HRVATSKI AMERICKI SAN

AIM, ZAGREB, 30.11.1996. U srijedu 20. studenoga Vijece za telekomunikacije odlucilo je da koncesiju i frekvenciju za zagrebacki gradski radio dodijeli projektu "Globus 101", tj. "Europapress holdingu" Ninoslava Pavica. Takva odluka, koja u prevodu znaci da popularni zagrebacki "Radio 101" nakon 13 godina prestaje emitirati, izazvala je pravu buru u gradu, sto je kulminirala "dogadjanjem Zagreba", najprije kroz eter, a potom do sada u nezavisnoj Hrvatskoj nezapamcenim okupljanjem preko 150 000 ljudi na sredisnjem gradskom Trgu bana Jelacica. Pavic, cija je novinska kompanija zasigurno najveca na prostorima bivse Jugoslavije, jer pored "Globusa", jos stampa "Arenu", "Gloriju", "Milu", "Vikend", "Djecji klub", "OK", "Auto-moto", odmah je optuzen za spregu sa Hrvatskom demokratskom zajednicom, izravno sa predsjednikovim savjetnikom za unutrasnju politiku dr. Ivicem Pasalicem. Ocito lose procjenivsi sto Stojedinica znaci za Zagrepcane i preplasen buntom grada, te sve cescim pozivima na bojkot njegova "Globusa", Pavic istog dana, mnogi pretpostavljaju u izravnom dogovoru sa HDZ-om, odustaje od dodijeljene mu frekvencije, te ce reci: "Uvijek kad sam se pokusao baviti politikom najebao sam."

Ovom svojom pokajnickom recenicom, kojom je indirektno priznao da su igre oko "Radija 101" bile politicke naravi, Nino Pavic jos jednom je pokazao da je u svojoj novinarskoj, a kasnije menadzerskoj karijeri uvijek bio sklon politickim igrama. Tko je zapravo Nino Pavic vlasnik novinskog carstva, pokretac ideje o osnivanju TV-mreze, koja bi udruzivanjem lokalnih televizija pokusala, navodno, konkurirati HTV-u na nacionalnoj razini, a koncesije za gradski radio htio se domoci, kako sam kaze, iz financijskih razloga? Ovaj 43-godisnjak, po rodjenju Zagrepcanin, sto odnedavna voli naglasavati da mu je majka Mostarka, a uspio je zavrsiti tek gimnaziju i zapoceti studij prava, voli svoju biografiju prikazivati u stilu svojevrsnog "american dreama", jer od malog novinara-politicara, ili preciznije politickog trabanta, stigao je do jednog od novokomponiranih hrvatskih kapitalista.

No, prava istina zapravo podsjeca na onaj poznati vic o mladom Amerikancu koji je najprije zaradio prvih pet centi prodajom prazne boce coca cole, potom je shvatio da se isplati skupljati razne boce, pa je zaradio 1000 dolara, a onda je to udvostrucio, stigao do desetak tisuca, a onda mu je umro stric i ostavio deset milijuna. Pavic nije imao bogatog strica, ali zato je imao neke druge striceve koji su mu na formalno cist nacin omogucili da zaradi svoj (?) prvi milijun.

Naime, u trenutku kada se 1989. godine nasao po tko zna koji put na nizbrdici, zajedno sa Denisom Kuljisem (sadasnjim vlasnikom tjednika "Nacional", a nekadasnjim suvlasnikom "Europapressa") i Zdravkom Jurakom, covjekom koji je odlezao nekoliko godina zatvora zbog poznate afere sa srebrom, osniva poduzece "Fakta d.o.o.". Posto je to poduzece imalo tek po koju ideju, ali ne i kapital u bivsem poduzecu "Revije" kuce "Vjesnik" nasle su se dobre duse koje su pristale na nevjerojatan ugovor. Sklopljen je posao po kojem Pavic-Kuljis-Jurak snose troskove novinarskih honorara, a "Revije" placaju stampanje lista "Globus", s tim da se dobit dijeli po formuli 60:40. Pavic je pak uskoro iskoristio klauzulu iz ugovora o mogucnosti njegova raskida u trenutku kada "Revije" udju u pretvorbu. Usput u ugovoru nije bilo precizirano kako ce se dijeliti eventualni gubici. I tako su Jurak, Pavic i Kuljis postali vlasnici 70 posto novog poduzeca "Globus International d.o.o.".

Sve to, naravno, nije bilo moguce bez presutnog, ili tajnog, pristanka nove vlasti, kao sto Pavic i drustvo ne bi zaradjivali milijune maraka da je itko pokusao procackati njihove mucke oko stvarno prodane tiraze i naplatiti sav porez. "Globus" je tako rastao i tirazno i novcano, posebice kada su mu presli bivsi "danasovci" Jasna Babic, Tanja Torbarina, Djurdjica Klancir i neki drugi, a sam sebe naziva nacionalnim tjednikom. "Globusovci" se vole hvaliti da je nezavisno novinarstvo u Hrvatskoj pocelo upravo s njima, sto je naravno daleko od istine. "Globus" je vrlo vjesto znao lavirati izmedju HDZ-ovskih struja, pa je vecina njegovih afera stigla u javnost zahvaljujuci izravnim vezama sa suprotstavljenim liderima. Pojavile su se i otvorene sumnje da je "Globus" kupovao informacije, ali ovaj tabloid podrzavao je zapravo tehnomenadzere i tako zvane HDZ-liberale, a cesta pisanja o porodici Tudjman i njenom bogatstvu donijele su mu epitet cak i opozicione novine.

U svakom slucaju bez obzira na nacine na koji su dolazili do ekskluziva i na precesto politikanstvo, "Globus" je odigrao pozitivnu ulogu u stvaranju kritickog javnog mnijenja, iako ni do danas nije potpuno jasno zasto je doslo do razlaza izmedju Kuljisa i Pavica, prijatelja jos iz vremena kada su pocinjali u studentskoj i omladinskoj stampi. Naime, upravo je Kuljisev "Nacional", koji sebe nziva slobodnim tjednikom, a u biti je kopija "Globusa", ovih dana na dvije stranice rascerecio Pavica, ali pri tom stedeci Kuljisa.

Pavic pocinje pisati u "Studentskom listu" i "Omladinskom tjedniku", a kasnije u "Poletu" gdje se susrece sa Kuljisem, Ratkom Boskovicem, Nenadom Polimcem, Rene Bakalovicem, Miroslavom Lazanskim... Vrhunac tog mladenackog dijela karijere je pokretanje "Poleta" koji je 1976. godine imao zavidan tiraz i ugled, ali nakon sto je Nenad Polimac objavio negativnu kritiku Zafranoviceva filma "Okupacija u 25 slika" hitno je poslan u vojsku, gdje je u dalekoj Makedoniji odgulio 18 mjeseci. Po povratku zaposljava se u "Vjesniku" kao pomocnik urednika vrlo tiraznog "Nedjeljnog Vjesnika". Tada cini prvi veliki politicki potez kao vjerni Suvarov sljedbenik i suradnik, jedan od autora poznate "Bijele knjige", 1983. godine nakon sto se Partija obracunaa sa Jozom Vlahovicem i njegovim kolegijem, postaje zamjenik glavnog urednika "Danasa". Zivko Milic koji je pozvan upomoc iz Beograda, i ponasao se kao padobranac na okupiranom podrucju, trebao je po toj zamisli biti tek prelazna faza dok "mladoturci", na celu sa Pavicem ne preuzmu kompletnu redakciju. Pavic sa sobom dovodi Denisa Kuljisa, Ratka Boskovica i Nenada Polimca, a urednikom unutrasnje politicke rubrike postaje Nino Kopac, bivsi jugo konzul u New Yorku, za kojeg se uvijek znalo da je covjek drzavne sigurnosti. No, Pavic nije uspio preuzeti "Danas", jer je redakcija nakon niza sastanaka izabrala manje zlo, to jest Zivka Milica, i grupa omladinaca morala je napustiti redakciju.

Pavic na Suvarovu intervenciju odlazi u "Vjesnik", pokusavajuci lavirati izmedju Suvara i Mike Spiljaka, a kako ce to napisati "Nacional", njegovi komentari i "danas pobudjuju opori osjecaj zloglasnih partijskih komunikeja". Pavic je neko vrijeme radio i u "Areni", a potom mu je nakon svadje u redakciji "umro stric" i spretnim potezima postao najveci hrvatski izdavac.

Za sebe ce nedavno izjaviti da je obican novinar senzacionalist, koji je postao priuceni menadzer, ali cini se da u njemu stalno cuci neisfurani politicar, kojem je moc medija, a onda i novac, otvorila apetit. Naime, nije li cudno da se Nino Pavic, koji sebe voli prikazivati kao oca hrvatske medijske slobode, u projektu TV-Mreza povezuje sa Miroslavom Kutlom, jednim od najbogatijih Hrvata. To je onaj isti Kutle koji je bio clan Sredisnjice HDZ-a, ciji je brat Ante u najuzem vodstvu Partije i saborski zastupnik, koji je "kupio" pola Splita i "cetvrt" Zagreba, a bez ijedne kune postao vlasnikom "Slobodne Dalmacije", da bi potom preuzeo i splitski TV-Marjan.

Mozda se pretjeruje kada se tvrdi da je TV-Mreza "alter ego" HTV-a, jer ona je do sada okupila disidente s drzavne televizije kao sto su Denis Latin, Dubravko Merlic, Silvana Mendusic, Igor Mirkovic, ali sasvim sigurno da ideju nije moguce ostvariti bez politickog braka sa dijelom HDZ-a, tj. kompromisa kojem je, kako tvrdi Pavic, cilj samo novac.

A kao najbolji dokaz navedimo rijeci poznate HDZ-ove novinarke Dunje Ujevic: "Koliko je tjedana proslo od sporazuma o suradnji koji su neki hadezeovi, Suskovi prijatelji, sklopili sa Ninom Pavicem - sporazum koji Pavicu omogucuje da stavljanjem sape i na televizijsku mrezu postane hrvatski Berlusconi? Pasalic je Suskov prijatelj, Kutlu sa Suskom vezu obiteljske veze. U igri su, dakle, Susak, Pasalic, Kutle i Pavic. Spoj nemoguceg, ili pak moguceg?".

GOJKO MRINKOVIC