IZMEDjU PRAVA I POLITIKE

Status Brckog

Banjaluka, 22.novembra (AIM)

Vijest da bi odluka Arbitraze o Brckom mogla biti odlozena za dva mjeseca dosla je iz Sarajeva istovremeno kada i vijest da je hrvatski presjednik Franjo Tudjman prebacen na lijecenje u specijalnu vojnu bolnicu u Vasington. Saopstio ju je Alija Izetbegovic uz komentar da je odlaganje za Federaciju BiH prihvatljivo. Oni koji su ove dvije vijesti doveli u vezu smatraju da Izetbegovicu odlaganje ide u prilog zbog toga sto se nada da bi Tudjman mogao otici sa politicke scene a BiH u tom obrtu steci bolju pregovaracku poziciju.

Brcko je u zizu politickog interesovanja u oba entiteta dosao sa pocetkom izborne kampanje. Prvo je Alija Izetbegovic, na velikom promotivnom mitingu SDA u naselju Brka kod Brckog, obecao da ce se Muslimani vratiti u Brcko, da bi nakon toga Radmilo Bogdanovic, visoki funkcioner Socijalisticke partije Srbije, na promotivnom mitingu koalicije lijevih partija pod nazivom Savez za mir i progres, obecao da ce "Brcko biti u Republici Srpskoj, a samim tim u Srbiji i Jugoslaviji".

Bez obzira da li ce odlaganja biti ili ne, situacija oko Brckog postaje sve napetija. Predizborno obecavanje grada pretvorilo se ovih dana u bukvalno osvajanje. Nekoliko stotina Muslimana, medju kojima i izvjestan broj naoruzanih, odlucilo je da organizovano udje u selo Gajevi na medjuentitetskoj liniji. Srbi su ovakav ulazak na "svoju" teritoriju uzeli kao ugrozavanje suvereniteta i akcijom policije istjerali Muslmane. U oruzanom sukobu jedno lice je izgubilo zivot. Politicari su dogadjaj iskoristili za medjusobna optuzivanja i skrenuli paznju na znacaj grada ciji status trba uskoro biti rijesen.

"Brcko nije problem pravne arbitraze, nego politickog resenja", rekao je novinarima Momcilo Krajisnik, clan predsjednistva BiH iz Republike Srpske, nakon nedavnog sastanka sa Robertsom Ovenom na Palama. Izjavom da je svako rjesenje do kojeg se dodje politickim dogovorom bolje od arbitrazne odluke, Krajisnik je nagovijestio mogucnost da se Brcko nadje na dnevnom redu nekog od susreta predsjednicke trojke. Takvu mogucnost nagovijestio je i prof. dr.Cazim Sadikovic, clan Arbitrazne komisije ispred Federacije, u intervjuu "Slobodnoj Bosni", a ovaj put to nedvosmisleno potvrdjuje i Izetbegoviceva najava. To, svakako, ne znaci da bi moglo biti na pomoli rjesenje prihvatljivo za sve zainteresovane strane. Jednostavno, radi se o saglasnosti da je Brcko toliko vazan problem da ga ne treba prepustati odlukama strucnjaka, pogotovo ne pravnicima, ciji se argumenti ponekad ne uklapaju u njihove politike.

U javnim nastupima drzavnih i politickih zvanicnika RS u poslednje vrijeme se sve cesce ponavlja da je Brcko srpski grad i da ce tako i ostati. Cak i oni od kojih se ocekuje strucna argumentacija prvo pribjegavaju politickoj. Tako je nedavno svoj optimizam u pogledu statusa Brckog izrazio prof. Radomir D. Lukic, savjetnik Republike Srpske u Arbitraznom postupku, rijecima:"Najvaznije je da smo sada mi postali u najvecoj meri samostalan pregovaracki faktor. Nema vise prilike da neko potpisuje u nase ime."

Svoju pregovaracku samostalnost Republika Srpska je demonstrirala odbijanjem da na sastanke Arbitraznog suda posalje svog delegiranog predstavnika (prof.dr.Vito Popovic). On je svoj izostanak obrazlozio odlukom Narodne skupstine RS da se njegov rad zamrzne "dok se u cjelosti ne postupi po mirovnom sporazumu iz Dejtona". Naime, srpska strana ne prihvata razgovor o statusu Brckog i smatra da on nije predmet spora. Prof.dr. Vito Popovic je kategorican da je predmet spora medjuentitetska granica kod Brckog, koja je prikazana na mapama koje su dodatak Dejtonskom sporazumu i da to proizilazi iz clana 5.tacka 1.Sporazuma o razgranicenju: "Nema sumnje da je to medjuentitetska linija, ali se ne zna u kojoj duzini, kojoj dubini, kvadraturi i ostalom."

Potpuno suprotno stanoviste iznosi prof.dr. Cazim Sadikovic: "U naslovu samog aneksa 2. cl.3.koji se odnosi na ovo pitanje, stoji da je rijec o podrucju Brckog, a ne o liniji razgranicenja". I sam svjestan da se radi o juristickom nadmudrivanju ovaj iskusni pravni teoreticar priznaje da nema podrucja bez linije razgranicenja i da sama formulacija nije toliko bitna, te da se u oba slucaja radi o istoj materiji.

Prof. Sadikovic smatra da je Brcko mnogo vise od samog grada i da je zbog toga i ostavljen za naknadno rjesavanje u arbitraznom postupku. Da je bila sporna samo linija razgranicenja, smatra on, rjesenje bi bilo pronadjeno u Dejtonu. "Svi pravni principi stoje na strani Federacije BiH. Ni jedan argument ne ide u prilog Republike Srpske, cak ni onaj sto se zove fakticko stanje, jer je steceno genocidom", kaze Sadikovic.

Profesor Popovic je kategorican: "Poznati su teritorijalni principi iz Zeneve po kojima teritorije entiteta moraju biti cjelovite, da se gradovi ne mogu dijeliti, da koridori moraju biti dovoljno siroki za bezbjedan prolazak i da granice trebaju biti takve da ne izazivaju sukobe. Po tim principima Muslimani su dobili koridor za Gorazde preko cistih etnickih srpskih prostora i dobili citavo Sarajevo. Po tim principima i da nismo imali Brcko, trebali bi ga dobiti". I na argument muslimanske strane da je prije rata u Brckom zivjelo 55 posto Muslimana, Srbi odgovaraju argumentima da su gotovo etnicki cisti srpski gradovi Drvar, Grahovo i Petrovac pripali Federaciji. Kao dodatni argument dr.Popovic iznosi podatak da je po svim popisima, kako stanovnistva tako i vlasnistva zemljista, Brcko bio srpski grad a da se demografska slika promijenila pred rat kada se u Brcko doselilo oko 20 hiljada Muslimana, mahom iz Sandzaka, koji su bespravno podigli 4.799 objekata.

U ekonomskom dijelu svog elaborata o Brckom muslimansko-hrvatska strana naglasava znacaj rijeke Save za plovni saobracaj i vezu preko Dunava sa Crnim morem i Srednjom Evropom. Prof. Sadikovic kaze da Brcko ima evropski znacaj i da zbog toga za njega treba pronaci evropsko rjesenje. Na ovu argumentaciju Srbi odgovaraju da Federacija na plovnoj Savi ima luku u Orasju i grad Odzak. "Luka u Brckom nikada za BiH nije imala poseban ekonomski znacaj. Posebno nije tacno da je sluzila tuzlanskom regionu kao saobracajni i privredni terminal. O tome postoje precizni podaci. U prostornom planu BiH Brcko se nigdje ne spominje. Sve saobracajnice i izlazi iz BiH idu dolinama rijeka, a na sjeveru su glavna saobracajna cvorista Orasje, Brod i Gradiska", objasnjava dr. Popovic i posebno naglasava cinjenicu da su sloboda protoka ljudi, roba i kapitala dogovoreni Dejtonskim sporazumom i da to nisu pitanja o kojima treba da raspavlja Arbitraza.

Srpski zahtjevi Arbitraznom sudu javnosti jos nisu poznati. Strucni tim koji pomaze prof. Popovicu odbija da iznosi svoje argumente. Dr. Dusko Jaksic, direktor Ekonomskog instituta u Banjaluci i autor do sada jedine studije o stanovnistvu, prostoru i resursima Republike Srpske, priznaje da se za Arbitrazu radi studija kojom ce se nepobitno dokazati da Brcko mora pripasti Srbima. Iz javnih istupa ljudi iz drzavnog i politickog vrha moglo bi se naslutiti da ce srpska strana traziti prosirenje koridora na 20 kilometara. Jedan od njihovih argumenata je 0,30 procenata teritorije koji RS nije dobila u okviru priznatih 49 posto. Donja granica srpskih zahtjeva, po rijecima prof. Lukica, je fakticko stanje.

Na pitanje da li se moze dogoditi da Arbitraza donese odluku i bez njegovog ucesca i kako rijesiti nastali spor, prof.Popovic odgovara: "Takva mogucnost ne postoji. Mi se nismo ni upustili u arbitrazni postupak. U takvoj pravnoj situaciji Republika Srpska moze biti pozvana da delegira novog predstavnika. Ako je tacno da ne postoje mape na koje se poziva Aneks o razgranicenju, onda potpisnici Dejtonskog ugovora treba da sjednu i dogovore se sta je predmet Arbitraze".

Ukrsteni argumenti pravnih strucnjaka zainteresovanih strana ne upucuju na ishod spora koliko na pozicije sa kojih se nastupa. Logika na kojoj se zahtjevi temelje navodi na zakljucak da se arbitraza nalazi na opasnoj stranputici. Po svemu bi se reklo da suprotstavljene strane ne razmisljaju o povratku prognanih, slobodnom kretanju ljudi i slobodnom protoku roba i kapitala i da je Brcko popriste bitke za teritoriju. Ako je problem postavljen tako, a sve govori da jeste, onda ishod spora zabrinjava. Brcko postaje kamen iskusenja za Dejtonski sporazum.

Posto su politicari i pravnu i zivotnu logiku vec obesmislili prilikom iscrtavanja entitetskih granica i ucvrscivanja entitetske drzavnosti, ni jedno rjesenje za Brcko nece zadovoljiti obje strane. Ono bi ponajprije moglo biti jos jedna kompromitacija medjunarodnog prava i pravnih principa.

(AIM) Branko Peric

x x