RADIONICA ZA IZBJEGLICKU DUSU

Socijalna integracija izbjeglica

Banjaluka, 14.novembra (AIM)

Prema podacima ministarstva za izbjegla i raseljena lica u Republici Srpskoj je do sada evidentirano 415.811 izbjeglica. Ovoj statistici nedostaju podaci o broju izbjeglica iz Sarajeva. Racuna se da je tokom rata preko 60 posto stanovnika RS prisilno promijenilo mjesto svog prebivalista. Zna se da u prihvatnim centrima RS jos uvijek smjestaj ceka 9.432 izbjegla lica. Medju izbjeglim je oko 212.000 djece.

O tragicnoj sudbini ljudi koji su ostali bez zavicaja, imovine i svojih najblizih govorilo se cesto. O tome kako oni zive i cemu se nadaju, malo ili gotovo nikako. Ko o ovim ljudima brine, kakvi su im problemi, kakva im je pomoc najpotrebnija? Tragajuci za odgovorom dosli smo u banjalucki Centar "Zdravo da ste", organizaciji koja je osnovana 1994.godine u saradnji i uz pomoc Medjunarodnog komiteta spasa, najvece nezavisne privatne svjetske agencije za pruzanje pomoci izbjeglicama sirom sveta.

Pocetkom 1992. godine grupa psihologa iz Beograda osnovala je humanitarnu, profesionalnu, i nevladinu organizaciju pod imenom "Zdravo da ste". Glavni ciljevi organizacije su poboljsanje opsteg psiholoskog stanja ljudi u izbjeglistvu kao i pruzanje podrske i podsticaja psiholoskom razvoju, narocito djece i mladih. Danas se aktivnost ove organizacije odvija u 46 centara za kolektivni smjestaj izbjeglica u Srbiji i u njegovoj primjeni ucestvuje blizu 160 strucnjaka, mahom psihologa, pedagoga, ucitelja i socijalnih radnika. Pocev od 1994. godine organizacija "Zdravo da ste" je u saradnji sa organizacijom "Spasimo djecu" iz Svedske, prosirila svoj rad na Republiku Srpsku.

O prvim danima rada projekta "Zdravo da ste" u Republici Srpskoj govori pedagog Gordana Kecman, jedan od osnivaca centra "Zravo da ste" u Banja Luci: "Mnoge humanitarne organizacije i mnogi ljudi su dolazili i prolazili, ali se nista znacajno nije uradilo. Tako je bilo dok se nismo sreli sa ljudima iz beogradskog centra "Zdravo da ste", konkretno sa Vesnom Ognjenovic, rukovodiocem ovog programa u Srbiji. Oni su bili jedini koji su nam dali moralnu, ljudsku, i profesionalnu podrsku, jer su zeljeli da i mi nesto na ovom prostoru uradimo".

U organizacija "Zdravo da ste" smatraju da se najvise paznje treba posvetiti psiholoskim potrebama djece i mladih. Zbog toga su prvo krenuli sa psiholoskim radionicama u osnovnim skolama u nekoliko gradskih centara Krajine i Posavine. Rad je zavisio od zainteresovanosti polaznika i samih psihologa i pedagoga koji su prosli edukaciju za ovaj rad.

O radu psiholoskih radionica Gordana Kecman prica: "Psiholoske radionice su novina, ali su dosta dobro prihvacene u skolama. One daju sansu djeci da na jedan slobodan nacin kazu ono sto misle i osjecaju. I ne samo to. One imaju svoj mnogo dublji znacaj, jer u njima djeca usavrsavaju svoju komunikaciju, uce da postuju misli i osjecanja drugih, uce da podijele svoja osjecanja sa grupom. Mi polazimo od toga da postoji unutarnje bogatstvo u djeci koje treba sacuvati". Psiholozi i pedagozi nastoje da se proizvodi i sadrzaji radionica razmjenjuju izmedju ucesnika radionica razlicitih uzrasta, narocito izmedju djece i odraslih.

U centar "Zdravo da ste" u Banjaluci ne dolaze samo djeca izbjeglice. Tu se mogu vidjeti i mnogi mali Banjalucani. Gospodja Kecmana objasnjava: "Mi nismo htjeli da ovdje dolaze samo izbjegla i raseljena lica. Bili smo uporni da zajedno sa njima dolaze i ostala djeca jer se na taj nacin djeca izbjeglice lakse integrisu u sredinu u koju su dosli. Potrebni su kontakti i druzenja da bi se djeca lakse i brze uklopili u novu sredinu."

Projekat "Zdravo da ste" polazi od toga da su ovom ratu bili svi ugrozeni. On nije strogo usmjeren samo na traumatizovanu djecu, nego na jedan siri front i djece i odraslih. Oni mogu doci u centre "Zdravo da ste" da pokusaju izaci na kraj sa svim teskocama koje je rat sa sobom donio.

Centar je svoju aktivnost prosirio socijalno-kulturnom integracijom prognanih i izbjeglih lica i pruzanjem informacija o razlicitim zivotnim problemima kao sto su socijalna zastita, zdravstvena zastita, obrazovanje i slicno. "Centar ima neke aktivnosti koje su stalne i neke koje zavise od potreba ljudi koji tamo dolaze", kaze Gordane Kecman, dodajuci da su u radu sa djecom i odraslim zastupljene grupe za engleski jezik, likovne radionice, razne kulturne aktivnosti i njegovanje narodnog stvaralastva. Tu su i individualni razgovori i savjetovanja sa klinickim psiholozima. "Centar je u stvari i zamisljen da bude jedan prostor u koji ce ljudi koji su izbjegli, koji imaju odredjenih problema doci i dobro se osjecati. Oni bi taj prostor trebali osjecati kao mjesto gde ce moci doci i informisati se, opustiti, porazgovarati, posavjetovati se, sresti sa nekim ljudima koji imaju slicne probleme ili sa ljudima iz svog zavicaja", nastavlja svoju pricu gospodja Kecman.

"Ovdje se osjecamo kao kod svoje kuce. Dodjemo, popijemo kafu, porazgovaramo sa ovim divnim zenama koje sa nama rade. Poslije nasih razgovora osjecam se lakse. Ovdje je moja druga kuca", sa neskrivenim zadovoljstvom prica Mira iz Sanskog Mosta, ciji je muz poginuo a ona sa dvoje djece izbjegla u Banjaluku.

Timovi strucnjaka "Zdravo da ste" obezbjedjuju materijal i modele za izradu razlicitih zanatskih proizvoda, koji se kasnije nude trzistu. Proizvode zajednicki osmisljavaju strucnjaci i izbjeglice zajedno, slijedeci tradiciju. "Imamo u planu da sa izbjeglcama pokusamo da njegujemo etnografsko bogatstvo kroz vez, pletenje, kroz razne vrste narodnog stvaralastva i da na neki nacin ono sto je zaboravljeno, sto je potisnuto ponovo vratimo, i da ti ljudi, naravno, neki dinar zarade", kaze gospodja Kecman.

Nada iz Sanskog Mosta pohadja kurs sivanja. U centar dolazi sa dvoje djece. Djeca uce engleski. "Ovdje se lijepo druzimo i svima nam bude lakse. Svi smo isti i dobro se slazemo", kaze. Rada iz Drvara je prvo u Centar dovodila djecu. Zatim se i sama ukljucila u rad psiholoske radionice: "Zadovoljna sam radom. Djeca su mi se uklopila u novo drustvo a i ja sam stekla mnogo prijateljica. Idem na kurs engleskog jezika, jer ce mi dobro doci ako nadjem stalni posao".

Pored psiholoskog programa koji cini okosnicu rada "Zdravo da ste", postoji i nekoliko drugih programa koji se sprovode u saradnji s drugim humanitarnim organizacijama. Organizuju se posjete izbjeglickim centrima u Misin Hanu, vrticu "Kolibri", te u osnovnim skolama "Ivan Goran Kovacic" i "Bora Stankovic".

O daljim planovima Gordana Kecman kaze: "Pored centara koji rade u Banjaluci, Prijedoru i Doboju planiraju se otvaranja slicnih centara u Derventi, Brodu, Mrkonjic-Gradu, Sipovu i Ribniku, kada se izvrsi potrebna edukacija nastavnog kadra. Zatim, imamo u planu edukaciju ljudi sa zapadnih rubnih podrucja RS. Za sada na tom podrucju imamo edukovano svega dvoje ljudi."

Napori i rezultati ljudi okupljenih oko porojekta socijalne integracije i psiholoske podrske deci i odraslima ugrozenim ratom pod nazivom "Zdravo da ste" gotovo su usamljen primjer ovakve vrste pomoci. A cini se da je mnogo vazniji od humanitarnih paketa koji su sve laksi.

(AIM) Sanela Stijakovic

x y