ODLAZE SOLJIC I CENGIC

Ostavke za tenkove i - funkcije

AIM, SARAJEVO, 19.11.96. Drama oko istovara blizu stotinu miliona dolara vrijednog kontigenta naoruzanja, sto su ga Sjedinjene Americke Drzave namijenile vojsci Federacije, polako se blizi kraju. Nakon sto je Alija Izetbegovic najavio da ce biti udovoljeno zahtijevu SAD, odnosno da ce zamjenik ministra odbrane Federacije Hasan Cengic podnijeti ostavku, na isti potez odlucio se i ministar odbrane Vladimir Soljic. Formalno, dakle, ispunjeni su svi uslovi sto ih je pred federalne partnere postavio Washington i brod "Orkan" moze mirno uploviti u luku Ploce i isporuciti vojsci Federacije 45 tenkova, 79 oklopnih transportera, 15 helikoptera, preko 40 hiljada pusaka i nekoliko desetina miliona metaka, sto je sadrzina tovara sa kojim je brod vise od mjesec dana kruzio po Jadranskom moru.

Sjedinjene Americke Drzave, dakle, jos jednom su demonstrirale svoju moc i dobile ono sto su trazile: odlazak Hasana Cengica, covjeka kojem se pripisuju (pre)dobre veze sa Iranom, ali s njim i Vladimira Soljica, zbog navodne opstrukcije u primjeni federalnog Zakona o odbrani i samog programa "Opremi i obuci", kojim bi se, pod nazorom upravo SAD, vojska Federacije trebala osposobiti do nivoa na kojem moze parirati vojnoj sili Republike Srpske. Medjutim, sudeci po onom sto se posljednih dana desavalo u najuzem vodstvu Federacije, odlazak Soljica i Cengica mogao bi postati novi kamen spoticanja u odnosima federalnih partnera, Bosnjaka i Hrvata. Preciznije, mogao bi prouzrokovati nove nesporazume izmedju Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice, stranaka u cijim stabovima, se u stvari, i kroje za Federaciju najznacajnije odluke.

Jos u vrijeme potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Bijela kuca se bila obavezala da ce, u cilju postizanja balansa naoruzanja u BiH, preuzeti na sebe opremanje vojske Federacije i njenu obuku. Sa tim ciljem povuceno je nekoliko konkretnih poteza sa ciljem objedinjavanja HVO i Armije BiH u jednu vojnu formaciju, pa je cak formiran i zajednicki glavni stab. Osim toga, SAD su isposlovale i donosenje Zakona o odbrani Federacije, sto SDA i HDZ nisu bile u stanju uciniti vise od godinu dana. Polovinom juna Bill Clinton je saopstio da su ispunjeni svi uslovi i da naoruzavanje vojske moze poceti. U BiH, u medjuvremenu, stizu i penzionisani americki generali koji bi trebalo da provedu proces obuke.

Medjutim, kada je krajem septembra ka BiH krenuo americki brod "Orkan" sa potrebnim naoruzanjem, iz Bijele kuce je ka Sarajevu odaslana i poruka o hitnoj smjeni Hasana Cengica i Vladimira Soljica. U prvi mah akcent je u javnosti bio stavljen na Hasana Cengica, covjeka koji je tokom rata u inostranstvu, uglavnom ilegalno, nabavljao oruzje za Armiju BiH. Spocitavano mu je da je uspostavio odnose sa iranskom tajnom sluzbom, te da je u BiH dostavljao oruzje iz ove zemlje. Istovremeno, u SAD je objelodanjeno kako je upravo Bijela kuca znala za te isporuke naoruzanja i da nista nije cinila da ih sprijeci. Naprotiv, Clinton je optuzen za blagonaklonost srpam sirenja dominacije Irana na BiH.

Afera sa Iranom, bez sumnje, nije bila potrebna Clintonu, pogotovo ne pred predsjednicke izbore, odrzane u SAD pocetkom novembra. Ta neugodna situacija, vjerovatno, je bila i jedan od razloga sto je vlastima u Sarajevu postavljen novi ulitmatum i zatrazena smjena Cengica. I dok su stranke koje djeluju na podrucju pod kontrolom Armije BiH reagovale poprilicno emotivno, spocitavajuci Bijeloj kuci da narusava cak i suverenitet BiH, HDZ se u cijeloj situaciji ponasao poprilicno nezainteresovano, prepustajuci da se zvono za svu krivicu veze oko vrata Hasana Cengica. No, da se kola nece slomiti samo na zamjeniku ministra odbrane postalo je jasno nakon istupa Alije Izetbegovica u javnosti, kada je "pojasnio" da Cengic nije sporan zbog bilo kakve "iranske veze", vec zbog opiranja primjeni Zakona o odbrani, a da se istovjetna krivica pripisuje i ministru odbrane Vladimiru Soljicu, te da moraju otici obojica.

Iz HDZ-a su reagovali sa cudjenjem. Tvrdilo se da nije stigao nikakav zvanicni zahtjev za smjenu Soljica, a novinari u Hrvatskoj, u svojim komentarima, prepoznali su u svemu namjeru politickog vodstva Bosnjaka da se izjednaci krivica i pokusaj da sa Cengicem nestane i Soljic.

To je bilo ono sto se vidjelo na povrsini. Iza toga odvijala se prava politicka borba izmedju lidera SDA i HDZ, i to oko mnogo krupnijeg zalogaja, odnosno oko ukupne raspodjele funkcija na nivou Federacije, u cemu su ostavke Soljica i Cengica bile tek samo jedan dio.

Da stvari ne stimaju bas onako kako bi se zelilo bilo je jasno vec nakon odrzanja konstituirajuce sjednice federalnog parlamenta. Na dnevnom redu nije se nasao izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije, niti imenovanje novog mandatara Vlade. A bas ta sjednica se u bosnjackom taboru cekala kao prilika za elegantno ispunjavanje zahtjeva SAD. Naime, Izetbegovic je u jednom od istupa ustvrdio da on nema ustavnih ovlastenja za smjenu ministra odbrane i njegovog zamjenika i da to moze uciniti samo parlament Federacije. Imenovanje novog mandatara Vlade bilo je odlicna prilika da se raspusti stara Vlada i tako, i formalno, odu Soljic i Cengic.

U HDZ su, medjutim, sprijecili takav rasplet. Vodstvo ove stranke insistiralo je da se prethodno izvrsi raspodjela kljucnih funkcija u Federaciji i nije pristajalo na zahtjev SDA da im pripadnu mjesta predsjednika Federacije i premijera.

Da je to razlog sto se ne moze istovariti oruzje sa broda "Orkan", a ne samo Soljic i Cengic, prvi je objelodanio Alija Izetbegovic, nakon povratka sa Pariske konferencije. U intervjuu TVBiH on je naveo da Kresimir Zubak nije voljan da stavi potpis na papir za smjenu pomenutog dvojca dok mu se ne garantuje da ce premijer ili predsjednik Federacije biti Hrvat. Izetbegovic je indirektno optuzio hrvatsku stanu da tako sprecava naoruzavanje Bosnjaka i da nije bas previse zainteresovana za program "Opremi i obuci", jer oruzje moze nabaviti iz drugih izvora. Bosnjaci, pak, osudjeni sa na pomoc SAD i spremni su ispuniti sve uslove.

O cemu se, u stvari, radilo? Nakon neuspjele sjednice federalnog arlamenta, SDA je odlucila da iznudi smjenu preko kabineta federalnog premijera Izudina Kapetanovica. On je pokrenuo formalnu proceduru za smjenu Cengica i Soljica i dostavio je zahtjeve predsjedniku Federacije Kresimiru Zubaku i potpredsjedniku Ejupu Ganicu. I dok je Ganic spremno potpisao zahtjev, Zubak je krenuo u nadmudrivanje. U intervjuu TV IN Zubak je pak ustvrdio da je od Izetbegovica dobio nacelno obecanje kako ce predsjednik Federacije biti Hrvat, ali je lider Bosnjaka kasnije porekao taj dogovor. On je optuzio Izetbegovica za nedosljednost, a usprotivio se i smjeni Soljica na nacin na koji je to pokrenuto. Po Zubaku, smjena je moguca samo ako je zatrazi HDZ, koji je i predlozio Soljica na mjesto ministra, a ne premijer. Iz te stranke, medjutim, nije stigao nikakav zahtjev.

Te stavove Zubak je pojasnio i u pismu sto ga je poslao premijeru Izudinu Kapetanovicu. Odbijajuci da potpise zahtjev za smjenu, Zubak je zatrazio i damu se dodatno objasni zasto se insistira na odlasku Cengica i Soljica i sta o tome misle SDA i HDZ. Takodjer, trazio je da mu se objasni ko su Ante Jelavic i Sakib Mahmuljin, koji bi trebalo da zamijene Soljica i Cengica.

Predsjednik Federacije je, na koncu, izjavio kako je spreman na smjenu samo ukoliko Vladmir Soljic sam podnese ostavku, a da on na njoj nece isistirati. Cvor je, naizgled, presjekao Soljic podnoseci ostavku predsjedniku Federacije, sa obrazlozenjem da "u nastalim okolnostima ne moze normalno obasati funkciju ministra".

Soljiceva ostavka vjerovatno je plod pritiska SAD, ali ujedno i nacin da se sva krivica za zakasnjeneje u realizaciji programa obuke vojske zbaci sa ledja HDZ, odnosno prebaci na prvobitne krivce - SDA. Ona ce, bez sumnje, biti jedan od aduta u predstojecim natezanjima oko raspodjele funkcija u Federaciji, s tim da ce HDZ, po svemu sudeci, imati u toj politickoj borbi znacajnu podrsku medjunarodne zajednice. U SDA sigurno moraju ozbiljno racunati sa tom cinujenicom, bez obzira sto su, u slucaju smjene ministra odbrane i njegovog zamjenika, na kraju dobili ono sto su htjeli.

Federacija vojske, dakle, dobice naoruzanje. Soljic i Cengic odlaze, ali sudeci po nagovjestajima domace stampe, ne daleko od vrha vlasti. Naprotiv, Soljic bi mogao biti kandidat HDZ za predsjednika Federacije. On je na to mjesto novinovan jos krajem prosle godine, kada je Zubak nezadovoljan Daytnoskim sporazumom ponudio, a zatim povukao ostavku. Hasan Cengic ce, nagadja se, biti ministar u federalnoj vladi. Njih dvojica ce i sa tih pozicija moci uticati na formiranje vojske Federacije, a to sigurno nije ono sto su SAD trazile. Za pretpostaviti je, stoga, da ce uslijediti nova depesa iz Washingtona.

Sejad LUCKIN