BiH GODINU POSLIJE DEJTONA
Dugovi guse drzavu
AIM, Sarajevo, 26.11.96.
Unutrasnji dugovi u Bosni i Hercegovini u ovom casu najmanje su cetvorostruko veci od obaveza prema povjeriocima iz svijeta. Najnovije procjene strucnjaka Svjetske banke govore o potrazivanjima stanovnistva koja dostizu impozantnih 13 milijardi njemackih maraka, a u tom racunu obuhvacene su samo obaveze prema starim deviznim stedisama, penzionerima, vojnicima i onim kategorijama zaposlenih cija primanja se vode pod stavkom javne potrosnje. Ako bi se tome dodali zahtjevi namjenske industrije, proizvodjaca odjece, obuce, cigareta i drugih logistickih "potrepstina" da im se plati ono sto je tokom rata poruceno i isporuceno, cifra bi bila znacajno uvecana i dovoljna za ozbiljnu boliglavu. No, taj dio se ne pominje i vjerovatno da ce biti svrstan u kategoriju otpisanih i zaboravljenih obaveza drzave u ime patriotske svijesti i doprinosa odbrani zemlje.
U strukturi pomenutog duga, najvece obaveze su prema pripadnicima Armije BiH, bojovnicima HVO i policije kojima su vec podijeljene devizne knjizice kao "kompenzacija" za neisplacene plate tokom rata. Procjenjuje se da bi za pokrivanje ovog "izdatka" bilo potrebno izmedju osam i devet milijardi maraka. Stara devizna stednja teska je, racunajuci samo glavnicu, dvije milijarde i 750 miliona maraka. Ostatak do 13 milijardi maraka potrazuju penzioneri kojima drzava duguje sest do sedam mirovina, zatim zdravstveni i prosvjetni radnici i drugi poslenici u javnom sektoru.
Kolika je tezina problema najbolje ilustruju poredjenja. Recimo, dug prema gradjanima ravan je trostrukom bruto nacionalnom proizvodu koji se ocekuje u ovoj godini (cca tri milijarde dolara). Ili, da bi se obaveze pokrile iz budzeta, trebalo bi deset godina za tu namjenu odvajati kompletan tekuci prihod od poreza u Federaciji. Najzad, potrazivanja stanovnistva skoro su dvostruko veca od onoga sto je medjunarodna zajednica najavila kao ekonomsku pomoc Bosni i Hercegovini tokom ove i naredne dvije godine ( 5,1 milijarda dolara).
Uz sve ovo ide i dodatna komplikacija. Pokusaji regulisanja, odnosno reprogramiranja predratnih dugova prema inostranstvu, sto se vrti oko tri milijarde dolara, tesko da ce dati uspjeha dok se ne napravi red na "domacem terenu". Potpuno je jasno da medjunarodne finansijske institucije nece imati ni najmanje razumijevanja koje bi ih nagnalo da sopstvenu akumulaciju u vidu novih ili reprogramiranja starih kredita odobre za pokrivanje unutrasnjih nerasciscenih racuna u BiH. A pregovori sa Londonskim i Pariskim klubom povjerilaca tek predstoje.
Vlada Federacije izlaz pokusava naci u procesu privatizacije, a takvu sugestiju dali su i eksperti Svjetske banke. Sredinom novembra definisan je "Prijedlog zakona o utvrdjivanju i realizaciji potrazivanja gradjana u postupku privatizacije" i upucen federalnom parlamentu uz sugestiju da se razmatra po hitnom postupku. Iza ovako dugackog naslova krije se, zapravo, pokusaj da se u procesu tranzicije vlasnistva nekadasnje drustvene, a sada drzavne, imovine nadje modus po kojem ce biti i vuci siti i ovce na broju.
Normama Prijedloga zakona predvidja se da se sva pobrojana potrazivanja stanovnistva pretvore u certifikate (vaucere) za koje bi gradjani mogli kupovati stanove, dionice i imovinu preduzeca ( u slucajevima kada se ona bude posebno prodavala), te poslovne prostore u vlasnistvu opstina i drugu imovinu koja bude na prodaju u procesu privatizacije. Odredbe bi se primijenjivale na drzavljane Bosne i Hercegovine koji su u tom statusu bili posljednjeg dana marta 1991. godine, a u momentu stupanja na snagu zakona budu imali prebivaliste na teritoriju Federacije. Za sve ostale, odnosi ce se urediti "posebnim propisima".
Zanimljivo je da predlagaci zakona predvidjaju da se svim starim deviznim stedisamaciji su ulozi do 100 DEM isplati njihov novac i to "po isteku roka od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona". Upuceni tvrde da bi na ovaj nacin oko 50 hiljada stedisa u BiH, konacno, primilo na ruke svoje skromne pare za crne dane.
Za sada, jedina reakcija stigla je od Udruzenja deviznih stedisa. Oni nisu odusevljeni predlozenim rjesenjima i traze da se postuje neprikosnovenost privatne imovine, stavljajuci to u nivo postivanja ljudskih prava. Po njima, nije prihvatljivo da drzava, pa ni njeni zakoni, propisuju na koji nacin ce neko trositi sopstveni, ustedjeni novac.
Konacnu rijec o svemu dace poslanici novokonstituisanog federalnog parlamenta. Problem potrazivanja gradjana samo je dio rebusa koji obuhvata prijedloge zakona o privatizaciji preduzeca, otkupu stanova u drustvenom vlasnistvu i restituciji. Jednim imenom to se obicno naziva kvalitetnim pripremama za pocetak ukupne drustvene tranzicije. Ona podrazumijeva politicki kosenzus u svim fazama, sto u slucaju Bosne i Hercegovine ima prizvuk neizvjesnosti, pogotovo kada se u sve upetljaju masovni licni interesi, da se ne kaze egzistencijalne potrebe koje je tesko nadomjestiti slatkorjecivim politickim obecanjima.
Ibrahim POLIMAC