NISAM JA ODAVDE

Istorija jedne emisije

Ove godine slavi 15. rodjendan jedna radijska emisija ljubljanskog studentskog radija koja je mnogo vise no obicna emisija. Radi se o emisiji Nisam ja odavde novinarke i urednice Aide Kurtovic, inace i redovne saradnice AIM. To je emisija koja je prva u Sloveniji imala hrabrosti probijati nacionalisticke mentalne barikade i koja je uspela da se ocuva, razvija i jos je daleko od svog zavrsetka. Posto je istorija te emisije ujedno i istorija jednog razvoja slovenackog drustva, slovenacka redakcija AIM zamolila je Aidu Kurtovic za zapis o onome sta su ona i njena emisija prozivljavale za poslednjih nekoliko godina.

Niko ne zna, niti ce iko ikada saznati zasto smo se bas te, sasvim obicne jesenske nedjelje odlucili za pohod nazvan "BALKAN URNEBES". 16. septembra 1991. godine, tamo negdje oko 11 sati dopodne, u ljubljanskoj "carsiji" desio se neocekivani medijski prolom oblaka. Na takav je nacin bilo dozivljeno i protumaceno nase prvo javljanje s frekvencije 89,3 mHz, na tada jos postojecem srpsko-hrvatskom jeziku. Bio je to prvi proboj takve vrste u historiji i najlukaviji pokusaj otvaranja glomaznih, zeljeznih vrata iza kojih su se tada nazirale samo konture onog sto danas, bez lazne skromnosti, mozemo nazvati autenticnom institucijom ili jednostavno uspjesnom radio emisijom. Odcjepljenje, nezavisnost, samostalnost, to su uglavnom bili imperativi na kojima je tadasnja ohola i mlada drzava Slovenija gradila temelje buducnosti. Muzika, filmovi, kultura pa i ljudi iz drugih jugoslavenskih republika, u ovoj su zemlji najednom postali sporni, sumnjivi i nepozeljni u svakidasnjem,a narocito u zivotu masovne kulture. I bas tad u vrijeme najsilovitijih historijskih previranja, Radio Student sasvim regularno i lezerno u eter odasilje "opasne" signale i suptilni glas onog {to su Slovenci napokon diskvalificirali. Zbog svega navedenog, reakcija mnogobrojnih slusatelja na emisiju "Balkan urnebes", koja je tako "bezobrazno i nonsalantno" pomutila idealnu sliku male, podalpske i "independent" drzave, nije nam se ucinila nimalo cudnom. Muzika koju smo pustali tada, a koju pustamo i danas, iskljucivo je ona uz koju su rasle barem tri generacije, i u kojoj su pronalazile sopstveni identitet. Smatrala sam to jedinom razumnom reakcijom na sveopste paranoidno ponasanje. Pravo na kreiranje vlastite buducnosti nije i ne smije biti sporno. Iskrivljavanje historijskih cinjenica sarlatanska je drskost i jeftina obmana, vrijedna svake osude. Cak milion no}i dubokog sna ce nam biti potrebno da zaboravimo npr. Haustor, Film, Bajagu, Bijelo dugme, Buldozer, Drugi nacin, Divlje jagode, Prljavce, Josipu Lisac, Kemala Montena, Leb i sol, ili mozda Partibrejkerse, Indexe, Idole, Plavi orkestar, Lacni Franc..... ostalih cete se i tako sami sjetiti. Licemjeri ce citajuci ovo pomisliti da je rijec o tzv. jugonostalgiji, no, za nas je to prezvakana i zauvijek ispljunuta floskula, dok je neki ocigledno jos uvijek uporno zvacu. Njima je aroma rijeci "jugonostalgija" potrebna da bi popravili ukus ostalim sastojcima svojih frustracija. Kakva je to muzika?! Kojim jezikom to govorite?! To su samo neke od provokacija i smicalica koje mi je u kontaktnim emisijima Balkan Urnebes pokusala podmetnuti slovenska publika. Znala sam da je zrtvama politickih vratoloma potrebno ponuditi adekvatan balzam razboritosti. Unatoc nasem zalaganju, rusilacki nagon i dalje je rastao: "Idite na jug, u Bosnu! (Bosanci, to je kategorija u koju su Slovenci svrstavali sve nekada "bratske" narode, bez obzira iz koje su jugoslavenske republike dolazili). Groznicavo tragajuci za rjesenjem, iznasla sam unikatnu formulu za zaustavljanje nekontrolisanih strasti i grubih nasrtaja. Za gosta emisije odabirem tada visoko kotirajuceg slovenskog politicara g. Zmagu Jelincica. Tadasnji predvodnik ekstremne nacionalisticke struje u Sloveniji, u martu 1992. godine bio je na vrhuncu svoje politicke moci. Samim tim je olako manipulisao zabrinjavaju}e velikim brojem mladih ljudi. Pristalica njegove ideje "Sloveniju Slovencima", bilo je svakim danom sve vise. Nakon telefonskog dogovora odlazim u ured g. Jelincica, gdje mu bez otezanja i uzdrzavanja objasnjavam da taj razgovor zelim voditi na mom maternjem jeziku. Nailazim na spontano odobravanje. Mnogi se slusatelji i danas rado prisjecaju te sarade. Ta je rijec najslikovitiji opis intervjua kojeg sam vodila s prvakom Slovenske nacionalne stranke. Sta ste u horoskopu? Koja je vasa najomiljenija glumica? Kakvu muziku slusate? Koje parfeme koristite? Da li vas ipak odusevljava nesto od onoga sto se nalazi iza juzne slovenske granice? Veoma brzo sam ustanovila da je to bio najprecizniji pogodak u ksenofobijom opsjednute duse. Slovenci su ubrzo nakon tog dogadjaja postali najzahvalnija publika emisije, koja usljed pocetka stvarnog "balkanskog urnebesa" mijenja svoj naziv. Danas emisiju "Balkan urnebes" monogobrojno i raznoliko slusateljstvo prati i raspoznaje pod nazivom "Nisam ja odavde". No, promjena imena, nije mogla promijeniti stvarnost. U trenutku kada smo se, i slusatelji i ja, prepustali utisku da smo postali sateliti koji kontrolisu svaku nacionalisticku antenu, desava se kataklizma. Propast, raskol, rat, mrznja, smrt, zavezljaji, krikovi, suze, izbjeglice... Pocinje razdoblje trazenja objasnjenja za oruzani sukob u Hrvatskoj, kojeg, kasnije, zasjenjuje tragedija krvoprolica u prijestolnici kosmopolitiskih obiljezja, Sarajevu. Bila sam zaprepastena brzinom kojom se sirilo zlo. To se, uprkos snaznom zalaganju trudu i opiranju, odrazilo u svakoj medjuratnoj ediciji "Nisam ja odavde". Grad u kojem sam odrasla, nazadne horde i divljacki um pretvaraju u savrseni koncentracioni logor. Sve se to desava u zemlji, koja je "slucajno" kolijevka mojih predaka i moja. Obuzima me bijes, preplavljuju me tuga i sjeta. Ipak, u zestokom grcu, pokusala sam otkloniti svaku mogucnost da postanem ropkinja emocija. Slijedeci razum, u stalni sadrzaj emisije "Nisam ja odavde" uvrstavam zbivanja u BiH, informacije sa AIM-a, te izbjeglicke teme. Jedna za drugom, redale su se osude i cesto puta vulgarna zigosanja, sve na racun kontinuiteta ratnih tema, koje sam zajedno s gostima nacinjala nedjeljom u podne na talasima Radia Student. Slovensko slusateljstvo je zapanjeno iznenadnim razjedninjenjem "juznjaka", te nad razbijanjem i raspadom kolektiva tj. "juznjackog" geta, kojeg je slovenski nacionalizam godinama gradio,a potom po potrebi koristio za lijecenje svojih kompleksa. Medjunacionalna verbalna obracunavanja prodiru u kontaktne emisije, u kojima stezanje obruca oko mene, voditeljice, postaje nepodnosljivo. Vecina ih vec zna da sam "fundamentalista" jer vrtim Indexe iz Sarajeva. Drugi su pak uvjereni da sam "izdajnik" jer i dalje pustam muziku koju sviraju momci iz Beograda. Svakodnevno mi pristizu pisma s nepostednim prijetnjama. Neki su ubijedjeni da sam "ustasa", jer sam pomenula onaj decembarski Bozic. Ogorcena sam, ali ipak uspijevam odbraniti skoro svaku nacionalisticku loptu. Utakmicu je, unatoc velikom broju bezglavih prekrsaja, dobila NISAM JA ODAVDE. Navijaci ovog tima ucvrscuju svoje redove, sacinjene iz ciste i pozitivne energije benignih bica. Cini mi se vaznom cinjenica, da je u vrijeme najve}e ratne agonije emisijom "Nisam ja odavde" proslo nebrojeno mnogo popularnih licnosti s citavog podrucja bivse Jugoslavije i sire. Slovenske, bosanske, hrvatske, srpske, makedonske... Pero Lovsin, Davorin Popovic, Jura Stublic, Dino Merlin, Anja Rupel, Josipa Lisac, Bora Djordjevic, Helena Blagne , Kemal Monteno, Rambo Amadeus, Momcilo Bajagic, Alen Islamovic, Alka Vujica, Zijah Sokolovic, Abdulah Sidran, Rade Serbedzija, Zeljko Bebek, Zoran Kostic-Cane, Sasa Losic, Zoran Predin, Mustafa Nadarevic, Branko Djuric, Parni Valjak, Jani Kovacic, Oliver Dragojevic, Elvis J.Kurtovic, Let 3, Prljavo kazaliste, Vlado Kreslin, Vlatko Stefanovski, Dino Dvornik , Muhamed Sacirbegovic, Milan Kucan, ......svi oni i jos na desetine opstepoznatih imena, koja su na ovim prostorima vedrila i oblacila jedno, dva ili tri desetljeca. Medju njima je, razumljivo, bilo i onih koji su zagovarali zonu sumraka (fasizam), ali mi je cak i ta njihova bolesna opsesija pomogla da prevazidjem bolesno doba i da nadvisim milion crnih oblaka, koji su se bili nadvili nad emisiju "Nisam ja odavde". Pri tom se neiozostavano mora spomenuti i pozitivan uticaj Slovenaca, koji su relativno brzo shvatili besmislenost neosnovane mrznje. Njihova su pisma u zadnjih nekoliko godina izrazavala pohvale, podrsku i sadrzavala muzicke zelje kako za bosanskim, tako i za hrvatskim, srpskim, makedonskim,... izvodjacima. Dok oni, koji zaista "nisu odavde", i dalje protestuju, gundjaju i negoduju. Uprkos tome, emisija "Nisam ja odavde" ni u jednom trenutku nije pokleknula niti se odlucila za bilo koju krajnost. Emisiju "Nisam ja odavde" proglasavam ekstremnom samo onda kada zelim ispostaviti njenu univerzalnost na ovom prostoru. To je jedina radio emisija takvog tipa, s takvim konceptom, pristupom i opredjeljenjem na podrucju Balkana, u kojoj se na najprirodniji, dakle, tolerantan nacin mjesaju razni slavenski jezici, dijalekti i zargoni. Radio Student na jedinstven je nacin istrajao u svojoj nakani, jer pozar se gasi prije nego sto plane. Da smo na pravom putu, dokazuje i znacajno priznanje koje je u decembru 1994. bilo dodijeljeno emisiji "Nisam ja odavde". Zlatna ptica je nagrada koju u Sloveniji tradicionalno dodjeljuju sada ve} vi{e od 10 godina. Priznanje se urucuje iskljucivo onima koji su u tekucoj godini napravili veoma znacajan i istaknut poduhvat na kulturnom podrucju. "Nisam ja odavde" nagradjena je Zlatnom pticom zbog njenog velikog doprinosa u borbi protiv nacionalizma i ksenofobije. Samo tri mjeseca kasnije ista emisija uvrstena je medju tri nominirane za nagradu Viktor (slovenski Oskar), u kategoriji "najbolja radio emisija" u Sloveniji. Laskavo priznanje, ali i izuzetan uspjeh, znajuci da je Radio Student radio stanica lokalnog znacaja, ciji je domet Ljubljana i uza okolina. Smatram to jedinstvenim pokazateljem popularnosti i kvalitete emisije "Nisam ja odavde", koju na casni pijedestal, prije svega, postavlja sarolikost slusateljskog spektra (izbjeglice, starosjedioci, gastarbajteri, politicari, muzicari, glumci, novinari, djeca, omladina, odrasli, bake, deke, obrazovani, nepismeni, majke, ocevi, homoseksualci, lezbijke, biseksualci, melanholicari, sangvinicari, ekstrovertirane, introvertirane, debele i mrsave osobe, plavuse, crnke, zelenooki, plavooki... Jednom rijecju, ljudi. Zbog njih se i dalje razvijamo, jer vrhunac za "Nisam ja odavde" veoma je daleko.

AIDA KURTOVIC, AIM