GORKA SUSKOVA VUKOVARSKA KAVA

AIM, OSIJEK, 1.12.1996. Hrvatski ministar obrane Gojko Susak napokon je, proslog utorka popio dugo obecavanu kavu u Vukovaru. Susku ta vukovarska kava, posve sigurno, nije osobito prijala jer ju je morao popiti onako kako nije prizeljkivao - u drustvu s generalom Jacquesom Kleinom, prijelaznim upraviteljem UNTAES podrucja, umjesto s kakvim hrvatskim generalom, cije su postrojbe prve usle u Vukovar. Susak se u Vukovaru nasao samo desetak dana nakon sto je Vijece sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasalo Rezoluciju 1079, kojom je mandat mirovnih snaga produzen za novih sest mjeseci, do

1. srpnja 1997. Cini se da je razlog njegova dolaska doista bio u funkciji onoga sto je stidljivo provuceno kroz drzavne medije: generali Klein i Schoups (zapovjednik snaga UNTAES-a), u nastavku ce mandata, imati potporu hrvatske Vlade i to, kako je naglasio ministar Susak, "i vecu nego sto su je imali do sada". Iako je najnovija Rezolucija Vijeca sigurnosti samo potvrdila ono sto je Klein odavno najavljivao - da ce mandat biti produzen jos sest mjeseci i da nema nista od rezolucije hrvatskog sabora kojom je umirovljenom americkom generalu vec bila rezervirana karta za povratak s datumom
2. sijecnja - hrvatski drzavni mediji nisu oko svega dizali prasinu kakva se znala uskovitlati u slicnim prigodama. U tako "pitomom" ponasanju dirigiranih medijskih komentatora valja promatrati i cinjenicu da se presutno preslo preko jos jednog "cvrstog" datuma kojeg su sve donedavno zagovarali duznosnici iz hrvatskog politickog vrha. Izbore u hrvatskom Podunavlju, mjesecima najavljivane za 15. prosinca, Vladimir Seks, potpredsjednik hrvatskog parlamenta na posljednoj je sjednici Sabora, vezao "po mogucnosti" istodobno s "izborima za sva tijela lokalne samouprave, predsjednicke izbore kao i one za Zupanijski dom". Suskova posjeta Vukovaru popracena je iznimno umjerenim izjavama i znakovitim najavama koje bi mogle ubrzati proces mirne reintegracije. Govoreci o tome kako je u interesu Hrvatske da se reintegracija okonca mirnim putem, Susak je najavio mnogo vecu kooperativnost s hrvatske strane i to, kako je rekao, narocito od strane hrvatskih lokalnih vlasti, "od zupana pa nadalje", najavivsi u njihovo ime "vecu dozu suradnje". Naime, u nedavnom intervjuu zagrebackom "Vecernjem listu" Jacques Klein pozalio se da mu klipove pod vozilo kojim on istocnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem vuce prema Hrvatskoj bacaju "lokalni ekstremni politicari na obje strane". Iako Klein nije naveo konkretna imena, vise je nego jasno da je pri tom prije svega mislio na osjecko-baranjskog zupana Branimira Glavasa, koji mu se osobito zamjerio nedavnim svojevoljnim zatvaranjem "otvorene trznice" koju je prijelazni upravitelj uspostavio na cesti Osijek - Vukovar, kako bi se stanovnici UNTAES podrucja mogli sastajati s rodbinom, znancima i prijateljima u za njih jos uvijek nedostupnom dijelu Hrvastke. U dijelu hrvatskog nezavisnog tiska cak su se bile pojavile i spekulacije da je Mate Granic, ministar vanjskih poslova, od predsjednika Franje Tudjmana zatrazio smjenu zupana Glavasa, jer ovaj navodno koci proces mirne reintegracije. Granic je doduse demantirao da je takvo sto doista trazio. No, nakon zagrebackog sastanka predsjednika Tudjmana s delegacijom lokalnih Srba iz UNTAES podrucja, predvodjene predsjednikom tamosnje vlade Vojislavom Stanimirovicem, beogradska je "Politika" varirala istu pricu, pripisavsi autorstvo navodnog Granicevog zahtjeva za smejnom Glavasa generalu Kleinu. Sav taj dim sada je, s ponesto vatre, posredno potvrdio i Gojko Susak, najavivsi da ce se s Kleinom suradjivati mnogo bolje - "od zupana pa nadalje". Samo tjedan dana prije tog Suskovog obecanja Kleinu, na sjednici osjeckog Zupanijskog odbora HDZ-a, Glavas je izrazivsi svoje ogorcenje produzetkom mandata UNTAES-a upozorio kako je to "omca oko vrata hrvatske drzave". Pred glavnim tajnikom HDZ-a, Ivanom Valentom, rekao je da nas "nagodinu, 15. srpnja, ne bi smio iznenaditi jos jedan produzetak mandata uz visegodisnji monitoring medjunarodne zajednice, kao ni to ako Srbi dobiju politicku autonomiju ili pak 21. Zupaniju". "Sve to narodu treba jasno reci, a ja cu u tom slucaju otici zivjeti u slobodne hrvatske dijelove", rekao je tada Glavas, ispalivsi verbalni rafal na najvisu hrvatsku adresu. Glavas je iskoristio tu prigodu da jasno poruci Zagrebu kako ce za to "racun hrvatskom narodu" morati podnijeti oni koji su potpisali Erdutski sporazum. Jasno je da je ciljao na Hrvoja Sarinica, no isto je tako jasno da Erdutski sporazum novi/stari predstojnik ureda Predsjednika Republike - covjek od posebnog Tudjmanovog povjerenja - nije potpisao na svoju ruku, vec je, prije nego se latio pera, trazio njegovo odobrenje. Zanimljivo je da su, po prvi put, gotovo istim rijecima, o reintegraciji hrvatskog Podunavlja govorili i Susak i Granic, dva jaka Tudjmanova ministra, inace utaborena na potpuno suprotnim polovima vladajuce stranke. Dok je Susak u Vukovaru priznao kako hrvatska nesuradnja s UNTAES-om znaci produzavanje tog procesa ("U tom slucaju netko drugi sa strane dirigirat ce nam kada bi to trebalo zavrsiti"), Granic u hrvatskom Saboru upozorava da bi potpora Kleinu "znacajno pridonijela ubrzanju procesa reintegracije". I Susak i Granic - sto nije nevazno - izrekli su to gotovo istodobno, samo s danom razlike. No, osobito je znakovito da su i jedan i drugi s takvim stavom izasli u javnost odmah poslije sastanka Tudjmana i Kleina, kojeg su dvojica umirovljenih generala odrzala neposredno nakon povratka hrvatskog predsjednika s lijecenja u americkoj vojnoj bolnici "Walter Reed". Nema sumnje da je vrh hrvatske drzavne politike svjestan kako ce morati biti mnogo kooperativniji zeli li doista da reintegracija zavrsi do 15. srpnja. Cini se da Klein vise nema nikakvih problema s pacificiranjem Srba na podrucju UNTAES-a i da je marginaliziranjem Gorana Hadzica

• koji doduse jos uvijek slovi kao "predsjednik oblasti", mada nikome nije jasno sto to vise uopce znaci - i izvlacenjem Stanimirovica u prvi plan, lopticu prebacio u hrvatsko dvoriste. Drzavni mediji isticali su nakon sastanka Stanimiroviceve ekipe s Tudjmanom, kako su mu se Srbi obratili kao "nasem predsjedniku", sto je Tudjmanu sigurno godilo. On je cijene tog obracanja postao svjestan vjerojatno tek naknadno, shvativsi da izjasnjavanje Srba kao hrvatskih drzavljana od njega zahtjeva posve drugacije ponasanje. U demokratskim se drzavama s vlastitim gradjanima razgovara i na njih se ne moze ici represivnom akcijom policije ili vojske- Naglo iskazana kooperativnost hrvatske strane prema UNTAES-u i to ovoga puta podjednako s oba pola vladajuce stranke (izuzmu li se "lokalni ekstremni politicari" kako voli reci Klein) - svakako lezi u cinjenici da je Zagrebu priopceno kako samo istinskom suradnjom s Kleinom moze pospjesiti da se proces mirne reintegracije okonca u rokovima koji odgovaraju Hrvatskoj. A kako se oko svega vrti i pitanje hrvatskih izbora slijedece godine, jasno je i zasto krug oko Tudjmana tu kooperativnost tako sirokogrudno nudi. Uz to, Tudjman je duboko svjestan onoga sto Glavas naziva "omcom oko vrata hrvatske drzave". U najnovijoj rezoluciji Vijeca sigurnosti, 1079, ta je omca, naime, jasno vidljiva. Ondje stoji kako ce Vijece sigurnosti "sto prije moguce nakon uspjesno provedenih izbora, ali ne poslije 1. srpnja 1997. preporuciti daljnu prisutnost" snaga UN-a, "vjerojatno u formi restruktuiranog UNTAES-a". Cini se da je u Zagrebu napokon shvaceno kako samo istinska suradnja s Kleinom moze pomoci da "restruktuiranje UNTAES- a" ne bude tek puka kozmetika.

DRAGO HEDL