju stranackog sudstva, inzistirao na strucnim, a ne politickim kriterijima, cistke u pravosudju nazvao je "teskim lomljenjem kicme sudbenoj vlasti". Navodno su vrhovnistvu tesko pale i neke konkretne sudske odluke, prije svega - oslobadjajuca presuda "feralovcima". Olujicevi poznavaoci kazu da je citao Ustav i ozbiljno shvatio njegove odredbe o nezavisnosti sudbene vlasti. Odvjetnik Ante Nobilo tvrdi da je "obracun s Olujicem poceo u trenutku kada je on zauzeo Ustavom propisanu distancu od izvrsne vlasti". Prije otprilike dva mjeseca sef mu je drzave porucio da podnese ostavku. Glasnici Predsjednickih dvora nisu uspjeli da ga smeksaju, pa mu Tudjman osobno predocava ucjenu: pristane li na demisiju - ceka ga ambasadorsko mjesto, u suprotnom - dosije s njegovim prljavim vesom, sakupljen tajnim prisluskivanjem njegovih telefonskih razgovora, ide u javnost. Ne videci, kako danas kaze, za svoje povlacenje valjana razloga, Olujic odbija predsjednikov zahtjev i najavljuje da ce se braniti svim raspolozivim pravnim sredstvima. Stovise, javno je progovorio o tome sto mu rade: "Sluzba za zastitu ustavnog poretka tajno prisluskuje moje privatne telefonske razgovore i siri glasine da sam homoeksualac", rekao je Olujic u jednom intervjuu. Scenaristi su kasnije odustali od optuzbe da je peder, nego se udarilo u zice u Evropi trenutno rasirene sablazni pedofilije. U vrhu se groznicavo tragalo za pravnom osnovom po kojem bi se rusenje predsjednika Vrhovnog suda moglo izvesti. Po zakonu, za smjenjivanje moraju postojati ozbiljni razlozi, osuda za krivicno djelo ili disciplinski postupak. Vlada je inicirala pokretanje disciplinskog postupka, navodno zato jer Olujic svojim ponasanjem nanosi stetu ugledu Suda, a Tudjman je, optuzujuci pravosudje kao glavnog krivca za sporost u sankcioniranju kriminala, spomenuo i "osobne slabosti" u vrhu sudbene vlasti. Prozvani smatra da je drzavni poglavar tako potpuno svjesno otvorio kampanju, kojoj je cilj njegovo moralno kompromitiranje. Disciplinski je sud po kratkom postupku odlucio da ga se udalji s duznosti. Javnost je o tome obavijestena saopcenjem, koje je procitano u udarnom televizijskom dnevniku, a govori o osnovnoj sumnji da je Olujic odrzavao seksualne odnose s maloljetnim osobama te da je pomagao kriminalce. S duznosti udaljeni predsjednik Vrhovnog suda demantirao je sve optuzbe i osporio pravovaljanost odluke o suspenziji, tvrdeci da ona ima iskljucivo politicku pozadinu i da se sluzi metodom otvorenog linca. Politicka je presuda vec donijeta, disciplinski ce postupak poprimiti inkvizicijska obiljezja - tvrdi Olujic, najavljujuci da ce, suprotno politickim ucjenama i montiranim optuznicama, on u svojoj obrani koristiti sredstva i mehanizme pravne drzave. Iako su s gromkom presudom i prije sudjenja istrcali u javnost, egzekutori zapravo zele tiho smaknuce, iza zatvorenih vrata. Prvo, zato jer su im dokazi tanki. Cini se da osim fono-zapisa privatnih telefonskih razgovora drugih dokaza i nemaju. Drugo, zato jer se za javnog sudjenja ne bi moglo sakriti da je rijec o montiranim procesu, pa bi se tuzitelji lako mogli pretvoriti u optuzene. Ako ni zbog cega drugoga, ono zbog neovlastenog prisluskivanja predsjednika Vrhovnog suda. Odvjetnik Nobilo govori o "lancu urote najvisih drzavnih tijela, koja su zlouporabila svoja ovlastenja u obracunu s onim kojeg smatraju politickim protivnikom". Trece, odjek cijele afere nije onakav kakav su u Predsjednickim dvorima ocekivali. Umjesto osude Olujica, javnost se mnogo vise zgraza nad njegovim progonom. Tri Olujiceva odvjetnika smatraju da im je sansa u javnosti. Suspendiranom predsjedniku Vrhovnog suda javilo se stotinjak advokata besplatno nudeci svoje usluge. Javno blacenje Olujica bilo je tako gnjusno da je ekspresno reagirala i inace inertna crkvena komisija "Justitia et pax", podsjecajuci da svatko ima pravo na dobar glas, dok se ne dokaze suprotno. Oglasile su se i neke nevladine organizacije, nazivajuci Olujica "Becketom u Mrdusi Donjoj". Tvrdeci da je tesko naci bolji primjer zloupotrebe pravosudja u politicke svrhe, Gradjanski odbor za ljudska prava upozorava da objavljivanje kompromitirajucih detalja putem Hrvatske televizije predstavlja krsenje elementarnog prava svakog gradjanina i krsenje Ustava, da je to nemoralan i degutantan cin te da HTV, kao poslusni propagandni servis vladajce stranke, razvlaci intimne pojedinosti ljudi koje treba politicki unistiti. Za Olujicevo smjenjivanje postoje barem tri jaka razloga. Dobri izvori tvrde da je on pokazao, vrhovnistvu nepodnosljivu, sklonost da ipak preferira Ustavom proklamiranu nezavisnost sudstva, dok drzavno rukovodstvo sve glasnije zagovara suprotan koncept. Tudjman je nedavno govorio o tome da je sudbena vlast jedna od sastavnica jedinstvene drzavne vlasti; drzavni pravobranitelj Petar Sale tvrdio je da sudbena vlast mora biti izraz volje vecinske stranke. Donesen je zakon koji ministru pravosudja daje mogucnost da odredjuje koje ce predmete sudovi forsirati. Sve ukazuje da vrhuska zeli apsolutnu kontrolu nad sudstvom i njegovo pretvaranje u jednu od poluga svoje vlasti. Drugo, smjenu na celu Vrhovnog suda treba gledati i u sklopu priprema za predstojece izbore, jer je predsjednik tog suda istodobno i predsjednik Izborne komisije. Kako se u narod sve manje moze pouzdati, Tudjman zna da na tom mjestu mora imati apsolutno pouzdana covjeka. I trece, odstrel Olujica, poruka je svima koji odbijaju da se pognu, ukljucujuci i vladajucu stranku. Naime, ne samo zbog neposlusnog naroda, nego je Tudjman sve vise na muci i s vlastitom strankom, koju razaraju unutrasnje podjele, ali i snazan osjecaj da se brod naginje. Zato vrhuska sada inzistira na apsolutnoj poslusnosti. Olujica moraju zgaziti - da se nitko vise ne oglusi na vrhovnu instrukciju, da nitko u HDZ-u vise ne padne u napast da misli svojom glavom.

JELENA LOVRIC