PREDIZBORNA HAJKA

AIM, ZAGREB, 19.11.1996. Bombasticno najavljena borba protiv privrednog kriminala, sto ju je inicirao Franjo Tudjman sa suradnicima iz vrha HDZ- a, vrlo brzo je izgubila snagu. Akcija je trebala popraviti image stranke pred predstojece izborne cikluse i skinuti s nje etiketu stranke zarazene privatizacijskom korupcijom. No ubrzo su se pojavile nuspojave koje nisu isle u prilog pokretacima hajke.

Akcija je izvedena tako da su objavljena imena ljudi koji su u privatizaciji drustvenih poduzeca kupili dionice uz popust na godine radnog staza i to u vrijednosti iznad 20.000 maraka. Naime, prema prigodnom tumacenju zakona, dionice s popustom mogle su se kupiti samo do iznosa od 20 tisuca DEM, a za ostalo je trebalo platiti punu cijenu.

Odradjujuci postavljeni im zadatak, sluzbenici Fonda za privatizaciju pretrazili su fondovsku dokumentaciju i "iznenada" pronasli 9.000 sudionika privatizacijskog procesa koji su probili limit; medju njima i odredjeni broj clanova HDZ-a. Objavljeno je da ce oni biti smijenjeni s funkcija u drzavnoj upravi (ako gdje zauzimaju neku funkciju), odnosno, bit ce suspendirani sa stranackih duznosti dok partijski istrazni organi ne odluce sto ce s njima.

No, glavni problem onih koji u ime HDZ-a pokrecu takve akcije je taj sto su prozvani funkcionari tek dio privatizacijskog "raka" cije "metastaze" sezu u same vrhove vlasti. Stoga su obrana i protunapad smijenjenih hadezeovaca, odjek koji je akcija dobila u javnosti, te naposljetku i iznenadno pogorsanje Tudjmanova zdravlja, zbog kojeg je prevezen u SAD na lijecenje, odgurali pretvorbeno smece zakratko pod tepih.

U Hrvatskoj se doista moze osjetiti stanovita javna osuda brzog bogacenja pojedinaca u procesu privatizacije. Korupcionaske afere pocele su se otkrivati prvenstveno zahvaljujuci nezavisnim novinama, no slucajevi su bili tako brojni da ih nisu mogli presutjeti niti vladi bliski mediji. Gradjani su uocili da je brzo nastao uski krug bogatasa dok su ostali osiromasili, odnosno, njihov se standard presporo vraca na prijeratni nivo. To se pocelo primjecivati i u izbornim rezultatima, a to potvrdjuju i recentna mjerenja javnoga mnijenja. Navodno istrazivanja pokazuju da je HDZ-u ostalo vjerno tek dvadesetak posto glasaca, dok su ostali koji su ranije pruzali podrsku razocarani umijesanoscu clanova stranke u razlicite privredne malverzacije.

Lov na "pretvorbene kriminalce" poceo je spektakularno - u javnost su dozirano pustena imena nekoliko pojedinaca na visim polozajima: par zamjenika ministara, sef drzavne porezne uprave, poneki zupan, nacelnik policije (u Rijeci) i slicno. Zatim je iz istog razloga iz glavnih stranackih tijela HDZ-a suspendirano tridesetak clanova. Medju njima je takodjer par zvucnijih imena: sadasnja, Tudjmanovom odlukom imenovana gradonacelnica Zagreba Marina Matulovic-Dropulic, bivsi ministar i zagrebacki gradonacelnik, takodjer raniji Tudjmanov miljenik Branko Miksa, onda Martin Katicic direktor velike drzavne Privredne banke, pomocnik ministra Josip Juras, saborski zastupnik Ivan Kolak i drugi.

Smijenjeni nisu sutke primili "svileni gajtan". Glavnom porezniku Ivanu Ivekovicu rezimski "Vjesnik" pustio je pismo u kojem on objasnjava kako je kupovina dionica s popustom iznad ogranicenja od 20 tisuca maraka bio posve legalan posao, dapace, vrlo patriotski potez kojim se pokazivala vjera u hrvatski nacin privatizacije. Njegovu je verziju podrzao i Jaksa Barbic, dekan Pravnog fakulteta, profesor koji je napisao zakon o privatizaciji drustvenih poduzeca. Slicno su izjavili i ostali "prijestupnici", optuzujuci pritom pojedine suparnike unutar stranke da su im "namjestili igru". Pocelo se otkrivati razlicito prljavo rublje, javnost je postala previse znatizeljna, pojavljuje se sve vise nerazjasnjenih pitanja.

Kako to da je Fond za privatizaciju tek nakon pet godina privatizacijskog procesa "otkrio" da su neki kupili previse popusnih dionica? Kako to da je fond rutinski sklapao ugovore s takvim dionicarima, ako prekobrojna kupovina nije bila dopustena? Zasto policija i tuzilastvo ne reagiraju, vec se sve presudjuje unutar stranke? Javnost je ocijenila kako su zbog relativno sitnih prijestupa stradale "sitne ribe" dok su glavni privatizacijski igraci, koji su imetak stekli bliskim vezama s vlastima, ostali netaknuti. Josipa Jurasa je pogodilo sto mu je ime objavljeno u novinama i sto je oglasen krivim bez da ga je itko iz stranke uopce i nazvao i razgovarao s njim. Takav postupak u javnosti je pak prikazao HDZ strankom nedemokratskih, boljsevickih metoda sto je uznemirilo druge clanove koji su se uplasili da bi mogli biti "odstrijeljeni" kad stranci vise ne budu trebali.

Novine su dobile priliku da ponovo podsjete ne neke ranije grijehove smijenjenih, primjerice, na optuzbe kako je Branko Miksa svojedobno kao ministar izdao hrpu uvoznih dozvola za jeftini secer i tako pomogao nekolicini uvoznika da se nabrzinu obogate ili kako je uvezao vlastiti mercedes dajuci carini krive podatke... Pocelo se ceprkati po radnoj biografiji Martina Katicica, cija je banka odigrala veliku ulogu u privatizaciji dajuci brojne kredite za kupnju poduzeca kupcima odabranim po politickim ili interesnim vezama. Interesi koje je pokrivala Privredna banka mogli bi doci u pitanje u procesu sanacije i restrukturiranja koji tu banku ocekuje, a cemu se Katicic snazno odupirao. Diskreditacija s dionicama posluzila je da se ugrozi njegov polozaj na celu te mocne financijske institucije.

Osim za popravak ugleda stranke, stvarna ili fingirana hajka protiv kriminala sluzi tako i za obracune unutar stranackih redova. A tu nekoliko aktera ceka svoju sansu. Na primjer, Vladimir Seks uspio je kroz Sabor progurati odluku da se osnuje istrazna komisija koja ce ispitivati poslovanje drzavnih robnih rezervi. Tamo je direktor smijenjen kao zrtveni jarac jer je navodno dopustio izvoz jeftine psenice iz rezervi putem nekoliko privatnih poduzeca. Nesto kasnije psenicu je ponovo uvezena, ovaj put po visim cijenama, tako da je drzava ostecena, a privatnici su lijepo zaradili.

"Psenicna afera" nije se mogla dogoditi bez znanja premijera i nekoliko ministara u vladi, tvrdilo se tada u novinskim komentarima. Mjesto sefa istrazne komisije zauzeo je sam Vladimir Seks kako bi, procjenjuje se, kombinirao dva cilja: da "psenicna afera" ne iscuri previse u javnost, a da on sam kroz istragu ojaca svoj polozaj unutar stranke, posebno u odnosu na vladu u kojoj uglavnom sjede politicari koji su se kasnije prikljucili HDZ-u i u stalnom su sukobu s hadezeovcima clanovima Sabora.

Informacije o umijesanosti nekog politicara u protuzakonite ili nemoralne radnje u procesu privatizacije bit ce znacajni aduti u predizbornoj kampanji. Kako se budu priblizavali izbori tako ce se objavljivati nova poglavlja u nedovrsenoj prici zvanoj "privatizacijski kriminal".

IGOR VUKIC