BITKA ZA NASLJEDNIKA

AIM, ZAGREB, 24.11.1996. Sukobi unutar Hrvatske demokratske zajednice stigli su ovoga casa do one tocke usijanja kada se moze govoriti o svojevrsnoj eutanaziji. HDZ je od svog osnivanja bio sareni pokret unutar kojeg su se ubrzo profilirale najmanje tri struje i u sedam godina postojanja nije uspio postati modernom politickom strankom. Ono sto je na okupu drzalo krajnju desnicu, koja nije skrivala svoje simpatije i prema NHD, umjerenjake ili centriste, te takozvane tehnomenadzere, bila je ideja o osnivanju samostalne drzave, a potom rat. Predsjednik Franjo Tudjman vjesto je koristio ugrozenost drzave i drzao na okupu rogove u vreci ne dopustajuci im da se javno bodu. Medjutim, onoga trenutka kada je hrvatska samostalnost postala neupitna i kada se teorija zavjere, kako vanjska, tako i unutrasnja, pokazala tek iskusanom metodom koja vise ne pali, HDZ se poceo osipati i rastakati. Popularnost stranke, bez obzira na proslogodisnju izbornu pobjedu, pocela je naglo padati, a nakon sto je Tudjman obolio, po svemu sudeci ozbiljno, desna je frakcija krenula u otvoreni rat za nasljednika. Iako iz hadezeovskih redova stizu objede kako opozicija zeli iskoristiti predsjednikovu bolest, sto je tek djelomicno tocno, zapravo glavni udar dolazi iz samog HDZ-a. Prvi znak da su frakcijske borbe presle u otvoreni sukob bio je svojevrsni HDZ-ovski "striptiz" povodom velike akcije protiv kriminala u pretvorbi i privatizaciji. Kao ljudi koji su se ogrijesili o zakon i moral, pa su stoga suspendirani sa stranackih funkcija, medju ostalim su navedeni: direktor rijecke bolnice dr. Zarko Tomljanovic, zupan splitsko-dalmatinski Kruno Peronja, bivsi zagrebacki gradonacelnik Branko Miksa, saborski zastupnik Ivan Kolak, imenovana zagrebacka gradonacelnica Marina Dropulic- Matulovic, saborski zastupnik i direktor Privredne banke Martin Katicic, zamjenik ministra za useljenistvo Josip Juras, nacelnik Drzavne porezne uprave Ivan Ivekovic, pomocnik ministra financija Zvonko Sakic, pomocnik ministra gospodarstva Ivan Skoro, nacelnik medjimurske financijske policije Ivan Baksa, te nacelnik Policijske uprave Rijeka Zlatko Lenac. Na spisku se naslo i nekoliko ljudi iz opozicije, a najavljeno je da ce se nastaviti i sa onima koji su uzimali takozvane menadzerske kredite kojima su kupovali tvornice. Tko je zapravo na udaru pokazalo je prvo saslusanje pred Saborskim povjerenstvom o takozvanoj "psenicnoj aferi" u kojem je smjenjeni ravnatelj Drzavnih robnih rezervi Kresimir Beno objasnjavao kako je doslo do izvoza psenice, a potom uvoza brasna sumnjive kvalitete. Pritom su na povrsinu isplivala imena bivseg i sadasnjeg premijera Nikice Valentica i Zlatka Matese, ministra gospodarstva Davora Sterna i direktora "Agrokora" Ivice Todorica. Vladimir Seks, koji se nalazi na celu istraznog povjerenstva i kojega zajedno sa Ivicem Pasalicem drze nesluzbenim liderom desne frakcije HDZ-a, krenuo je zapravo u definitivni obracun sa tehnomenadzerima, koji nisu unutar HDZ-a nikada predstavljali brojcanu snagu vec ih je kupio dr. Tudjman. Istodobno je krenuo i napad na ostatke nezavisnog sudstva, a glavna je meta predsjednik Vrhovnog suda RH dr. Krunislav Olujic, koji je pokazivao previse samostalnosti i demokraticnosti sto se nije uklapalo u tezu da pravosudje mora biti u funkciji Partije. Formalni zahtjev da se protiv njega pokrene disciplinski postupak, i to iza zatvorenih vrata Drzavnog sudbenog vijeca, uputila je Vlada, ali je predsjednik Tudjman prethodno osobno od Olujica trazio da podnese ostavku nudeci mu mjesto u diplomaciji. Seks je, nadalje, zaostrio odnose s opozicijom kada je odbio da se u dnevni red Sabora uvrsti rasprava o "zagrebackoj krizi", cime je ujedno oslabio polozaj umjerene struje u HDZ-u, posebice ministra vanjskih poslova Mate Granica. Vrhunac sukoba izazvala je odluka Vijeca za telekomunikacije da se uskrati davanje koncesije i frekvencije zagrebackom Radiju 101, sto je izvelo na ulice preko 150.000 Zagrepcana. Za takvu odluku glasali su svi predstavnici HDZ-a u ovom saborskom tijelu, osim dr. Ivica Pasalica, ali njegov glas nije niti bio potreban jer je vec ranije bilo osigurano dovoljnih pet ruku, medju kojima se nasla i ona zamjenice predstojnika Tudjmanovog ureda Vesne Skare-Ozbolt. Pasalic je samo hinio kako su njegove simpatije na strani "Hrvatskog krugovala", a ne "Globusa 101", iako mnoge informacije govore da je upravo on bio glavni pregovarac sa direktorom i vlasnikom "Globusa" Ninom Pavicem. Nakon sto se "dogodio Zagreb", najprije u eteru, a potom na Trgu bana Jelacica, podrsku Stojedinici, koja emitira vec 13 godina dao je Gradski odbor HDZ-a na celu sa Zlatkom Canjugom, a potom mu se pridruzila i gotovo kompletna Vlada, koja je cak uputila pismo Vijecu da preispita svoju odluku, pogotovo sto je Pavic odustao od dodjeljene mu koncesije. Neki su skloni tvrditi da se radi tek o ordinarnoj gluposti u kojoj ne bi trebalo traziti dublji smisao, ali mozda je ipak tocnija teza o programiranom kaosu, kao vjezbanju diktature i smisljenom nastavku gasenja i pritisaka na ono malo neovisnih medija. Posto se veci dio ovoga dogodio dok se dr. Tudjman nalazio na lijecenju u Washingtonu pitanje je koja je njegova uloga? Nema sumnje da je akcija "Drz' te lopova" dobila njegov amen, on je trazio i smjenu Krunislava Olujica, zna se da nikada nije ljubio Radio 101, kojem je glavni grijeh sto je stao na stranu "Bad blue boysa" koji su uporno kao i vecina Zagrepcana protive promjeni imena svoga kluba, uostalom on je i autor teze o zavjeri pa je sebi dopustio da se u njegovo ime sudi i "Feralu". Covjek je to opsjednut vlascu i svojom karizmaticnoscu, sve do besmrtnosti. To vidjenje sebe kao boga razlogom je sto se nije dao u bolnicu i sto je nagovaranje da ode na lijecnicki pregled trajalo gotovo mjesec i pol dana. Njegove radne sposobnosti, sto zbog godina (74), sto zbog bolesti znatno su smanjene, pa je upao u klopku koju mu je vjesto namjestila Seksova struja. Ali, valjda osjecajuci da mu vrijeme prolazi, povukao je neke znacajne kadrovske poteze. Najprije je umirovio generala Zvonimira Cervenka i na mjesto nacelnika Glavnog stozera HV-a imenovao generala Pavla Miljevca, inace po osnovnom obrazovanju inzinjera tekstilne tehnologije, a za njegova zamjenika vojnika po profesiji admirala Davora Domazeta-Losu. Za sefa svoga Ureda ponovo je postavio Hrvoja Sarinica za kojeg se zna da ne pripada nijednom lobiju i da je predsjedniku beskrajno odan. Doslo je i do promjena u Vijecu obrane i nacionalne sigurnosti.
Tudjmanova upornost da stalno pokusava lavirati izmedju liberalne i desne frakcije HDZ-a razbila mu se o glavu, a nakon sto je postalo jasno da je bolestan i da je jos jedan mandat od pet godina u sferi maste, pocela je zapravo bitka za naslijedje. Desna frakcija za svog kandidata zasigurno ce istaknuti Vladimira Seksa, a ona liberalna po svemu sudeci Matu Granica. Sto se opozicije tice vise je potencijalnih kandidata: dr. Zdravko Tomac iz SDP-a, Zlatko Tomcic iz HSS-a, Drazen Budisa i Vlado Gotovac iz HSLS-a, i mozda jos pokoji opozicionar. Nedavno je procurila neprovjerena vijest da ce opozicija ipak ici sa jednim kandidatom i to Vladom Gotovcem, s time da bi predsjednik Vlade trebao biti Mladen Vedris. Ako se nista dramaticno ne dogodi, tesko je pretpostaviti da bi HDZ-ov kandidat poslije Tudjmana uspio pobjediti na izborima. Zato je pitanje zbog cega Seks uporno radi na razbijanju stranke. Ocito je svjestan da je vrijeme pokreta zavrsilo i priprema se za buducnost. On je jos mlad, Ivic Pasalic jos mladji, i imaju vremena, a zna da se stvara nova hrvatska politicka geografija u kojoj vise nece biti dominantne stranke. Uspije li okupiti frakciju koja moze dobiti oko 15 posto glasova, sto ce biti mnogo u vremenu koje ce obiljeziti nestabilne stranacke koalicije, njegova bi buduca stranka jos uvijek igrala znacajnu ulogu.

GOJKO MARINKOVIC